SVETKOVINA BDM ČUDOTVORNE MEDALJICE UZ DVJESTOTU OBLJETNICU ROĐENJA M. L. BRANDIS, UTEMELJITELJICE DMS

Mons. Hranić: “Molimo da Gospodin blagoslovi Crkvu i da Božja ugodnica bude stavljena na čast oltara“

Na spomendan Bezgrješne Djevice Marije od čudotvorne medaljice 27. studenog u Hrvatskoj provinciji Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice u Osijeku svečano je proslavljena dvjestota obljetnica rođenja Josipe Leopoldine Brandis (27.11.1815.), utemeljiteljice DMS. Večernje euharistijsko slavlje u kapelici sv. Josipa predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić u zajedništvu sa svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima, podsjetivši kako su se “27. studenoga 1830. godine dogodila ukazanja BDM sv. Katarini Laboure u Parizu, u kapeli kuće matice Kćeri kršćanske ljubavi, i od te privatne objave potječe čudesna medaljica Bezgrešne Djevice Marije, a to je utjecalo i na duhovnost majke Marije Leopoldine Brandis, koja je Družbi nadahnula služenje i apostolat u Marijinu duhu te štovanje Bezgrešne Djevice Marije od čudesne medaljice”.

Živimo u društvu gdje više nema mjesta za Boga

Promišljajući evanđeoski ulomak o gospodaru vinograda koji jednako plaća radnike koji su u nadnici radili cijeli dan i one za samo jedan sat, Hranić je u homiliji pojasnio kako je Isus u svojoj paraboli Isus ovjekovječio strpljivo čekanje tolikih nezaposlenih kroz čitavu povijest sve do danas za radno mjesto, istaknuvši: “Isus nije ovjekovječio samo čekanje na posao, nego je majstorski oslikao i ljudsku zavist, poniženja kroz koje prolaze oni koji zbog nekog razloga ne mogu raditi po čitave dane te Božje milosrđe i za one rubne, marginalizirane, siromašne, i njegovu ljubav koja daje svakome onoliko koliko mu treba, a ne samo onoliko koliko je zaslužio… Radnicima smeta širokogrudnost gospodara vinograda koji ide dalje od pravednosti i ugovora te se brine i za onoga koji bi po količini svoga rada trebao gladovati. Isus nam prispodobom poručuje: Bog ne postupa prema principu: “dajem koliko daš”, plaćam koliko si zaradio, nego on ljubi i daje svakome onoliko koliko mu treba. Bogu nije bitan broj radnih sati ili godina pobožnog življenja, nego ljubav kojom tko ljubi njega i bližnjega. U pozadini reakcije onih “prvih”, “zaslužnih” radnika je krivo shvaćanje Boga, odnosno svođenje Boga na ljudsku mjeru i na ljudsku logiku… Bogu pripisuju principe ovoga surovog svijeta i društva u kojemu ti nitko ništa ne da, nego sve moraš zaraditi; Boga prisiljavaju da i on prihvati principe društva u kojemu nema milosti i solidarnosti s onima koji ne mogu raditi i za koji nema posla, principe društva u kojemu najlošije prolaze oni najslabiji i gdje mogu preživjeti samo sposobni i ima mjesta samo za one koji zarađuju, koji su prvi i zaslužni. U takvom ljudskom društvu nema mjesta za Božju dobrotu i ljubav. Njegovi su principi zabranjeni. I zato u svakom ljudskom društvu i zakonodavstvu bez Božjih principa i bez Božje dobrote ne samo da nema mjesta i milosti za siromaha, za one koji ne privređuju; ne samo da nema solidarnosti s nezaposlenima, nego takvo društvo razara egoizam i zavist čak i prema siromasima. Ono otima čak i siromasima i slabima i ne dopušta im preživjeti. Oni trebaju umrijeti jer su balast i jer trebaju naše milosrđe. To je krajnji razlog zašto uvijek ima siromašnih, jadnih, kojima je teško, koji su pritisnuti bolešću, invaliditetom i ne mogu raditi kao zdravi pa im se ne daje mogućnost uopće raditi. Uskogrudnost ljudskog srca je krajnji razlog zašto razvijene zemlje zapadne demokracije donose zakone koji ograničavaju razinu socijalne skrbi za one koji ne mogu platiti; zašto dopuštaju čak i eutanaziju: govore o milosrđu i tvrde da eutanaziju omogućavaju i ime milosrđa, a u stvari nema milosrđa prema neizlječivo bolesnima. Oni su ionako otpisani i čemu im produžavati agoniju? To je, razlog zašto se majkama koje pod srcem nose dijete s oštećenjima savjetuje abortus. Takva će djeca biti samo opterećenje i zato za njih nema i ne treba biti milosrđa, nego ih treba ukloniti. Nema razloga za milosrđe prema takvima, kao niti prema onima koji u Isusovoj prispodobi nisu cijeli dan radili. To je krajnji razlog zašto postajemo zemlja divljeg sirovog kapitalizma u kojemu nema mjesta i milosrđa za slabe, za one koji ne zarađuju, zašto se dokidaju olakšice za one  koji ne privređuju: jer u društvu i u društvenom životu više nema mjesta za Boga”, ističe Hranić.

