PEDAGOGIJA SRCA

Već petu godinu za redom mi Marijine sestre organiziramo ljetni kamp na Cresu „Susret“. Kao i svake godine povezivali smo mlade iz različitih mjesta, ovaj puta to su bili mladi iz Zagreba i župe sv. Antuna Padovanskog iz Žepča. U malo većem broju, njih četrnaest krenuli su iz Žepča busem do Zagreba, gdje su nam se priključili ostali članovi naše ekipe sa s. Jelenom i kuharicama Brankom i Ankicom i tako smo s molitvom i pjesmom nastavili naš uobičajeni put do Cresa. Nakon što smo sretno stigli dočekao nas je voditelj centra za mlade fra. Stjepan Brčina koji nas je pratio tijekom naše duhovne obnove i iz dana u dan progovarao našim srcima preko Božje riječi i radosnim svjedočanstvom svoga života. U naša srca nastojao je usaditi Božju ljubav koju i sam naviješta svima onima koje mu Gospodin svakodnevno šalje na njegov životni put. Kroz svoje poticajne riječi isticao je prave istinske vrijednosti ljubav, zajedništvo, radost, hrabrost, budnost, odvažnost… ali svaka od ovih vrijednosti zahtjeva trud i rad na svom srcu i u vlastitom životu.

Svakog dana imali smo milost radosnog susreta u euharistiji s našim Gospodinom koji nas je hranio svojim tijelom i krvlju kako bismo ojačali svoju dušu i radosni krenuli u navještaj evanđelja. U tom zajedništvu koje nas je pratilo kroz ove dane duhovne obnove upoznali smo još puno predivnih ljudi i otkrili koliko nas različitost naših telenata sve više povezuje.

Hvala Gospodinu na ovim predivnim mladima koji su se odvažili krenuti putem ljubavi, istine i mira. Ohrabri ih Gospodine neka radosna srca budu svjedoci tvoje ljubavi koja je gorjela za druge.

A koliko je Gospodin djelovao na njihova srca i koliko su oni dopustili da On uđe u njihov život to su oni sami posvjedočili….

s. Slavica

*******************************

Hvaljen Isus i Marija. Provest ću vas kroz naše duhovno putovanje na Cresu koje je trajalo od 17. do 24.7. koje je na jednom mjestu okupilo nas tridesetak mladih iz Zepča (BIH) i Zagreba (RH). Čekajući autobus iz Zepča, Zagrebčani su se tek upoznavali nesluteći kakva će se prijateljstva roditi između njih. Dočekali su autobus te su se udobno smjestili uz duhovne pjesme i veselje koje se nastavilo kroz čitav tjedan. Mladi su bili oduševljeni prirodom koja ih je pratila cijelim putem, trajektom i dugo očekivanim dolaskom. Kada smo došli smjestili smo se u zajedničke sobe te potom u manjim grupama krenuli na prvo kupanje, a potom i na misu gdje smo kroz propovijed upoznali i našeg fra.Stjepana Brčinu koji nam je svako jutro nakon jutarnje molitve držao predavanja i radionice uz pomoć s. Jelene i s. Slavice. Bili smo podijeljeni u grupe koje su bile zadužene za pojedine poslove tokom dana. Svakodnevno smo imali i podosta vremena za kupanje u moru i razmišljanje o našem duhovnom stanju. Pružena nam je potpuna sloboda tih nekoliko sati, što je vidno utjecalo na mnoge od nas. Počela su se pojavljivati vedrija lica usprkos tomu što su neki bili na nogama već od 6 ujutro, dok nas je bilo i spavalica koje je s. Slavica redovito budila laganim pjesmama ili ponekom šalom. Zajednički rad nas je natjerao da pređemo preko predrasuda i spoji nas u neraskidivo zajedništvo. Funkcionirali smo kao švicarski sat iako se tu i tamo dogodilo poneko kašnjenje. Najviše od svega su nas spojile šetnje nakon večere kada bi smo svi zajedno sjedili na molu i pričali o raznim temama, pjevali i smijali se. Nakon toga bi uslijedila večernja molitva koja je najčešće bila krunica božanskog milosrđa pored kipa Gospe u samostanskom dvorištu. Zatim bi se ispunjeni uputili u sobe gdje bi se priča tiho nastavila. Cijelo ovo putovanje je na mene ostavilo predivan i produhovljen dojam. Saznala sam mnoge stvari o samoj sebi, ojačala svoj duh i odmorila tijelo. Želim zahvaliti s. Jeleni što me pozvala i zajedno sa s. Slavicom i fra. Stjepanom pazila na nas, poneke vratila na pravi put, a neke još usmjerila i ojačala na već postavljenom putu. Želim zahvaliti i mladima na njihovoj otvorenosti i ljubavi koju smo jedni drugima nesebično pružali i želim zahvaliti Isusu što nas je sve spojio. Svakako preporučujem svakoj mladoj osobi da se uključi sljedeće godine,a ostatak nas se vidi već sljedeće godine na istom mjestu. Bog vas blagoslovio,

