ODRŽANA DUHOVNA OBNOVA ZA ŽUPNE ZBOROVE U BLAŠKOVCU

objavljeno u: Blaškovec, Događanja | 0

U subotu 13. 02. 2o16. u našem samostanu u Blaškovcu  održana je Duhovna obnova za župne zborove sa župa gdje djeluju naše sestre.

Na obnovu odazvali su se pjevači iz Malešnice i Blaškovca njih 35. Voditelj duhovne obnove je bio dr. Josip Šimunović.  Govorio je o Godini milosrđa. Pjevačima je dao sugestije kako konkretno živjeti milosrđe na osobnoj razini, u obitelji, župi i gdje god se nalazimo. Kao i ranijih godina i ova duhovna obnova se duboko dojmila svakog pjevača. I naravno poželjeli su što prije još ovakvih susreta.

Zahvaljujem Gospodinu za ovo divno djelo koje je činio po nama.

Velika hvala s. Jeleni na svesrdnoj suradnji i svima koji su sudjelovali u organizaciji ove duhovne obnove.

Slijede samo neki od dojmova samih pjevača…

    s. Ivana

Duhovna obnova većinom budi u svakom čovjeku i izvlači iz njega ono najbolje. To su trenutci u kojima pokušavamo, te uz Božju pomoć i DUHA SVETOGA pronalazimo dublji smisao naše vjere, naših života, naših svjedočanstava. Pokušavamo biti sabrani u mislima i molitvi, a poslije svega toga ne smijemo zaboraviti biti učinkoviti u djelima. Svaka duhovna obnova dotiče čovjeka na određena mjesta i svaka po sebi je posebna. Ova duhovna obnova je samo još jedan dokaz koliko ja BOG velik, koliko je Bog  jak i svemoguć i kako nas on vodi i daje nam snagu. Počevši od s.Ivane od njene inicijative i zalaganja, a zasigurno i molitve, pa do vel. Josipa koji je „baš tu subotu“ imao slobodnu.

Vratimo se na početak toga dana.

Kišovito je i tmurno, gosti dolaze, ali već smo veseli, susretljivi i srdačni jedni prema drugima. Već je nastalo djelovanje .Kada smo otišli u dvoranu zanimalo me je o čemu će velečasni govoriti. Godina  milosrđa, djela milosrđa. Bilo je dobro sve to čuti i unijeti se u to. Poslije toga sam samu sebe ispitivala što od toga činim , a što ne činim. Što mogu učiniti kroz ovu godinu, pa naravno i dalje. Neopisivo u jednom trenutku probudila se u meni istinska želja i potreba za pružanjem pomoći i ljubavi osamljenim starijim i nemoćnim. Ali kako je kod nas uvijek „nemam vremena“, trebamo se zapitati(što sam ja i učinila)-„Da li smo duhovno škrti, škrti odvojiti vrijeme za druge, odvojiti vrijeme za probe, za misu…?“, jer ako mi istinski želimo Bog će nam naći vremena. Riječi veleč. Josipa su izrečene s toliko ljubavi, blagosti i vjere, da ih jednostavno moraš čuti i osjetiti. Samim tim on je unio još jednu „notu“u sve to, notu koja se ponavljala.

Sada kada zažmirim da sažmem dojmove dan, dva poslije i dalje osjetim kao toga dana: mir, veselje, ljubav prema bližnjima, bliskost, sreću, blagoslov biti dijelom svoje crkve, svojih župljana i zbora. To mi je dokaz da to nije samo taj dan, to ostaje u čovjeku, ali se moramo truditi zadržati „to“čineći dobra djela. Kada nam je teško, kada smo neraspoloženi, trebamo se prisjetiti duhovni obnova, propovijedi i svih tih riječi i osjećaja, te se dignuti(kao loša proba, loše otpjevana pjesma), ali ulagati trud i ići naprijed. Zatim ispovijed, sv. Misa za sve nas i naše potrebe. Zar nas to ne može ispuniti i dati snage i odlučnosti?

Došla sam doma sretna, vesela, ispunjena i nadam se da sam bar djelić toga tu večer prenijela na svoju obitelj. Čak sam nazvala i sestru da i s njom to podijelim. –„Jer kakav bi to čovjek bio ako će to sve to zadržati za sebe, misleći da će mu duže „trajati“?“

Taj dan je zbor župe Blaškovec napisao svoju pjesmu, koju ako dobro „uvježbamo“ i unesemo u svoje srce i svoja razmišljanja, ostat će!

                                               

                                                        Verica Vidović

[slideshow_deploy id=’3742’]

(93)