Apostolat Marijinih sestara u mjestu Biro

    Misija u Biro-u otvorena je prije 7 godina. Mjesni biskup Martin godinama je slušao o tome što sestre rade na jugu zemlje, fasciniran tim činjenicama htio je za svoj narod isto te ih je godinama pozivao. Sestre sada pojačane s domaćim zvanjima konačno su se mogle odazvati i tako otvoriti novu misiju na sjeveru Benina. U dogovoru s biskupom koji im je nudio nekoliko gradova u njegovoj biskupiji gdje bi mogle započeti svoj apostolat sestre biraju Biro – selo u koje niti jedna druga redovnička zajednica nije htjela doći. Vodila ih je misao, tamo gdje nitko ne želi ići, jer je kako se govorilo preteško, mora da su i potrebe najveće, tamo moramo poći. Nisu se prevarile. Zatečeno stanje ih je zaprepastilo, poteškoće su bile velike, prepreke su iskakale na svakom koraku. No znale su gdje su protivštine najveće Bog sigurno ima poseban plan iako se on u počecima ne vidi. I tako su našle svoj novi dom tamo negdje na kraju svijeta gdje nije bilo kršćana, pristupnih putova, struje, pitke vode, u susjedstvo gubavaca i djece koja su prognana iz svojih domova i rade kao robovi.

    Mukotrpan rad, odricanje i žrtvovanje sestara Bog je vrlo brzo obilno nagradio. Uspjele su sagraditi svoju kuću (prve dvije godine spavale su u zemljanom kučerku bez prozora i bez ikakve sigurnosti te bi sestre drugih redovničkih zajednica kada bi ih posjetile odlazile sa suzama u očima, zazivajući blagoslove na Marijine sestre za sve što čine u takvim uvjetima). Ubrzo se oko sestara počeo okupljati velik broj djevojčica koje su htjele izbjeći svoju gorku sudbinu, te su sestre uz pomoć donacija izgradile internat za djevojčice kako bi ih spasile od prerane udaje sa 13 ili 15 godina. 60-tak djevojčica koje žive sa sestrama imaju često bolne, stravične sudbine te im je život kod sestara jedina utjeha i spas. Velik broj djece iz sela također dolazi svakodnevno na svoj često jedini obrok u danu ili po neki savjet i poduku sestara. Bog je i dalje bio naklonjen sestrama i tom području tako da su 2013. izgradile i mali dispanzer – ambulantu kako bi dokraja ispunile svoj životni poziv i ostvarile karizmu Družbe. Do tada su prvu zdravstvenu pomoć pružale bolesnicima ispod slamnate sojenice.

    Sestre se u ovoj teškoj ali istovremeno i radosnoj, punoj života zajednici ne libe niti jednog posla bilo da to znači šivanje odjeće djeci, predavanje francuskog jezika, matematike, vjeronauka, obrađivanja polja ili zamatanja krvarećih udova gubavcima. One svoj DA Isusu radosno nastoje svakodnevno izreći.

(300)