Leonarda Dujmić

Prošlog vikenda od 17.do 24 .07.2017.g.samostan sv. Frane na Cresu je bio ispunjen radošću nas mladih koji smo se okupili na duhovnoj obnovi. Kroz duhovnu obnovu su nas vodili fra Stjepan Brčina te časne sestre Slavica i Jelena. Nas 30-ak mladih iz Žepča, Zagreba i Slavonskog Broda se odazvalo i ohrabrilo da dođemo. Tijekom osam dana nastojali smo se barem malo približiti Bogu te ga još bolje upoznati. Zauvijek će mi u sjećanju ostati novi prijatelji koje sam tamo upoznala, radionice pune smijeha i zabave, molitve, svete mise, predavanja fra Stjepana u kojima se svi nađemo, suze na rastanku. Za pouku ovoga susreta sam uzela, da bez vjere nema života. Ali i kako na pravi način vjerovati? Što je zapravo vjera? Kako se ona živi? Kako se postiže jaka vjera? Koji su plodovi vjere ?Što je uopće vjera za mene? Ima toliko definicija vjere da ih ne možemo sve izreći. Svaka od tih definicija kaže samo djelić istine. Vjerujem da će mi ovaj susret ostati u trajnoj uspomeni i da neće biti posljednji i zato vas brate i sestro koji čitate pozivam da nam se priključite iduće godine na duhovnoj obnovi ili bilo kojoj koju poznajete.

Iva Zrno, župa sv.Antuna Padovanskog, Žepče

Zovem se Stjepan Vranjković. Dolazim iz župe Žepče sv. Antuna Padovanskog. Aktivan sam u župnom zboru i ostalim aktivnostima u župi. Ove godine sam odlučio zajedno sa ostalim prijateljima i sa s. Slavicom krenuti na Cres. Krenuli smo ujutro rano, bilo je nekih mladih koje nisam poznavao ali se situacija poslije skroz promijenila. Put do Zagreba je bio pun veselja i pjesme. U Zagrebu su došli i drugi koji su išli na duhovnu obnovu na Cres. Sa njima sam se odmah upoznao i pričali smo kao da se već dugo vremena poznajemo.  Kada smo došli na Cres smjestili smo se u svoje sobe. Svakoga dana nam je bilo ustajanje oko 7.30 h a zatim na molitvu u kapelicu, a poslije na doručak. Nakon svakog obroka jedna je grupa imala zaduženje pranja suđa i pripremanja stola za idući obroki. Od 10:00 do 12:00 sati imali smo radionice gdje bi smo obrađivali razne teme sa s. Jelenom, s. Slavicom i fra Stjepanom. Tu smo se još vise upoznavali, pjevali, smijali, molili, upoznavali Boga.  Nakon radionica bio nam je ručak kojeg su naše kuharice Ankica i Branka uvijek lijepo pripremale. U popodnevnim satima imali slobodno vrijeme. A nakon toga  19:00 sati imali smo susret s Gospodinom u euharistiji, na kojoj nam je fra Stjepan na poseban način približio Božju riječ. A na poseban način to smo osjetili u klanjaju pred Presvetim oltarskim sakramentom. Prije spavanja smo redovito molili krunicu pred kipom BDM. I kada nam se približio zadnji dan svima se moglo vidjeti na licima neka tuga jer se rastajemo ali opet i radost zbog brojnih iskustava kroz tih tjedan dana. Bilo nam je jako žao kada smo se rastajali u Zagrebu pa čak se mogla vidjeti i po koja suza.  Meni je bilo jako drago, upoznao sam mnoge prijatelje, doživio nova iskustva, upoznao red franjevaca konventualaca čiji je samostan na Cresu i sto je najbitnije svi smo osjetili Božju ljubav i njemu se vise približili. 

Jedva čekam i sljedeću godinu.  VIDIMO SE!

Stjepan Vranjković,  župa sv.Antuna Padovanskog, Žepče

[slideshow_deploy id=’5257’]

(102)