Proslava blagdana Gospe čudotvorne medaljice u Osijeku

objavljeno u: Događanja, Izdvojeno | 0

 

Proslava blagdana Gospe čudotvorne medaljice

Dana 26.11.2016. u provincijalnoj kući Marijinih sestara u Osijeku, Strossmayerova 141, proslavljen je blagdan Gospe čudotvorne medaljice.  Proslavi blagdana prethodila je trodnevnica koju je predvodio o. Zdravko Knežević, DI. Tijekom tri večeri o. Zdravko je na temelju  čitanja dotičnoga dana pozivao na budnost i spremnost za Kristov dolazak. Krist je rekao da će njegovu dolasku prethoditi ratovi, potresi, velike klimatske promjene… Kako reče pater to se sve zbiva danas, a zbivalo se i prije kroz povijest. Na nama je da u svakom trenutku budemo spremni i izvršavamo zadaću koju nam je Bog povjerio. Pater je također potaknuo sve nazočne vjernike na pobožnost Blaženoj Djevici Mariji čudotvorne medaljice iznoseći primjere i svjedočanstva vjernika koji su na njen zagovor primili velike milosti. Čudotvorna medaljica i danas privlači mnoge vjernike kako bi u svojim potrebama našli put do Božjeg srca posredstvom Marije.

Na sam blagdan euharistijsko slavlje ujutro u sedam sati, predvodio je fra Anto Pervan, gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku. Po završetku sv. mise izloženo je Presveto, te je bila mogućnost klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu sve do 15 sati.

Misu u 17 sati predvodio je mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, uz koncelebraciju svećenika osječke regije. Svoju homiliju otac nadbiskup posvetio je razlaganju prispodobe o milosrdnom Samarijancu. Poticao je riječima: „Za ljubav prema bližnjemu nije važan objekt prema kojemu je usmjereno naše milosrđe, nego je važan subjekt koji vidi svoje bližnje i uvijek ima srca i ljubavi za njih. Postaviti pitanje: „Tko je moj bližnji?“ znači krenuti krivim putem. To znači krenuti od potreba bližnjega, a ne od mene koji trebam ljubiti i potvrditi se kao bližnji.“

Na kraju homilije nadbiskup je kazao kako su Utemeljiteljica Marijinih sestara, s. Leopoldina i cijela Vinkovska obitelj nastavile u Crkvi, djelo koje je on započeo, liječiti rane bolesnog čovjeka. Nadbiskup primjećuje kako je utemeljiteljica s. Leopoldina željela Crkvu pretvoriti u gostinjac, u kojemu se skrbi za bolesne o kojima nitko drugi ne vodi brigu, te je zato Družbu Marijinih sestra i osnovala. I papa Franjo svojom brigom za najpotrebitije i lišene svakog dostojanstva želi da ih Crkva primi, da crkva bude kao poljska bolnica,u kojoj će se liječiti duhovne i tjelesne patnje maloga čovjeka.

Na kraju svetoga misnoga slavlja druženje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici.

O Marijobez grijeha začetamoli za nas koji se tebi utječemo.”

s. Danijela

(121)