Čudotvorna medaljica

Družba Marijinih sestara Čudotvorne medaljice

Samo ime ”Marijine sestre” govori da je ova redovnička družba posvećena Mariji. Ona joj je uzor i nadahnuće u svakodnevnom predanju i služenju. Svoju duhovnost Marijine sestre temelje i crpe upravo na Marijinom primjeru predanosti i raspoloživosti za Božje planove.

Družbu Marijinih sestara su u život pozvale potrebe siromašnih i zapuštenih bolesnika po kućama. U početku su ih zbog njihovog osobitog poslanja zvali Bolničke sestre, a to je bila jezgra iz koje je kasnije nastala Družba Marijinih sestara. Budući da su Bolničke sestre djelovale u okviru družbe Kćeri Kršćanske ljubavi nisu imale nikakvu pravnu podlogu. Da bi imale pravni položaj u crkvi, Bolničke sestre su priključene velikoj kongregaciji ”Marijine djece” koja je povezana s ukazanjem Blažene Djevice Marije s. Katarini Laboure koja su se dogodila u Parizu 1830. godine. Prigodom ukazanja blažena Djevica Marija je tražila da se izradi medaljica na kojoj će biti njezin lik i da se osnuje kongregacija Bezgrešnog začeća BDM, koja je kasnije prozvana ”Kongregacija Marijine djece”, a svrha joj je bila širenje medaljice i štovanje Bezgrešnog začeća BDM. Upravo iz ove Kongregacije ”Marijine djece” javljale su se majci Leopoldini djevojke za njegu bolesnika po kućama. Bolničke sestre 1926. god. postaju samostalna družba i dobivaju ime ”Marijine sestre čudotvorne medaljice”. Tako ova Družba svojim životom i apostolatom nastoji biti uprisutnjenje Marije ponizne Božje sluškinje. To jasno izražava i geslo Družbe: ”Evo službenice Gospodnje”!

Specifičan izraz povezanosti sestre s Marijom jest i nošenje čudotvorne medaljice. Tako Marijine sestre postaju Marijini apostoli, širitelji čudotvorne medaljice, po kojoj ona dijeli svoje milosti svima koji je nose, a same sestre svjedoče Marijinu brižnost i zauzetost za čovjeka u potrebi. ”Marijine sestre vjeruju da posredovanjem Marije primaju sve milosti – na to ih podsjeća i lik čudotvorne medaljice – zato je mole za milost, i za sebe i za svoje štićenike, da budu otvoreni nadahnućima Duha Svetoga”.

APOSTOLAT ČUDOTVORNE MEDALJICE U DRUŽBI MARIJINIH SESTARA

1logo3Na Provincijalnom Kapitulu  u rujnu 2014. koji je imao za temu „Otvoriti vrata Kristu i potrebitima“ uz puno dobrog materijala i konkretnih prijedloga, iznijele su sve zajednice, odnosno cijela provincija želju da se pokrene Apostolat čudotvorne medaljice u suradnji s laicima. Za to djelo Provincijalka s. Kaja Ljubas je predložila s. Magdalenu Barešić, kao koordinatoricu, a  s. Jelenu Lončar i s. Ceciliju Firić  za bliže suradnice. Jer smo sve tri na Srebrnjaku 15, odlučeno je da naš samostan bude i sjedište tog novog djela.  Mi ćemo slati materijale, medaljice, sličice,  i nama će dolaziti pristupnice gdje će biti i evidentirane.

Vratile smo se s kapitula i svjesne zadatka koji nam je povjeren pitale smo se: e sad, što prvo početi? Ma, mi Marijine sestre imamo dobru suradnju s laicima to nije ništa novo. Našu Čudotvornu medaljicu nosimo, molimo Bezgrešnu za zagovor i svjesne smo milosti i samo trebamo, usudila bih se reći „staviti na varićak“ taj kapital i dopustiti da bolje zasvijetli.

Najprije je trebalo naći pogodno vrijeme za plan rada.  S. Jelena Lončar je po školski stavljala točku po točku i plan je napravljen.

Prvo postaviti svrhu i cilj a to je :

– promicati pobožnost prema Bezgrešnom začeću BDM

– štovanje i nošenje Čudotvorne medaljice

– upoznati laike s radom Družbe Marijinih sestara kao i njihovo uključivanje u apostolat koji   je u duhu poniznog služenja bližnjemu u potrebi

Drugi korak je bio kako to realizirati ?

Odlučili smo pripremiti i tiskati letak  za štovatelje Čudotvorne medaljice. Treba biti za oko i ruku privlačan. Gdje naći najljepšu posebnu  sliku Bezgrešne? Tekst sadržajan jasan, koristan, učinkovit i izazovan? Isto tako treba ponuditi i pristupnicu za one koji budu spremni na štovanje i suradnju. Kako dati informacije,  tel. br. ? Mi nemamo sestre na porti i telefonu kao drugi samostani, pa puno zavrzlama oko toga…  Pomogle su nam i neke sestre savjetima i zato im HVALA.

Trebalo je pronaći i tiskaru, dobru i povoljnu, to je išlo lako uz Božju providnost i snagu Čudotvorne. Za izvor financiranja nam je velikodušno pomogla naša Provincijalka  s. Kaja.

