Godišnji susret mladih sestara

01. i 02.06.2013.

1. lipnja 2013 u Provincijalnoj kući u Osijeku, organiziram je susret za mlade sestre. Nakon jutarnje molitve i euharistije vlč. Mato Gašparović održao je prvo izlaganje na temu Kontemplacija i Akcija – pozvan i poslan. Između ostalog istaknuo je da ako želimo biti osobe kontemplacije, moramo svoj život ukorijeniti u molitvi po jednostavnosti, prisnosti s Nevidljivim. Jer samo kroz molitvu moguće je pravo traganje za Bogom.

A da bi mogli ostvariti to traganje, potrebna je samoća koja nas vodi Onome koji je vrijedan naše pozornosti i ljubavi. Za taj susret trebamo tišinu kako bismo čuli što nam Gospodin želi reći, što nam je činiti. Nutarnja tišina uvodi u kontemplativni život iz kojeg crpimo snagu za rad. Kako se kroz molitvu obraćamo živome Bogu tako i svaki naš rad započinjemo s Bogom te završavamo u zahvali svjesni da sve što imamo Božji je dar a svaki posao dobro obavljen je njegov blagoslov. Nakon ovog izlaganja i kratke pauze bilo je zajedničko klanjanje pred Presvetim. Popodne u 14:30 sati bio je na ponovni susret. Tema: „Vjera kao dar i odgovornost“ koju je pripremila s. Mirjam Dragičević. Ona je iznijela primjere vjere kroz život u nekih biblijskih likova Starog zavjeta. Zatim je kroz nekoliko crta opisala kakva je i kakva bi trebala biti vjera u životu kršćanina te vjera u životu redovnice. Nakon naših zajedničkih razmišljanja s. Adelin, koja je prije godine dana došla iz Benina u Hrvatsku na učenje jezika, pokušala kroz nekoliko primjera usporediti život naših sestara u Beninu i ovdje u Hrvatskoj kroz godinu dana njenog boravka u Hrvatskoj. Nakon kraće pauze slijedilo je drugo izlaganje vlč. Mate – koji nam je kroz životnu povijest Josipa Egipatskog pokazao kako se treba odgajati kroz život. Josip Egipatski, koji je bio dijete ljubavi, ljubljeni sin, koji izaziva mržnju kod braće. Ne nosi gnjev u srcu, nego oprašta braći i u Bogu nalazi obranu. Nije upirao prstom u braću, nego prihvaća Božji plan. Svaki čovjek želi biti sretan, voljen. Ako naiđe na suprotno, treba opraštati. Jer ako ne opraštamo, ranjavamo sami sebe. Opraštanjem prihvaćamo Božji plan s nama. Stoga je jako važno naći vremena za nutarnju šutnju koja donosi mir te nas na trenutak rasterećuje od obaveza, napetosti i razmišljanja što sve moramo raditi, što nas sve čeka. Surađujem li s Bogom, samo tada mogu osluškivati njegov plan sa mnom.
Drugog dana našeg susreta naša sestra Provincijalka priredila nam je iznenađenje. Taj dan smo hodočastile na Ovčaru, prekrasno malo mjestašce pokraj Đakova. Nas petnaestak sestara iz raznih krajeva Lijepe Naše odlučile smo taj dan provesti u zajedništvu uz blizinu Milosrdnog Isusa. Nakon jutarnje svete mise, posjetile smo Karmel sv. Josipa, da bismo se potom opet vratile na Ovčaru.
Susret se nastavio uz opušteno druženje, šetnju, odbojku, te ručak s roštilja što ga je priredio domaćin, vlč. Marin. Kroz opuštene razgovore sestre su se mogle upoznati i sa svim duhovnim aktivnostima koje se odvijaju na Ovčari, a susret je završio molitvom krunice Milosrdnom Isusu pred slikom u kapeli.
Prije polaska svaka sestra je dobila na dar sliku Milosrdnog Isusa te molitvenike Milosrdni Isus i Trideset dana sa Milosrdnim Isusom.
Zahvaljujemo našoj provincijalki s. Kaji Ljubas na ovim lijepim danima i zajedničkom druženju, a vlč. Marinu na ohrabrujućim riječima molitvenoj podršci i povezanosti te gostoprimstvu.[slideshow_deploy id=’382’]

(1292)