novosti_20180601_01

Blagoslov kuće u Zakarpatju

Sredinom svibnja pripremali smo dvodnevno hodočašće u Snjatin na grob bl. Marte Wiecke. Jedan autobus vjernika se nakupio iz 6 rimokatoličkih župa. I to je bio pothvat. Što reći malo je katolika ovdje, a da ih se pokrene ponekad mislim da sam Isus treba sići s Nebesa. Nakon toga imale smo 5 dana da pripremimo našu kuću u kojoj je svakodnevno prisutno 10 tak majstora za blagoslov i posvećenje kapelice. Napokon, nakon skoro 2 godine imat ćemo Isusa pod krovom. Duge su to bile 2 godine.

Tom prilikom stigle su naše sestre iz Slovenije i Hrvatske, srcu je bilo drago vidjeti ih sve. Stigli su i lazaristi iz cijele Ukrajine na čelu s njihovim generalom p. Tomažem koji je zbog ove prilike došao iz Rima. Svečano Euharistijsko slavlje i posvećenje kapelice predvodio je naš biskup o. Antal Majnik uz pratnju grkokatoličkog biskupa o. Milana Šašika. Iznenadio nas je njegov dolazak i potpora kao i dolazak mnogobrojnih grkokatoličkih svećenika naše regije. Na terenu često surađujemo pa su i na ovaj način htjeli pokazati bliskost s nama. A iz Rima stigao je od pape Franje apostolski blagoslov za Marijine sestre i ovu novu zajednicu. Preko naših kontakata molile smo Papu za blagoslov našega arhitekta i njegove ljude jer su se u nekoliko navrata izložili za nas i bili uz nas kada su svi ostali pobjegli. U ove dvije godine kada smo bile same a nasuprot nas same protivštine i nevolje oni su bili tu. Bog nas je preko njih štitio. Sjećam se jednog državnog arhitekta kako nas je pijan ucjenjivao i tražio novce da dobijemo određene dokumente za građevinsku dozvolu. Potom susjedovo urlanje i zaustavljanje gradnje pa umalo i fizičko nasrtanje na nas. Bilo je takvih situacija cijelo jedno more. No, bilo ih je… neka je Bogu na slavu što smo mogle malo pretrpjeti. Jednom je arhitekt rekao: „dobro znam da kada gradimo neku crkvu ili samostan bude protivština, na to sam već navikao, ali ovo kod vas prelazi sve granice. Bog nešto posebno ovdje planira.“ I tada su stajali kraj nas dajući svima do znanja da nismo same a paralelno vukući svoje kontakte po ovdašnjoj birokraciji. Dobili smo za njega Papin blagoslov a na naše opće iznenađenje stigao je i za nas. Ljudi kažu bio je to povijesni dan za naše selo i regiju. Nema osobe koja nije plakala od radosti taj dan. Sve naši sumještani na koje su se izlijevale Božje milosti taj dan. Čak i ti koji su nam radili probleme. Došlo je mnogo grkokatolika i pravoslavnih na sv. Misu. Danima se prepričavalo o Božjoj prisutnosti u selu toga dana. No, neka je na veću slavu Božju. 2 dana slavlja i naši gosti su otišli svojim kućama a mi smo ostale u našoj realnosti. Ali ta realnost više nije ista. Pod istim krovom smo s Isusom! Misijski život ide dalje. Majstore još svakodnevno imamo u kući. Dok pišem ovaj tekst došao je jedan do mene i kaže kako me čuje da kašljem već danima pa mi govori lokalne recepte liječenja. Drag čovjek. Brine se, ima kćer mojih godina.

Zanimljiv je naš život. Trenutno smo u dogovorima s velikom psihijatrijskom ustanovom u selu. Planiramo započeti molitveni apostolat kod njih. Puno ljudi u selu tamo radi i govore kako je u toj ustanovi pakao na zemlji. Do sada nas nisu puštali unutra. Ima oko 300 bolesnika, premalo osoblja, premalo skrbi, a sa psihičkim bolesnicima je, znamo teško raditi. Oni su bačeni iz cijele zemlje ovdje na konac svijeta do smrti. Popratite nas molitvom da nas Duh Sveti u tom pothvatu vodi, a da bude na korist Njegovim najmanjima. Radosni pozdrav iz Zakarpatya i neka vas prati obilje Božjeg blagoslova.

s. Ivančica Fulir