Oh, puno znoja i promišljanja tako da sad sve imamo. Hvala Bezgrešnoj, puno je sestara već imalo preklopnice u ruci i dijelile su vjernicima. Potrudit ćemo se da ih razašaljemo do svih vas. Već u našem registru ima  pristupnica.

Pripremili smo: Vječne devetnice i čudotvorne medaljice koje dijelimo i šaljemo onima koji to žele i traže.

Odredili smo molitveni susret štovatelja Bezgrešne zadnji tjedan u mjesecu. Taj susret bi se trebao po planu i mogućnostima događati u svim našim  zajednicama zadnje subote u mjesecu. Mi ćemo imati prvi, ako Bog da, 28. 03. uoči cvjetne nedjelje u 16.00. Program jednostavan i kršćanski. Okupiti se, malo osobno upoznati, zatim upoznati štovatelje s  nama – djelovanjem Marijinih sestara, sa svrhom naše suradnje.

Zatim  molitveni dio u kapeli – Vječna devetnica.

Malo okrijepe u blagovaoni ili… /ovisi kako će se sve to razvijati/ Polako ići korak po korak tiho i nenametljivo kao Marija od prvog posjeta Elizabeti pa do podno križa do slave uskrsa i vječnog SADA.

s. Magdalena Barešić

SVJEDOČANSTVA O ČUDOTVORNOJ MEDALJICI

Moj prvi susret s medaljicom

Ležala sam na KBC Zagreb – Rebro, na liječenju od epilepsije. U pitanju su bili teški napadi kojih je bilo više puta dnevno, ponekada su bili neizdržljivi. Jedan dan bila sam već na rubu snaga, znajući da me kod kuće čeka obitelji  i dvoje male djece. Zazivala sam Gospu i Isusa da mi pomognu i udijele snagu da prihvatim svoje stanje i da idem kući donekle smirena. Izašla sam iz sobe i onako utučena, plačna, zdvajajući, šetala hodnikom. Prišla mi je jedna časna sestra, nasmiješila mi se zagrlila i upitala što mi je zašto sam tužna uplakana. Ja sam joj samo rekla kako ne bih bila tužna kad bolujem od teškog oblika epilepsije. Ona me pitala koga imam i dala mi malu medaljicu sa puno toplih riječi.

Blagim glasom je rekla: „Uzmi, to ti je Čudotvorna medaljica, draga Gospa“, a sutra ću doći donijet ću ti Knjižicu-molitvenik gdje ćeš  pročitati o medaljici.  Ja ću moliti za tebe da mogneš prihvatiti tu svoju bolest i za doktore da ti dadnu pravi lijek“.

Sestra je žurno otišla jer je morala raditi pretrage po raznim odjelima. Ja sa osjetila neko olakšanje za koje sam molila od Gospe prije susreta. Ne znam izreći, ali znam da je meni taj dan Časna bila poslana od njene Gospe. Otišla sam u sobu, medaljicu  zakvačila na krunicu od koje se nisam odvajala.

Sutra dan je došla Časna sestra dala mi preklopnicu na kojem je bio lik BDM oko kojeg je pisao zaziv „O Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“ (Meni je ta slika bila predivna i topla), molitvenik za mene i moju mamu. Stisnula mi ruku i rekla: „Moli ovaj zaziv često. Polako sve pročitaj pa mi se možeš javiti imaš na poleđini toga kartončića sve, adresu i telefon“.

Časna je žurno otišla  poslom. Ja sam sutra dan bila po planu otpuštena kući. Pročitala sve kako mi je časna rekla. Moja mama je isto pročitala tada smo nas dvije  poželjele biti štovatelji BDM Čudotvorne medaljice  što smo i učinile  poslavši ispunjenu pristupnice. Ponekada se čujem sa sestrom i  to me podiže i hrabri. Od tada se ne odvajam od medaljice, molim posvetu i zaista je čudotvorna. U životu i obitelji se puno toga izmijenilo.  Ja sam prihvatila bolest kao sredstvo iskupljenja u ovom životu kojega sam dobila na dar.  Što mogu radim, a kada sam i krevetu molim, heklam ili izrađujem razne ukrase s kojima druge razveselim.

Od sestre sam dobila još molitvenika (Vječnih devetnica) i Čudotvornih medaljica. Podijelit ću ih prijateljicama s kojima sam pričala o toma pa ćemo sa našom djecom zajedno moliti.

