kamp -8

Odmor s Bogom u Hrvatskoj

Od 14. do 24. srpnja mladi iz sela Turya-Remeta i Onokovci zajedno sa p. Antonom, p.Anatolijem, s.Ivančicom i s.Katarinom, krenuli su na izvanredno putovanje u divnu zemlju – Hrvatsku, u koju su ih pozvale naše sestre Hrvatske Provincije. Bilo je to nevjerojatno vrijeme koje me fizički odmorilo a duhovno obogatilo. Marijine sestre okupile su mlade iz tri zemlje: Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Ukrajine. Također su se pobrinule da ovo provedeno vrijeme ne bude samo uzbudljivo i zabavno, već i interesno i korisno. Sestre su pripremile program koji se sastojao od zajedničke molitve, svakodnevnog sudjelovanja u Svetoj Misi, vjeronauka, grupnog rada i zajedništva. Mladi su se mogli duhovno obogatiti, čuli su svjedočanstva o zvanjima sestara i svećenika. Produbljivali su  znanja o životima svetaca, produbljivali su svoju vjeru i bili poticani da razmišljaju o svom životnom putu. Također, mladi su se kreativno izražavali radeći u skupinama koje su se svakodnevno odvijale nakon vjeronauka.

Putem iz Ukrajine do Hrvatske naši mladi su se bojali kako će se snaći u stranoj državi, te kako će komunicirati, te kako će nepoznavanje jezika biti prepreka komunikaciji.  Ipak već prvog  dana su shvatili  kako su dobrodošli u Hrvatsku i da Duh Sveti uvijek dolazi u pomoć kad netko iskreno nastoji razumjeti drugoga. Također, zajednički rad u skupinama koje su u jedan tim okupljale mlade iz različitih zemalja urodile su plodom. Tijekom ostatka programa nitko se nije bojao komunicirati, pa čak su sa zanimanjem učili nove strane riječi.

U Hrvatskoj žive iskreni i ljubazni ljudi koji se vesele svojim gostima (posebno iz Ukrajine) i spremni su učiniti sve kako nam ništa nebi nedostajalo i kako bismo se osjećali ugodno tijekom boravka. Jedan dan vlč.Jakoslav nas je poveo na jednodnevnu ekskurziju po rijeci Cetini i u grad Omiš i Sinj. Pokazao nam je vrlo lijepa mjesta, svetišta i ispričao divnu povijest o zaštiti Djevice Marije ovog područja od navale Turaka.  Ovo je samo dio svega što smo mogli čuti i vidjeti. Hrvatska je ispunjena zanimljivim mjestima, prekrasnim krajolikom i iskrenim osmjesima! Naša se mladost vratila kući s ogromnom prtljagom novih otkrića, ugodnim osjećajima i osjećajem zahvalnosti svima koji su pridonijeli njihovom putu i onima koji su ih dočekali!

s.Katarina Vasilenko

…………………………………….

Zahvaljujte Gospodinu  jer je dobar, jer je vječna ljubav Njegova. “

 

Zahvalan sam Bogu, Družbi Marijinih sestara čudotvorne medaljice, sestrama Ivančici i Katarini, o. Anatoliju Tovkan CM, ali i mladima iz župa Turi Remeta i Onokivci, kao i svim mladima iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine za zajedničku duhovnu obnovu i odmor u Hrvatskoj.

Ukoliko čovjek odrasta u dvorištu svoje obiteljske kuće i nikada ne pođe u svijet, tada nema „nova iskustva i prijateljstva“. Posjeta Hrvatskoj dala nam je mnogo. Prije svega, ohrabrenje u vjeri. Da, jer kada možete razgovarati o Bogu i vjeri s drugim mladima, svećenicima i sestrama, kada vidite kako je još jedan narod trpio zbog vjere, ali i kako je izdržao, i ne samo to – kako je obnovio ono što je uništeno u ratu, tada odmah imate snagu i želju da izgrađujete svoju župu i svjedočite o Kristu.

