BOŽJE MILOSRĐE I „MOJE MILOSRĐE“

U subotu 27. 02. našu samostansku tišinu prekinuo je smijeh razgovor, razdraganost 28 mladih koji su došli na cjelodnevnu Duhovnu obnovu. Oko osam sati počeli su pristizati mladi iz Blaškovca kako bi sve pripremili za goste iz drugih župa. Vrijedne majke, a i same djevojke pripremile su razne slastice, a uskoro su im se pridružili mladi iz Gornje Rijeke, Kašine, Soblinca, Stenjevca i jedna djevojka iz Vinkovaca.

Voditelj je bio vlč. Josip Vragović,  župnik iz Gornje Rijeke, mladima tako drag. U pripremama i realizaciji ove Duhovne obnove sudjelovale su i s. Jelena i s. Ivana. Tema je bila Božje milosrđe i „moje milosrđe“ Cijeli dan je bio protkan raznim aktivnostima; molitvom, razgovorom, prezentacijom, iznošenjem dojmova, grupnim radovima u kojima su mladi bili izuzetno kreativni. U susretima mladih ručak-pizze imaju posebno značenje, naravno i kratki odmor. Nakon toga uslijedila je priprava za sakrament Pomirenja kojem su svi mladi pristupili. Vrhunac je bila sv. Misa koju su sami mladi animirali.

U zajedničkom osvrtu na minuli dan došla je osobito do izražaja želja za ponovnim susretom zahvalnost, radost oduševljenje… Zahvaljujem Milosrdnom Ocu za svako mlado biće koje je taj dan boravilo u našoj kući. Sve ih predajem Njegovoj ljubavi!

Hvala i vlč. Josipu na izuzetno uloženom trudu i ljubavi s kojom je vodio ovu Duhovnu obnovu kao i s. Jeleni mojoj „kolegici po struci“.

s. Ivana Vidoš

A što o tome misle mladi???

Teško je opisati riječima koliko je lijep osjećaj biti u društvu mladih koji su se okupili s jednim ciljem, a to je RASTI U VJERI. Divno je vidjeti da uistinu ima mnogo nas mladih koji se osim na intelektualnoj želimo još više razvijati na duhovnoj razini.
 Upravo sam imala priliku 27.veljače prisustovati na takvom okupljanju, tj. duhovnoj obnovi za mlade pod nazivom „Božje milosrđe i moje milosrđe“. Iako je okupljanje počelo prije 9 sati ujutro i trebala nam je kava da dođemo sebi, svi smo sa zanimanjem i radošću iščekivali ono što je slijedilo. Nastojali smo se što točnije držati dnevnog reda te smo se nakon molitve i upoznavanja bacili na posao. Voditelj duhovne obnove, vlč. Josip Vragović, pripremio i je predstavio izvrsnu prezentaciju na zadanu temu. Nitko nije ostao ravnodušan nakon toliko predivnih i dubokih misli sastavljenih u cjelinu. Zatim su uslijedili grupni radovi. Bio je to izvrstan način da se još bolje upoznamo, ali i da budemo kreativni i da se zabavimo. Tu je bilo svega: od vrhunskih plakata, do emitiranja radio emisija, izvrsnih gluma i maštovitih odgovora na zadana pitanja. Vrijeme nam je brzo prolazilo. Nakon ručka uslijedila je rubrika pod nazivom „Tko pita ne skita“. Tu smo se uistinu otvorili i sa zanimanjem pokušali zajednički odgovarati na pitanja i probleme koji nas muče. Divna je pomisao da se imamo kome obratiti za pomoć znajući da nećemo biti osuđivani i prozivani. Kasnije smo imali priliku pristupiti sakramentu Pomirenja te prisustvovati na zajedničkoj sv.Misi. Nakon tako ispunjenog programa ostali smo se još neko vrijeme družiti i veseliti, ali je ipak trebalo krenuti kućama jer je pojedince čekalo i dulje putovanje.
Te sam večeri ostala dugo budna jer sam bila prepuna dojmova i s radošću sam razmišljala o doživljenom. Na kraju samo mogu zahvaliti Milosrdnom Ocu koji nas je s razlogom sve spojio i darovao nam nova predivna iskustva i prijateljstva. Taj će mi dan ostati u srcu kao i svi dragi ljudi koje sam tada upoznala.

Klara Pezelj, Blaškovec

[slideshow_deploy id=’3811’]

(172)