Antonija

Moje iskustvo sa čudotvornom medaljicom

Moje iskustvo sa cudotvornomdocxMoje upoznavanje sa čudotvornom medaljicom je krenulo tako što sam prije pet – šest godina svako malo iz raznih izvora počela dobivati te medaljice ali pošto nisam znala ništa o njima nisam im pridavala nikakvu posebnu pažnju. I tako je bilo sve dok ju nisam vidjela na jednom prijatelju koji ju je uvijek nosio oko vrata kao i većina ljudi u molitvenoj zajednici u kojoj je bio voditelj. Taj je prijatelj imao dosta iskustva kako u životnim tako i u duhovnim stvarima, pa je čak pomagao svećenicima koji su molili za ljude sa velikim duhovnim problemima uključujući i opsjednuća. Rekao nam je koliko je ta medaljica moćna i velika zaštita. Čuli smo i da ju je blažena Majka Terezija često dijelila. Nakon toga, moj je tada dečko, a sada suprug, u crkvi bio na predavanju koje je održala jedna žena koja je imala velikih problema, bavila se okultizmom i poput Pavla doživjela obraćenje i potpuno se okrenula Isusu i razotkrila zamke u koje je i sama padala dok nije počela slijediti Njega. U tom je predavanju spomenula kako je čudotvorna medaljica jako korisno oružje protiv zla, te kako ju je često davala ljudima koji su, zbog raznih rana od ranije, imali problema sa prihvaćanjem Crkve, svećenika i uopće razgovora o Bogu. Kad bi im poklonila tu medaljicu mogla im je lakše posvjedočiti radost Evanđelja, i jednostavno su bili otvoreniji za razgovor. Nakon toga i mi smo ju počeli nositi. Većina naših prijatelja i rodbine nisu vjernici stoga smo ju odlučili pokloniti i svim uzvanicima na našem vjenčanju. Iako neki od njih načelno vjeruju u Boga, velik broj ne želi ni čuti za svećenike i Crkvu. Zaslijepljeni su zabludom da sami sebe mogu spasiti i ne shvaćaju da to ne mogu bez milosti koje nam je preko njih Isus ostavio. Medaljica se svima svidjela i svi su je vrlo rado prihvatili. Tako su naši rođaci i prijatelji svojim kućama ponijeli blagoslovljenu Marijinu medaljicu koja sigurna sam djeluje gdje god da je „posijana“.

Marija Francki

Jednom sam prigodom na smrt bolesnom prijatelju moje majke poklonio čudotvornu medaljicu i uvjerio se kolike se milosti po tom moćnom Marijinom oružju mogu zadobiti. Iako je tip osobe koji ne prihvaća Crkvu i vjeru te se protiv nje žestoko bori, rado je i nekako sa žarom i ljubavlju prihvatio taj maleni darak koji sam mu ostavio pored kreveta, a majka mi je kasnije rekla da ju često uzme u ruke i poljubi. Taj je čovjek, vjerujem zahvaljujući toj medaljici i danas živ iako su mu doktori prije više od godinu dana rekli da će živjeti najviše dva i pol mjeseca. Zahvalan sam Bogu na tome, a nadam se da će Marija uspjeti pomiriti ga i sa svojim Sinom.

Saša Francki

Jedan poznanik je zadobio više udaraca sjekirom, i to pet po glavi i dva po ramenima. Kad sam došao u bolnicu šokirao me stravični prizor. Izgledao je toliko izobličeno da tako nešto ni u najstrašnijem hororu nisam vidio. Ležao je u komi. Doktori su stavljali vrlo malo nade u oporavak, rekli su da će ako preživi cijeli život najvjerojatnije ostati u vegetativnom stanju. Molio sam Mariju za čudo i na zastor koji njegov krevet dijeli od drugog zavezao sam čudotvornu medaljicu. Drugu sam stavio pored aparata koji su ga držali na životu. Nakon desetak dana probudio se iz kome, a nakon nekoliko mjeseci se potpuno oporavio.

Saša Francki

Najmlađi apostol BDM Čudotvorne medaljice

Kao roditelj, trudim se dati svojoj djeci kako fizičku tako i duhovnu ljubav po uzoru na našu Majčicu. Čudotvorna Medaljica promijenila je život meni i mojoj obitelji, unijela novi sjaj i Gospin potpis moje dvoje predivne dječice, Ivana i Antonie, a moja mala curica Antonia je to i posvjedočila kao najmlađi apostol. Četverogodišnja djevojčica razigranog duha i velikog srca ponosno je nosila Čudotvornu Medaljicu oko vrata i zajedno sa mnom, tatom i bratom svakodnevno molila posvetnu molitvu Čudotvorne Medaljice te obiteljsku krunicu. Mi smo jedna od, mogu s ponosom ustvrditi,obitelji štovatelja BDM Čudotvorne medaljice. Od kako smo upoznali Marijine sestre Čudotvorne medaljice i njihovu duhovnost  od tada raste i ljubav do naše Majke Marije.

Jednog dana teta u vrtiću mi je čudu prepričala situaciju koju je sa strane slušala, a moja kći je bila glavni akter a njena prijateljica maleni novinar. Ta djevojčica upitala je moju kći: “A što ti je to oko vrata?” Antonia joj je odgovorila: “To je Čudotvorna Medaljica, to je Gospa,  ona nas čuva!” Druga curica je upitala može li  i ona imati medaljicu, a moja Antonia joj je hrabro odgovorila: “Da, možeš. Ja ću ti svoju pokloniti, ali svaki dan trebaš moliti Zdravomariju i O Marijo, bez grijeha začeta moli za nas koji se tebi utječemo. Obećaj to pa ćeš dobiti moju medaljicu“. Prijateljica je obećala. Antonia je skinula sa vrata svoju medaljicu u stavila je na vrat prijateljici. Znajući da njena mama kod kuće ima još medaljica i da će joj drugu dati. Taj maleni ali snažni apostolat ostavio je traga u našim srcima i dokaz kako Majka djeluje i ljubi čisto baš kao što su malena djeca, iskreno,  jednostavno i nenametljivo.

