HODOČAŠĆE U SVETIŠTE GOSPE VOĆINSKE

objavljeno u: Događanja | 0

Ponekad razmišljam pa kako ćemo pisati na web stranici Marijinih sestara o događanjima u Specijalnoj bolnici sveti Rafael na Strmcu. Pa zato što mi Marijine sestre djelujemo u bolnici i aktivni smo članovi i sudionici svih događanja pa tako i ovoga velikoga događaja – hodočašća u Voćin.

Ovoga puta neću pisati ja. Nego ću pokušati sažeti ovo hodočašće iz svih tekstova koje su kao osvrt pisali naši pacijenti bolnice sveti Rafael – Strmac.

Između svakodnevnih radnih i slobodnih dana (ispunjenih duhovno, radno, poučno, terapijski i ja bih rekao zdravstvenih)

18. lipnja organizirano je hodočašće nas pacijenata u Voćin Gospi od Utočišta, posjetili smo i dom za starije i nemoćne „Velika“, crkvu sv. Augustina u Velikoj te Geopark prirode Papuk. Putovali smo autobusom. Čim smo se smjestili u autobus pomolili smo se svi za sretan polazak, ali i za one koji su ostali u bolnici koji nisu mogli s nama ići. Cijelim putem pjevali smo pjesme posvećene Majci Božjoj, te smo na kraju molili krunicu. Atmosfera u autobusu je bila vesela i puna iščekivanja. Svi smo bili veseli. Vladao je jedan poseban odnos, naše druženje je bilo neopisivo blisko i svi smo bili kao jedan. Kada smo stigli u Voćin fascinirala nas je Crkva Gospe Voćinske koja je bila porušena u ratu, ali sada je ponovno obnovljena. Dočekao nas je upravitelj svetišta Mladen Štivin koji nam je ispričao povijest svetišta, zatim smo imali sv. Misu koju je predvodio naš bolnički kapelan vlč. Robert Mackuljak sa vlč. Mladenom Benko. Molili smo za svoje obitelji, za sebe. Svatko prema svojim potrebama. Pažljivo smo slušali i riječi propovijedi vlč. Roberta. Nakon sv. Mise išli smo u suvenirnicu kupiti dar za sebe kao uspomenu na hodočašće i otišli u Crkveni park na ručak kojeg su pripremili naši vrijedni kuhari bolnice sv. Rafael. Ručak je bio jako bogat. Pri povratku, u Velikoj smo posjetili dom za umirovljenike gdje su nas srdačno dočekali i počastili te smo s njima pričali. Mnogi stanovnici toga doma mogu nam biti inspiracija i primjer kako i u starijoj životnoj dobi čovjek itekako vrijedi i doprinosi društvu. Izradili su i poklone za nas. Dojmilo me se koliko su aktivni i kako su lijepo njihovi voditelji pričali o svojim udomljenicima. Kako su nas lijepo počastili i dočekali. Napravili su za sve nas veliku tortu i počastili sokovima i kavom.

U Velikoj smo posjetili i crkvu sv. Augustina gdje nas je dočekao vlč. Mario Sanić i upoznao nas sa poviješću Crkve i životom sv. Augustina koji nije rođen kao svetac. Nego je živio kao grešnik ali je u određenoj dobi doživio obraćenje i to znači da se svecem ne rađa, svecem se postaje i da za svakoga od nas ima nade bez obzira kakav smo život imali prije. Na kraju smo posjetili i Geopark u Velikoj gdje smo se okrijepili sladoledom. Sretni i radosni vratili smo se oko 17.30 sati u našu bolnicu, te smo se zahvalili Bogu što nas je pratio na putu. Ovo je bilo hodočašće koje je na nas ostavilo snažan utisak i trajan trag u našim životima i jedva čekamo da svoje dojmove prenesemo svojim obiteljima. Gdje god smo došli osjećali smo se kao neki posebni uzvanici. Veliko hvala svim organizatorima hodočašća, našem prioru fra. Kristijanu i fra. Januszsu i svim djelatnicima.

 

Pacijenti bolnice sv. Rafael

Još jedan dio njihovog razmišljanja

Nisam si mogla niti zamisliti da jedno takvo putovanje, za mene putovanje u nepoznato jer do sada nisam tamo bila; može probuditi u meni toliko topline, da se i dan nakon putovanja osjećam tako ispunjeno kao malo dijete kada ga majka miluje nježno u svome krilu.

Ne mogu zamisliti što bih propustila da nisam bila na hodočašću. Zahvaljujem ti Bože na svakoj sekundi toga dana i na druženju sa ljudima koji su buli uz mene. Zahvaljujem ti što si mi dao da osjetim radost, nježnost i toplinu koja nam svima nedostaje u životu.

[slideshow_deploy id=’2592’]

 

 

(549)