m_prov 5

ŠETNJA KROZ NAŠU POVIJEST

Danas smo na našem prvom provincijalnom danu bili u Slavonskom Brodu u svetištu Gospe od brze pomoći. Bio je to dan ispunjen zajedništvom nas sestara pod okriljem Gospe, osvježen sa dvije prezentacije – predavanja o našoj povijesti i korijenima, dan kad smo Bogu zahvalile za našu Hrvatsku provinciju i za sve što čini za nas i po nama.

Ideja našega provincijalnog vodstva da imamo svoj provincijalni dan poklopila se s pozivom vlč. Ivice Lenića našoj provincijalki da i mi Marijine sestre hodočastimo u svetište Gospe od brze pomoći. Tako se sve slilo u jedan prelijepi dan u kojemu smo doživjele puno toga. „To je tako prirodno da Marijine sestre budu blizu Marije „– rekao namje vlč. Ivica Lenić za vrijeme propovijedi. Vlč. Ivica i Marijine sestre isto imaju zajedničku povijest i mogli bismo reći povijest ljubavi. Ta je povijest počela dok je vlč Ivica bio đak kod kapucina a tamo su tada bile s. Armela, s. Aleksija i s. Bogdana.

Rano ujutro krenuli samo sa svih strana prema Slavonskom Brodu. Iz Zagreba nas je ispratila kiša i magla ali i to se je riješilo negdje do sredine puta i dan je bio lijep i vedar.

Nakon okupljanja svih sestara sastali smo se u dvorani pastoralnog centra gdje smo imali predavanja.  To tako dobro može pripremiti samo s. Marija. Jer nije to bilo samo predavanje.  Nego  svejdočanstvao o korjenima, povijesti, identitetu.  Kako je simpatično rekla s.Marija – šetnja kroz povijest. A kad se šetaš, ne žuriš nikamo. Zastaneš i pogledaš i promatraš ono što ti se čini bitno, važno i lijepo… i nisu bile samo bitne povijesne činjenice nego spoznaja da je to sve , početak i nastanak Družbe Božje djelo, njegova volja, njegova ljubav koja je  ravnala povijesnim događajima i poticala ljude na djelovanje. Vratili smo se na početak, na korijen, na karizmu sv. Vinka. Uvijek iznova smo se osvjedočili  kako je Vinko kao i još neki veliki sveci kroz povijest ostavio veliki utjecaj i kako je taj dar milosrdne ljubavi koji je on primio osvajao svijet po mnogim muževima i ženama od kojih je jedna i naša majka Leopoldina. Što ju više upoznajemo više vidimo kako je bila otvorena djelovanju Duha Svetoga i kako je onda Bog mogao po njoj učiniti velike stvari, hrabre stvari. Jedna od njih je spajanje sestara u Munchenu sa Družbom Kćeri Kršćanske Ljubavi u Parizu. Za taj korak trebalo je puno hrabrosti, snage i otvorenosti  za Božja nadahnuća. Čitajući kroniku s. Marija je pronašla i simpatično pismo Majke Leopoldine u kojemu opisuje svoj plan za putovanje u Rijeku, Volosko i Cres…pa nazad u Ljubljanu i Graz i to sve u desetak dana. Kad znamo da se tada putovalo kočijom ili vlakom možemo se s pravom pitati od kuda je majka Leopoldina crpila snagu za sve napore koji su od nje tražili jako puno!

Drugi dio predavanja bio je od 1926 – tj od osmostaljenja Družbe pa do naših dana. Neposredno prije i za to vrijeme protutnjala su dva svjetska rata sa svim strahotama. Sestre su za svoj početak u Osijeku dobile jednu baraku i 1000 dinara. Jednu baraku i 1000 dinara. I to je sve.  Ali to nije sve… Imale su ljubav, žar, vatru Duha Svetoga kojim su neumorno ustrajale unatoč svim poteškoćama, jer ne možemo zaboraviti da smo kao pomoćnice ili sluškinje živjele 48 godina do osamostaljenja Družbe.  Za taj mali cvijet Družbu Marijinih sestara čudotvorne medaljice u samom početku brigu je preuzeo ravnatelj Družbe Anton Zdešar koji je u tim trenutcima bio od Boga poslana pomoć kao i svi oni koji su slijedili. Zanimljivo je bilo za sve nas da je omiljeno svetište Majke Leopoldine bio Trsat, da je dolazila u Osijek i obilazila zajednice Kćeri Kršćanske ljubavi a  sigurno i Bolničke djevojke koje su bile zajedno s njima. Tako da mi danas koračamo putevima kojima je u svoje vrijeme koračala i naša majka Leopoldina.

Nakalemljena na zdravo drvo karizme svetoga Vinka Paulskog , Družba se polako širila: Zagreb, Dubrovnik, Prizren, Sombor, Janjevo, Žepče, Apatin, Štimlje, Vrnavokolo, Afrika, Nova Kapela…

Nakon studijskog dijela imali smo svetu misu u župnoj crkvi. Evanđelje o čudu u Kani. Uvijek iznova možemo čitati o ovom čudu Marijine  spremne ljubavi i Isusovog čitovanja, rekao je vlč. Lenić u propovijedi.  Na svadbu su bili pozvani Isus i njegovi učenici i Marija. Na svadbu života svi smo pozvani  i na njoj se za vino pije ljubav naših dobrih djela i obraćenja. Naša Majka Marija je tu, možda negdje sa strane ali ona pazi da toga vina nikada ne nestane.

Treća točka bilo je druženje koje smo osmislili zajedničkim snagama. Razne igre, kviz o povijesti, a bilo je i pjesme i plesa uz bubanj koji je imala s. Marie Raine.

Provincijalni dan u Slavonskom Brodu bio je u svakom smislu ispunjen i nadamo se nastavku slijedeće godine.

Piše: s.Jelica Jukić