Ovaj događaj je potaknuo mene i moju obitelj da sa još većim žarom svoj život posvetimo kao pravi Štovatelji Čudotvorne Medaljice. Imali smo tu milost da smo 27.11. ove godine na Blagdan BDM Čudotvorne medaljice mogli ja i moj muž doći iz Splita, jer tamo živimio, na svečano Euharijstisko slavlje u samostan časnih sestara na Srebrnjak 15. Zagreb. I taj naš dolazak je bio tajnovit i čudesan. Svi planovi za putovanje su bili zatvoreni i onemogućeni za nas,ali u zadnji čas smo imali otvoren put i stigli smo na vrijeme. Osjećala sam se u predvorju neba. Te sestre, ta svečanost,pa druženje uz večeru… Nije nam bilo žao ni truda ni napora jer smo se odmah tu večer vratili kući svojoj dječici.

To je bilo svjetlo i toplina za dalju životnu borbu koja nam ne manjka. Osjetili svi toplinu Majke Marije i njezin zagovor.

      Maja Žeravica

Svjedočanstava štovatelja BDM Čudotvorne medaljice

Na “put” prema Gospi od Čudotvorne medaljice nesvjesno me povela moja mama, moleći za mene devetnicu Gospi koja razvezuje čvorove. Njezina nakana je bila da ja napokon dobijem posao. Devetog dana devetnice pozvana sam na razgovor za posao i isti sam i dobila. U to vrijeme razmišljala sam o tome kojoj bi se molitvenoj zajednici mogla pridružiti jer sam htjela sudjelovati u susretima s mladima i molitvi. Mama mi je dala savjet da pričekam još malo s odlukom jer će mi odgovor doći sam od sebe.

Prije samog zaposlenja, nekoliko večeri zaredom sanjala sam kako mi prilazi žena i stavlja zlatnu krunicu oko vrata te preko nje lančić, iza te žene uvijek je stajala Gospa, kao da ju čuva (štiti). Pokušavala sam pronaći značenje tog sna, no nisam mogla naći odgovor. Nakon nekoliko tjedana rada, dogodila se jedna neugodna situacija na poslu i taj dan sam iz očaja u sebi rekla: “Bože, ako me čuješ i ako znaš kroz što prolazim daj mi, molim Te, neki znak da si uz mene i to danas!!”

Nakon toga, pola sata kasnije u poslovnicu ulazi časna sestra i tako započinjemo neobavezan razgovor u kojoj sam joj ja ispričala što se taj dan dogodilo i govorim joj: “Sam Bog Vas je sad poslao” i u tom trenutku zapravo shvaćam da mi je On zaista poslao znak da me čuje! Još zanimljiviji je odgovor časne da se zapravo dugo premišljala bi li ušla u poslovnicu ili ne, ali da je ipak odlučila doći. Tada mi je poklonila Čudotvornu medaljicu i pozvala me da se slobodno pridružim susretima u njihovoj zajednici.
Tog dana dobila sam odgovor u vezi moga sna, časna sestra mi je poklonila zlatnu medaljicu i nosim je na lančiću oko vrata, na jednom susretu u zajednici još više me san začudio jer su svi imali srebrne medaljice, također sam dobila odgovor kojoj zajednici da se pridružim i potvrdu da me Bog i Gospa nikada ne ostavljaju. Zato bih citirala Padre Pia: “Ako ti se čini da udaljenost između tebe i Boga raste, sjeti se – Bog je taj koji se nije pomakao niti pedlja.”
Neopisivo je koliku mi sigurnost, utjehu i snagu pruža medaljica i molitva Gospi. “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!”

Martina Matošević

Zaustavi se

Sjetila sam se izraza “žrvanj života” jer baš se ponekad tako osjećam, kao u nekom žrvnju pa nikako naći vremena da staneš, opustiš se, razmišljaš. A onda sam otišla prvi puta na susret i molitvu na Srebrnjak kod časnih sestara od Čudotvorne medaljice. Bilo je to, sigurna sam, Božje djelo, Duh Božji odveo me tamo.

I tako sada svake zadnje subote stanem, nađem vremena, otiđem sestrama i uživam u molitvi, razmišljanjima o temi koju sestre s puno ljubavi i Duha pripreme. Susretnemo se, molimo, popričamo jedni s drugima, družimo se i zaustavimo malo “žrvanj”. Dopustim da Duh djeluje, susretnem se s Isusom i Marijom jer sigurna sam i oni su tada s nama i među nama.

Lijep pozdrav svima, Karmen

Medaljica za mene

santa_caterina_laboure3Imam jedno prekrasno svjedočanstvo za objaviti. Ja sam vama poslao poruku za medaljicu 08. 02. 2016, a ovo što ću vam sada napisati, uslijedilo je dva dana kasnije, znači 10. 02. 2016. Molio našu Majčicu, da mi ako ikako može, nabavi čudotvornu medaljicu  jer ju dugo želim i jednostavno je nisam mogao nabaviti, pa sam se sjetio da pitam direktno našu Majčicu  iako sam si mislio, pa nema šanse da samo tako dođe, tko bi mi je mogao dati? Još sam rekao Majčici, nemoj mi zamjeriti što sam tako direktan ali… znam da Ti možeš naći način da je dobijem.