Osmijeh i radost – to je ono što nas je pratilo svaki dan. Radost u očima i srcima mladih najbolja je nagrada za neprimjetan rad, duge sate priprema i organizacije. Dok sam gledao iz daljine, kako mladi pokušavaju razgovarati, pripremiti nešto zajedno ili uživati ​​u igri sa loptom, nasmiješio sam se sa zadovoljstvom i hvalio Boga. Ne znam točno koliko su truda u danima ili noćima Marijine sestre uložile u pripremu kateheza, mjesta, dobre kuhinje. Svakako jako puno. Ali naš osmijeh, zadovoljstvo, radost – to je bilo naše “HVALA”.

Zahvalan sam na inicijativi da svaki novi dan započnemo molitvom i pripremljenom katehezom koja nas je zbližila. Mnogi ljudi trče na more da se opuste, uživaju. A mi smo se na početku dana htjeli približiti Isusu i razumijeti značenje i poslanje kršćanina, pronaći snagu i hrabrost da donosimo nadu i ljubav.

Hrvatska je zemlja koja ima prekrasnu prirodu i možemo vidjeti koliko je naš Stvoritelj velik. Gdje je ljepota, tamo je i dobro, a to je dobro u srcima ljudi. Imali smo ga priliku osjetiti, jer gdje god smo bili, pratili su nas dobri – “super” ljudi. Zahvalan sam sestrama karmelićankama u Mariji Bistrici s kojima smo imali prilike razgovarati, ali posebno sam zahvalan na tome što će se one u svojim molitvama spominjati naših mladih, kojima je potreban Božji blagoslov i milost da se ne izgube u svijetu. Preko svećenika o.Jakoslava mogli smo spoznati da Crkva nisu samo zgrade i veliki spomenici, već da je Crkva lijepa, velikodušna i radosna. Da je poput obitelji u kojoj svatko želi donijeti radost drugome.

Zahvaljujem i slavim Gospodina za sve i za svakoga od Vas koji ste nam dali dio svoga srca i vremena. Neka Vam za to Gospodin uzvrati i On sam bude nagrada.

Anton Jedinák, CM

…………………………………….

Želim podijeliti svoje dojmove s kampa u Hrvatskoj. Srdačno i sa toplinom su nas dočekale Hrvatske sestre družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Po dolasku u Split sestre su provele večer upoznavanja a podijelile su nas i u grupe i obavijestile nas o programu i rasporedu.

Na putu za Split brinuli smo se kako ćemo razumjeti Hrvate, a oni nas. S engleskim i znakovnim jezikom mogli smo razgovarati i učiti jezike jedni drugih. Pred kraj našeg odmora u Splitu, mogli smo se razumjeti, pa čak i razgovarati.

Hrvatska djeca koja su bila s nama na odmoru u Splitu bila su vrlo ljubazna, vesela i susretljiva. Brzo smo pronašli zajednički jezik, pa su svi našli novog prijatelja.

Upoznali smo i divnog čovjeka vlč Jakoslava, s kojim smo proslavili njegov rođendan. Organizirao nam je nezaboravan izlet rijekom Cetinom i gradom Sinjom.

Tada je naša ukrajinska skupina krenula na hodočašće u samostane. Posjetili smo mnoge samostane, ali najviše mi se svidjelo svetište Gospe Sinjske. Bio sam vrlo impresioniran njenom poviješću. U ovom sam mjestu osjetio Božju milost, koja se ne može opisati riječima. Zatim smo posjetili zatvoreni samostan sestara karmelićanki. One su nas primile sa nevjerojatnom ljubavlju. Bilo nam je jako zanimljivo razgovarati s njima, naučiti više o njihovom životu, njihovom redu i slušati njihovo prekrasno pjevanje. Na kraju našeg susreta s njima svatko od nas je dobio jednu sestru koja će se za njega moliti a i mi za njih.

Ovo putovanje me se jako dojmilo, bilo je vrlo zanimljivo, radosno i korisno, te će mi zauvijek ostati u srcu.

                                                                                                                                                                          Nikita Here