IPNM - 003 - Magda_i_Vitja

Magda i Vitja

Do nase susjede Magde  idemo svako jutro, a njezin sin strah i trepet cijelog sela koji nikoga nije pustao u svoje dvoriste i kucu do Magde je postao nas novi prijatelj. Cak nam je dao kljuc od vrata tako da mozemo doci kada hocemo tj. Kada stignemo. Magda sada ima toplo u svom kucerku. Vitja joj zapali pec i pazi na ogrijev tijekom cijelog dana. A dok mi operemo, promijenimo pelenu, promijenimo posteljinu, preobucemo nasu Magdu on skuha kavu i malo popricamo s njim. I govori ono sto vi radite ja ne mogu i zahvaljuje se svakodnevno. Mjesec dana ga nismo nasle pijana. Kada se samo sjetim naseg prvog susreta i lupanja po ogradi dvorista kako bi nas pustio unutra…Dovele smo nakon Bozica patera Aleksandra da ponovno blagoslovi Magdinu kucu i da ju ispovijedi, potom smo ga usput pitale a jel moze i vasu kucu blagosloviti, nije se ni snasao mi smo patera vec pozvale u kucu kao da je nasa pa se Vitja nasao nenadano u svojoj kuhinji s paterom i 2 sestre te je rekao da moze blagosloviti kucu. I tako je kuca u koju godinama nitko nije imao pristup blagoslovljena. Kasnije smo donijele Magdi malo kolaca, za par dana Vitja nam je pripremio kosaru punu oraha uz objasnjenje da nam se nade… Vozila sam ga neki dan u centar sela i natrag doma kako bi kupio namirnice za sebe i mamu, molio je ako bi ga mogle prevesti do sela s nasim autom, pa otkrila sam da moze biti i duhovit nas Vitja. Seoski internet je brzo proradio i tu vecer kada sam posjetila jednu nepokretnu bolesnicu pita ona mene a ti si danas vozila Vitju u trgovinu? Jesam odgovaram, kaze ona da vi sestre ste dobre i svima pomazete i ne znate reci ne. Pitam ja nju, a dali vi znate koliko je Vitja bolestan? I kaze ona njegovu dijagnozu ko iz rukava. U ovom selu se stvarno sve zna. Inace i on je teski bolesnik, imao je rak pluca i zivi sa samo jednim plucnim krilom i ne moze malo manje od 2 km do trgovine i isto toliko nazad jos i s teretom po snijegu do koljena prevaliti. Na kraju je bio zakljucak te gospode Bogu hvala sto si ga prevezla, dobro si napravila. Dok sam vozila Vitju pokraj Marijine kuce pita me a i k njoj idete? Kazem ja idemo, kaze on meni imate preko glave posla ovdje kod nas jel tako. Pa da imamo, odgovaram ja njemu. A kako vi znate za Mariju? Kaze on cuo sam da je bolesna pa sam ju isao posjetiti. Niti svjestan da je time ucinio jedno djelo milosrda, bolesna pohodi… I tako nas Vitja strah i trepet cijelog sela pokazuje malo po malo ali sve vise jednu svoju njeznu stranu. Jos malo kaze pater i dovest cemo ga do ispovijedi.

 

U dobru i zlu, u zdravlju i bolesti sve dane zivota svojega

Ove rijeci mi zadnjih tjedana sve vise dobivaju na snazi. Naime prilikom Bozicnih blagdana i blagoslova kuca pater je u jednoj kuci vidio bolesnu Mariju i potom dosao do nas i zamolio ako bi otisle do nje te da joj pomognemo ukoliko se nesto moze. I tako smo krenule. s.Jozica je vidjela Mariju kako sjedi u sobi na fotelji i odmah krenula prema njoj, dok se ja nisam ni snasla njezin muz Boris me uhvatio za ruku i jednostavno me svom silinom zagrlio i poceo plakati. Tako da sam ostala u kuhinji s njim. Krenuo je pricati njihov zivot, grcao je u suzama dok mi je pokazivao sliku sina koji je preminuo. Potom je poceo pricati o Marijinoj bolesti, ima rak kostiju, terminalna faza, pala na 30 tak kg. On ju sam kupa, presvlaci, kuha sto god pozeli, hrani ju, nosi na rukama ko malo dijete od fotelje do kreveta i nazad. Na krevetu je svakih 10 minuta mora okretati jer Marija nema vise mesa na svojim kostima, ona se pretvorila u zivi kostur, sama kost, koza i zile. Bolove ima strasne, ne moze spavati, svjesna je svega. Doktorica joj je prepisala za bolove Ketonal 50 mg za rak kostiju u terminalnoj fazi kada osoba urla od bolova. Kaze ovdje se ne moze nabaviti jaci lijek. Koza na nogama puca, curi voda, Boris to previja, cisti. Zivuci heroj. U bolnicu je vise ne primaju kazu nema se vise sto uciniti. Marija vec cetvrtu noc ne spava svakih 10/ 15 min pocne vikati od bolova da je se premijesti i Boris sa suzama u ocima ju pomice. I on 4 noci i 4 dana nije spavao, blijed, trese se sav.  Htjele smo ga zamijeniti jednu noc, neda nam. Kaze da i vas mucim? Ne, ona je moja zena zajedno smo preko 48 godina da ju sada ostavim? Necu! Pita se sto jos mogu uciniti za nju dok mu suze liju niz oci…tako ju njezno prima kada ju nosi, kada joj previja rane na nogama. Uistinu rijeci u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti u sve dane zivota svoga dobivaju na tezini kada gledas njihovo ispunjenje. Ni Marija ni Boris ne prigovaraju, prolaze oba pravo cistiliste na zemlji a ne pitaju se zasto tako mora biti? Vesele se kada dodemo k njima, Boris kaze to su mu jedini trenuci dana kada se malo opusti, smiri, kaze tada je i Marija mirnija, ona se voli s nama sestrama pomoliti, a on porazgovoriti sto je prezivio s njom taj dan ili proteklu noc. Sa suzama nas je molio dodite svaki dan, ne mogu vise ovo sam, tako da smo krenule svakodnevno obilaziti i njih. Pomoci malo oko previjanja rana a jos vise biti uz njih na njihovom Kriznom putu.