Srijeda (10. 02. 2016) idem na posao i tražim svoju ženu ako ima tri kune za kavu, jer sam ostao bez sitniša i ona traži, i kaže nemam ni ja, ali imam neku medaljicu, pa ako hoćeš evo ti je? Ja uzmem medaljicu, a to je naravno Čudotvorna medaljica od naše Majčice, točno onakva kakvu sam htio i onda sam se sjetio, da sam tu medaljicu dobio na putu za Međugorje, ali kada sam došao u ZG, dao sam je svojoj ženi, jer je njoj tada bila potrebnija… ali ta medaljica je bila za mene oduvijek! To je Gospin dar meni, jer svi znamo da se u Međugorje ne ide bez Majčinog poziva, a ja tada to uopće nisam znao, niti sam znao da se radi o Čudotvornoj medaljici! Majko, hvala ti na još jednoj predivnoj milosti. Uvijek si mi blizu i uvijek uslišavaš moje molitve! Moje srce se danas napunilo neopisivom ljubavlju! Hvala ti što se toliko brineš za mene i za sve nas!

Ronald Petković

Sa Isusom na križnom putu

U subota 27. veljače uoči treće korizmene nedjelje na Srebrnjaku 15. imali smo naš redoviti molitveni susret štovatelja BDM Čudotvorne medaljice. Na tom susretu  se svi dobro osjećamo u kući koja nam je darovana po providnosti dobrog Oca, a sabere nas Majka Marija. Različitosti u životnim pozivima i godištima se stope, vrijeme stane i pustimo se duhu da nas vodi i ispunja. O, Majko hvala Ti!

Kako bi ovo sveto korizmeno vrijeme svjesnije proživjeli kao zajednica vjernika prihvatili smo prijedlog krenuti na četrnaestodnevni hod sa Isusom na križnom putu. Svaki sudionik je izvukao jednu postaju križnog puta koju će moliti i proživljavati kroz 14 dana. Bilo nas je više te su po troje uzimali iste postaje križnog puta.

Nakana je zahvaliti Isusu za milost otkupljenja i  spasenja te dati zadovoljštinu za grijehe i uvrede koje mu nanosimo mi osobno, naši najbliži i naš hrvatski narod.

Prvi korak smo skupa načinili toga dana izmolivši križni put. Sestre su to učinile svečano. Ostale dane smo molili i živjeli svoju postaju križnog puta svaki u svojim obiteljima i na radnim mjestima. Svoje dnevne obaveze stavili smo u postaje križnog puta.

Meni je dopala druga postaja križnog puta: Prihvatiti svagdašnjicu. Suosjećajući s Isusovom porukom u drugom križu pronašla sam sebe. Prihvaćanjem svagdašnjih problema, izazova i novih situacija oblikuje nas po uzoru na Isusa, ne tražeći neke izvanredne križeve, jer budimo iskreni, ni sa samima sobom ne možemo izboriti pobjedu a kamoli nad nečim većim. Isus donosi snažnu motivaciju, razumijevanje, daje jednu novu perspektivnu i još jednom iznova njegov križ, njegov križni put i cijelo njegovo postojanje daje smisao svakome od nas kršćana. Stoga sam sebi dala zadatak u ovoj Korizmi: proživljavati drugu postaju. Nije to išlo lako ali sam prepoznala u ovim danima hoda što je to moj križ i kako ga prepoznati i raditi Bogu na slavu. Shvatila sam kako je važno naći ravnotežu u radu i molitvi. Postala sam svjesna koliko je važno govoriti istinu i u njoj živjeti, ljubiti i biti otvorena prema životu u mislima, riječima i djelima. Nije svakog dana išlo sve bez muke. Jer zaista tijelo se bori protiv duha. Često je duh spreman a tijelo je slabo. Mogu reći da su mi se otvorile oči i da sam ovom pobožnošću križnog puta osjetila ljubav Isusovu i poželjela nastaviti živjeti svoje  dane sa Isusom.

Četrnaestog dana smo se opet našle na Srebrnjaku 15 i išli sa Isusom križnim putem. Zahvalna sam Spasitelju za to milosno vrijeme. Sada ću moći na veliki petak iskrenije i pobožnije poljubiti križ Kristov kojim sam spašena otkupljena i oslobođena.

Tanja Ćurić

Predrage sestre u Kristu!

Željela bih vam zahvaliti na prekrasnoj trodnevnici koja je prethodila blagdanu Blažene Djevice Marije od Čudotvorne Medaljice i 200. rođendanu vaše utemeljiteljice Leopoldine Brandis. Trodnevnica je u punom smislu riječi bila doista prekrasna duhovna obnova. Bilo mi je neopisivo drago da smo mogli s vama uz petnaestak vjernika sva tri dana slaviti Gospodina i častiti Majku Mariju.

A na sam Blagdan moje srce je raslo kada sam ugledala  punu kapelicu vjernika, predvorje i ne samo to, nasmijala sam se kada sam vidjela da nema ni vrata na ulazu u kapelicu. Tako dostojanstveno ste nas dočekivale i vodile do kapelice koja je bila urešena buketima cvijeća. Nas vjernika je bilo sedamdeset a bilo je zastupljeno od male dječice, djevojaka, mladih bračnih parova i starijih.

Umjesto zvona za sv. Misu pjevali smo s vama vječnu devetnicu; Potom je  s. Cecilija pričala o ukazanju BD Marije s. Katarini Laboure i tumačila Čudotvornu medaljicu. Živo pripovijedala o s. Leopoldini Brandis. Iako sam puno toga čula od vas i čitala bilo mi je kao da sve to prvi puta čujem… a i drugi su vjernici to posvjedočili.

