Nezaboravni Cres – iskustvo

08.07. – 15.07.2013.

Čula sam u nekoliko navrata, na nekoliko mjesta, pitanje o ljetovanju bez Boga – stvari smo spakirali, destinaciju odabrali i krećemo na godišnji, a On će biti tu kad se vratimo.

Ja sam sebi ”dala u zadatak” da na ovaj odmor povedem svog Boga. Da Ga ne isključim… Nadam se da sam uspjela, jer moji prijašnji odmori su bili bez Njega. Ovaj sam put htjela nešto drugačije. Pažljivo sa željama – jer i dobila sam nešto drugačije. Dobila sam osam dana na prekrasnom otoku sa šarolikom i zaigranom ekipom. Dobila sam osam dana bez brige i umora. Dobila sam osam dana kad se netko drugi brine za sve – na tebi je da se samo pojaviš i uživaš.

Okupili smo se oko 8 ujutro ispred zagrebačke Katedrale, potrpali stvari u bus, smjestili se i krenuli put Cresa. Dočekao nas ručak i živahna ekipa na odlasku. Smješteni smo po sobama, a nakon ručka – plaža.

Poslije prvog kupanja, dočekala nas večera. A onda prezentacija o Družbi Marijinih sestara i o čudotvornoj medaljici (koju smo poslije dobili).

Između jela i kupanja našla se pokoja radionica i igra. Najviše me se dojmila ona s Abrahamom, kad smo se podijelili u parove i vodili jedni druge po terenu kao slijepce. Tek kad zatvoriš oči i okruži te nepoznata tama, vidiš koliko zapravo neke stvari uzimaš zdravo za gotovo. Dok sam tako zatvorenih očiju bila vođena, mislila sam na to kako jedva čekam da dođe kraj – tako da mogu otvoriti oči…. Ali..nikad kraja! Cijela vječnost. Dovoljno dugo da počnem misliti o onima kojima je svejedno jesu li oči otvorene ili zatvorene – tama je posvuda. Pa misli krenu na druga osjetila, npr. sluh? Zgodno iskustvo.

Isto me se tako dojmila sveta Misa kod sestara Benediktinki. Skroz nešto drugačije. Kao da sam upala u neko drugo stoljeće! Na pozitivan način, dakako. Poznato mi…ali nije.

Zatim su nas odveli na jedan izlet. I do jedne plaže sa bijelim kamenjem i doslovno kristalno čistim morem. Da nisu bila ona dva čamca na plaži – rekla bih netaknuta priroda. Čista uživancija.

Zahvalna Gospodinu za sve milosti koje sam primila u ovim danima u kojima sam na jedan novi način, poput Abrahama krenula na jedan novi i nepoznati put i susrela se s različitim ljudima i njihovim životnim iskustvima. Okrijepljena duhovnom hranom koja će mi pomoći za moj svakodnevni život radosno sam se vratila svojim kolegicama i kolegama s kojima dijelim svoj život u radu.

Ana Jurjević

[slideshow_deploy id=’469’]

(525)