“Bogata djelatnost s. M. Leopoldine Brandis služi na spasenje” 

„Utemeljiteljicu vaše Družbe s. Josipu Leopoldinu Brandis resio je osjećaj za potrebe konkretnoga čovjeka: ona koja je djelovala u bolnici, zamjećivala je potrebe bolesnika po kućama. Zamjećivala je potrebe onih s ruba koji nisu mogli platiti bolnicu. Nadahnjivala se Marijinom vjerom i stavom prema Kristu: “Učinite sve što Vam rekne.” Kako je ljubav uvijek domišljata i ona je bila domišljata te je u nemogućnosti da se sama posveti njezi bolesnika po kućama (jer su joj zabranjivala pravila redovničke zajednice), okupila je prikladne djevojke (1860.) i njih pripremila za poslanje „bolničkih djevojaka“, koje će obilaziti bolesnike po kućama. Godine 1878. na blagdan Karmelske Gospe, obukla je prve tri sestre i tako je osnovana DMS. Družbu od početaka resi jednostavnost života i bliskost s onima na socijalnim i duhovnim marginama… Izabrale ste put poniznoga služenja svima kojima je to potrebno. Krenule ste na nesiguran put potpune otvorenosti i raspoloživosti za Božje planove prema uzoru BDM, službenice Gospodnje, koja se solidarizira i stavlja u službu onih na rubu, na marginama ljudskoga društva bez novca i prava na patronažna sredstva, na bolničku njegu, onih koji smetaju svojim ukućanima. Marijina predanost izazov je za svaku od Vas da u sebi što potpunije ostvari Marijin lik ponizne službenice Gospodnje, za ponizno služenje i za Božje planove… Leopoldina se stavila posve na službu svojoj zajednici i siromasima. Brzo je napredovala na putu svetosti. Iz njezine duboke ljubavi prema Bogu jasno je izvirala ljubav prema ljudima. Premda je ona sama odrasla u bogatstvu, naučila je korak po korak ljubiti „potpuno siromaštvo čovjeka pred Bogom“ Željela je imati sestre „bez neiskrenih primisli“, iskrene, svetolike ljude! Vježbala je savršenu poslušnost, a to je zahtijevala i od sestara.

Uz karizmu DMS aktualno promišljanje o projektu hospicija

Mnogi su bili osvjedočeni da u sestri Leopoldini pred sobom imaju sveticu, koju treba bezuvjetno proglasiti blaženom. No, to je Božje proviđenje. Bude li to njegova presveta volja, On će je i na zemlji proslaviti. Jedno je oduvijek sigurno; da bogata djelatnost časne majke još i danas bezbrojnom mnoštvu ljudi služi na spasenje. Molimo da Gospodin blagoslovi Crkvu na taj način da Božja ugodnica bude stavljena na čast oltara“, kazao je nadbiskup te je u obraćanju redovnicama DMS istaknuo kako su izabrale put poniznoga služenja po uzoru na BDM i službenicu Božju Leopoldinu de Brandis, te je pozvao na udruživanje ovdašnjih snaga i karizme DMS u okviru pokretanja projekta hospicija. Hranić je ujedno čestitao spomendan sestrama milosrdnicama s kojima DMS dijele duhovnost i naposljetku blagoslovio medaljice BDM.

Provincijalna poglavarica DMS u Hrvatskoj s. Kaja Ljubas zahvalila je nadbiskupu Hraniću, suslaviteljima svećenicima i redovnicima, redovnicama i vjernicima za sudjelovanje u slavlju te izvijestila o predanoj molbi za službeno pokretanje postupka beatifikacije utemeljiteljice DMS čudotvorne medaljice Leopoldine Brandis, zatim o povijesnom događaju za DMS – ustanovljenju Delegature u Beninu sa sjedištem u Malanhoui, te kako je u Godini posvećenoga života u provincijalnoj kući (Strossmayerova 141) u Osijeku u travnju 2015. održan prvi mjesečni susret štovatelja BDM čudotvorne medaljice radi širenja pobožnosti Gospi čudotvorne medaljice i promicanja apostolata sestara. Rečeno je kako „Bolničke sestre“ 1926. postaju samostalna družba ”Marijine sestre čudotvorne medaljice” čije poslanje izražava geslo: „Evo službenice Gospodnje!“

Redovnice DMS liturgijskim su pjevanjem predvodile misu, dok su suslavitelji bili: vlč. Pavo Vukovac, p. Robert Machuljak, Giovanni Giemula, vlč. Adam Bernatović, fra. Anto Pervan, vlč. Jakob Pfajfer, vlč. Pavao Mikulčić, vlč. Ivica Rebić i vlč. Ivica Martić. Slavlje je s vjernicima nastavljeno uz trpezu u vatrogasnom domu DVD Retfala.

 

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

(243)