Na samoj sv. Misi mogu posvjedočiti da je Bog kroz svećenika  na propovjedi doista dotaknuo naša srca. To najbolje svjedoče suze koje su se vidjele u mojim očima a vidjela sam da su i drugi bili dirnuti. Te suze su nas oslobađale i ostavljale u naša srca sigurnost i mir.  Jedan od primjera je i prijateljica, draga osoba, koja nije htjela ići no došla je uz nagovor mog supruga i mene. Neposredno prije mise nabrajala je razloge zbog kojih ona ne bi išla. A na misi se desilo upravo to da joj je Bog preko svećenika objasnio i opovrgnuo svaki njeni izgovor. Jedan od razloga bio je taj što nije shvaćala vrijednost te mise, a svećenik je na početku mise upravo nadahnut odozgor rekla bih, počeo govoriti o vrijednosti i veličini svete mise. Rekao je da je misa svadbena gozba posebnog značaja jer smo na nju pozvali Majku Mariju.  Drugi razlog koji je navela bile su bolesti koje su ju mučile te briga o njenom bolesnom prijatelju. A svećenik je upravo pričao kako upravo Gospinim zagovorom Bog daje zdravlje, utjehu i pomoć kad joj se obratimo i kako Ona sva nježna, milosna i tiha nas vodi svome Sinu uz savjet „Što god vam kaže učinite“. To mi je zaista bio veliki znak da Bog progovara i ljubi svakoga od nas kojeg  je Gospa pozvala na taj prekrasni događaj. Svi smo doista bili oduševljeni i napunjeni tom prekrasnom obnovom i otišli ispunjeni u životne izazove.

Meni je također bilo upitno hoću li moći doći makar jedan dan pošto imam malo dijete i još jedno na putu no Gospa je našla način da budemo svi zajedno, cijela obitelj svaki dan na Misi. Zahvalna sam Gospi što mi je to omogućila i dala mi jedan zaista veliki poklon. Osjećam se počašćenom što sam mogla prisustvovati i dobiti tolike duhovne darove i duhovni odmor koji mi je uistinu trebao.

Druženje i večera poslije mise sa vama su nas još vise zbližile jedni s drugima. Hvala vam sestre da ste u našem kvartu da ste s nama baš onda kad nam treba pomoć i ne samo pomoć, mi smo sigurni kada se navečer vide svjetla sa prozora iz vaše kapelice, znamo da se vi molite. Od jutra do noći zahvaljujete i tražite blagoslov i milosti. Hvala da ste se pobrinuli da možemo mjesečno biti dionici milosti po našim molitvenim susretima štovatelja i zajedničkom druženju. Tu smo jedna obitelj… Hvala.

Marija Francki

Susret sa Čudotvornom medaljicom

medallaMoju priču bih započela rečenicom: Kako je lijep život kad se predaš u Božje ruke, samo teče. Tu spoznaju sam doživjela u bolnici Sv. Rafael u Strmcu.
Kako sam po drugi puta u životu došla do dna, dna i psihički i fizički molila sam dragoga Boga, da me pošalje negdje gdje nikoga ne poznajem kako bih mogla započeti novi život. Nakon nekoliko dana nazove me kćerka i kaže mi, da je našla bolnicu za mene i ja sam prihvatila. Blagoslivljam dan, kada sam stupila na ovo tlo, na ovaj raj na zemlji. U ovoj bolnici se liječimo psihijatrijski, a sto je puno važnije i duhovno. Tek ovdje sam shvatila, koliku sam pogrešku napravila, kada sam se zbog životne situacije u kojoj sam se našla, odrekla vjere. Međutim, nikada nije kasno za obraćenje i tu sam doslovno počela ispočetka. Osjećam se kao mala djevojčica, koja tek počinje živjeti. Upijala sam svaku riječ svećenika, redovito dolazila na misu. U krugu bolnice je kapelica Majke Božje i svaki dan sam stajala i molila se ispred nje. Moram biti iskrena i priznati, da sam prvi puta u životu osjetila pravu ljubav, iskrenu ljubav prema njoj. Više sam se obraćala Bogu i Isusu.
Prije mjesec dana došla je u sobu u kojoj sam ja smještena nova pacijentica i odmah mi je zablistala medaljica Majke Božje, a i letak koji je bio na ormariću. Pročitala sam ga i na poleđini sam vidjela adresu  i isti čas pošaljem poruku, da bih voljela imati tu medaljicu. Nakon tri dana zaustavi me časna sestra i kaže mi: pa Vi ste mojim sestrama poslali poruku i predala mi medaljicu i letak s molitvom Gospi od Čudotvorne medaljice. Sreću i milost koju sam osjetila kad sam primila Čudotvornu medaljicu ne mogu riječima opisati. Danima sam se molila za sve, a ponajviše za moju kćerku i unuke, za njezinu obitelj. Naime, kćerka se odlučila rastaviti od muža. Molila sam se Gospi, da joj da snage, mudrosti, milosti i hrabrosti da sačuva obitelj. Svakodnevno sam pred kipom sa svim srcem molila, molila. Prije nekoliko dana javila mi se kćerka i kaže mi: majko moja, ja sam odlučila da se ne rastavljam od muža. Želim sačuvati obitelj na okupu. Suze radosnice su mi potekle i u tom trenutku sam bila najsretnija majka.
Duboko u sebi vjerujem, da je Majka Božja pomogla kćerki, da donese tu odluku i svakodnevno joj zahvaljujem i svakodnevno molim sa svom dušom da nas sve dotakne njezina beskonačna ljubav. Ja sam sretna mama i baka.

****************************************** 

ČUDOTVORNA MEDALJICA – kako sam ja došla do nje ili ona do mene

Ležim u bolničkoj sobi depresivna, tužna, skraćujući vrijeme na Internetu. Čitam o čudesima, jer jedino mi čudo i može pomoći u tome trenutku.

Tražeći tako, posebno me zainteresira jedan članak o ukazanju Gospe Katarini Labouré i molbi da se pobrine o izradi posebne medaljice po kojoj je blažena Djevica kasnije činila mnoga čudesa, te je zato i nazvana “Čudotvorna medaljica”.
Posebno mi se svidio dio gdje Sv. Katarina opisuje Gospine ruke pune prstenja ukrašenog krasnim draguljima. Neki su svijetlili, neki ne. Gospa je objasnila da sjajni dijamanti znače one milosti koje je ljudi mole i ona im rado daje, a oni tamni su milosti za koje ljudi ne mole.
Pošto je obećala velike milosti svima koji budu nosili medaljicu i ja sam željela svoju. Željela sam i ja Gospine milosti.

Tražeći dalje po Internetu, gdje kupiti medaljicu, naiđem na mail Drużbe Marijinih sestara sa Srebrnjaka koje besplatno šalju posvećenu medaljicu i knjižicu svima koji požele.
Opišem ja svoju situaciju i želju, te mi ubrzo stiže krasan odgovor od sestre Magdalena kako će mi poslati medaljicu, a uz to se već i pomolila za moje ozdravljenje sa ostalim sestrama i vjernicima u njihovu apostolatu.
Znate, u tim teškim trenutcima, kad dobijete tako čudesan mail, nekako vam da utjehu i snagu. Čitala sam ga desetak  puta.

Uskoro sam izlazila iz bolnice i nisam više željela da mi pošalje medaljicu. Ne nisam, jer sam željela osobno otići po nju i upoznati tu sestru.

Pošto nikad prije nisam bila kod časnih, imala sam mali otpor jer sam sve drugačije zamišljala. Dolazim ja na navedenu adresu, kad ono sve sestrice vesele, drage i toliko gostoljubive da zapravo poželiš ostati s njima. Sestrica Magdalena, pa Jelena, Mirta, Armela… Ne znam svima imena, ali sve jednakom ljubavlju zrače.

Dobila ja svoju medaljicu i knjižicu i krunicu i nudile me i keksima i kavom… Upisala sam se i u knjigu, kako bi i dalje nastavile moliti za mene, te jedva čekala novi susret.

Često se čujem sa svojim Anđelom, sestrom Magdalenom, koja me se i dalje redovno sjeti u molitvi. Čak sam bila i na druženju koje organiziraju sa članovima, a ima stvarno svih generacija.
Od svoje medaljice se ne odvajam, a već je imaju i prijatelji oko mene.

Sada znam da je Gospa uvijek uz mene i u teškim trenutcima ne ustručavam se moliti za milosti koje nam je obećala, a evo i jedan stih iz knjižice

Tebe Majko, dozivamo,
Ti osvijetli tuge noć.
Majko, daj da upoznamo,
milost Tvoju vlast i moć.

                                 Ivana

Marija Bistrica

Svake godine s obitelji idem u Mariju Bistricu da zajedno zahvalimo našoj Majčici što je uz nas i zamolimo za njenu zaštitu i pomoć. Ovo ljeto bilo je posebno lijepo biti na hodočašću sa časnim sestrama Čudotvorne medaljice i našom molitvenom zajednicom. Sve je bilo nekako blagoslovljeno, milosno, ništa mi nije bilo teško, nije me smetala ni vrućina dok smo hodali Kalvarijom i razmišljali o Isusovom križnom putu i događajima na svakoj od postaja. Zatim misa u crkvi koju je za nas služio otac župnik, pa molitva krunice i vječne devetnice. Sve je teklo nekako prirodno, kao da je upravo tako tog 22. dana mjeseca lipnja trebalo biti. Molim se da Majka Marija i naš dragi Isus usliše molitve izrečene u srcima svih nas tog dana, da budu i dalje s nama i čuvaju i blagoslove našu zajednicu!

Karmen

Moj susret sa Marijinim sestrama čudotvorne medaljice i novi život u vjeri

Moj prvi susret sa Marijinim sestrama čudotvorne medaljice dogodio se početkom travnja, kada se polako odvijalo moje obraćenje koje je počelo 2 mjeseca prije.
Dobivši krunicu iz Međugorja, počela sam moliti krunicu koju do tada nikad nisam molila, taman je počela i korizma i počela sam postiti srijedom i petkom (do tada se nikad ničega nisam odrekla u korizmi kroz život, počela bih ali bi to brzo završilo). Prvi put u životu sam vjerovala da ću uspjeti, jer ovaj put imam Boga uz sebe, Mariju, krunicu. Puno srce i duša mi je bilo sreće, ljepote, ljubavi i mira.
Dobila sam konačno svoj mir. Mir koji nikad nisam imala. Isusa kojeg sam grješnim životom, nepromišljenim odlukama i stvarima na koje nisam mogla utjecati, maknula od sebe. Bila sam ljuta na njega a istodobno ga u najtežim trenucima uvijek zazivala.
Došao je i pokazao mi put spasenja. Pokazao mi je svoj križ kojim je otkupio sve naše grijehe i pokazao mi je svoju Majku na koju se uvijek mogu osloniti.
Čitajući po Internetu kako neki ljudi nose čudotvornu medaljicu i mole Gospi za svoje zdravlje i sve ostalo, odlučila sam se javiti sestrama da dobijem medaljicu.
Poslala sam mail i u kratkom roku dobila odgovor od sestre Magdalene, da mogu doći osobno ili da mi ju pošalju poštom.
Ovo osobno mi se učinilo kao jedinstvena prilika da upoznam sestre, popričam s njima.
Došla sam u dogovoreno vrijeme. Dočekala me sestra Magdalena i sestra Cecilija.
Toliku količinu ljubavi, pristupačnosti, dobrote ne možete dobiti nigdje osim gdje je prisutnost Božja i Marijina. Sjeli smo u njihov dnevni boravak, ponuđeni sokom, kolačima počeli smo razgovor i meni je sat vremena proletio kao da je par minuta. Morala sam ići a ostala bih još satima! Toliko toplih riječi utjehe i podrške i osjećate se kao preporođeni. Nitko vas ne osuđuje za vaše grijehe, za život bez molitve, nego vam uliju nadu da ce sve biti dobro i da će se i one kao molitvena zajednica pomoliti za vas; e to me ganulo do suza.
Moje “sestrice” Magdalena,Cecilija,Violeta, Jelena – oprostite mi one kojima sam ime zaboravila, s ovim sestrama sam vise komunicirala ali sve su tako ljubazne i spremne pomoći uvijek, u svako doba dana znala sam da im se mogu obratiti. Nakon razgovora sa s. Magdalenom ili s. Cecilijom nisam se vise ničeg bojala, one vas podignu kad vam je najteže! Hvala vam od srca!!

U srijedu, 22. 6. 2016. išli smo mi članovi molitvene zajednice Čudotvorne medaljice sa našim sestrama na jednodnevno hodočašće u Mariju Bistricu.
Meni, koja nisam nikada bila u Mariji Bistrici je to bilo predivno iskustvo. Išli smo podijeljeni u par automobila, svatko je nešto ponio da poslije u hladovini nakon križnog puta i svete mise nešto pojedemo i popijemo. To “nešto malo” je bilo prava gozba jer smo svi ponijeli dosta toga, ustvari iz ljubavi prema Gospi, hodočašću i tom danu svi smo se potrudili i puno toga iz ljubavi napekli, slatkoga i slanoga da je stvarno sve izgledalo predivno, čak je jedan gospodin ponio i kavu u termosici. Eto, na sve smo mislili!

Vratimo se na križni put. Za mene je to bilo posebno iskustvo. Prvi puta idem na križni put.
U meni neki strah, strahopoštovanje, sreća, suze. Sto emocija!
Krenuli smo, postaja po  postaja.. svaki put je netko drugi čitao na postajama, pjevale su sestre a i mi uz njih. Bilo je lijepo i dostojanstveno. Ja sam čitala desetu postaju. Bila sam uzbuđena, ponosna i sretna. Došli smo na vrh, pomolili se i krenuli prema crkvi, na svetu misu. Srce mi je bilo puno.
Crkva je bila puna hodočasnika i svih ljudi željnih Marijinog blagoslova i Isusovih milosti. Svi smo došli s nekom nakanom, svi smo došli predati naše teškoće, muke, zdravlje, ljude koje smo donijeli u našim srcima. Slavili smo, pjevali Majci Bistričkoj, majci našoj.
Prije povratka u Zagreb, okupili smo se pred crkvom, još jednom ušli u nju i izmolili Krunicu, zatim  Vječnu Devetnicu Gospi od Čudotvorne medaljice, kratko sjedili u šutnji sa svojim molitvama i mislima.
Ispred crkve smo se svi pozdravili, izljubili, zaželjeli sreću jedni drugima u našim životima i da nam se ispune naše nakane i želje te odlučili ostati u molitvama, jedni za druge i dogovorili slijedeći susret, koji se tradicionalno održava svaku prvu subotu u mjesecu na Srebrnjaku, kod Marijinih sestara, što nas uvijek sestra Magdalena obavijesti par dana ranije putem sms-a.
Željela bih poručiti svima koji žele svoj duhovni život obogatiti a posebno onima koji su u teškoćama i bolima, da se jave sestrama, da uzmu svoju Čudotvornu medaljicu, da ju stave oko vrata i slave, ljube i s ponosom nose. Da se mole Gospi, našoj Majci i Majci našeg Spasitelja i Otkupitelja koja nam može velike milosti isprositi kod svog sina. Jamčim vam da ćete nakon molitve i od sestara izaći kao druge osobe, koje će loše ostaviti za sobom a dobro ponijeti u svom srcu, za sebe i druge.
Pozivam vas da dođete na susret, klanjanje i molitvu. Živi Isus u Presvetom Oltarskom Sakramentu će vas sigurno dotaknuti, promijeniti i potaknuti na obraćenje ako to još niste učinili. Tada počinjete novi ljepši  život s Marijom, zagovornicom i tješiteljicom vašom i postat ćete živo svjedočanstvo i bolji ljudi. Vi i Vaše obitelji će dobiti obilje milosti.
Hvaljen Isus i Marija, Bog vas blagoslovio i mir Kristov bio s vama.

Sanja Galetić

 

 

(605)