ZAVRŠETAK GODINE POSVEĆENOG ŽIVOTA U RIMU

U sklopu završetka Godine posvećenog života na Svijećnicu 2. veljače 2016., članovi Povjerenstva za zvanja pri HKVRPP (s. Ana Begić, s. Slavica Tubak, s. Marija Zrno i o. Antonio-Mario Čirko) sudjelovali su u Vatikanu od 28. siječnja do 2. veljače na međunarodnom susretu na temu: Posvećeni život u zajedništvu. Na nekoliko različitih mjesta u Rimu i Vatikanu razne skupine posvećenih osoba promišljale su aktualne teme.

Godina posvećenog života za koju će svi reći prošla je, završena je…. Nije istina! Godina redovništva tek se još više nastavlja. Nije joj rok trajanja samo nešto više od godine dana. Jer Bogu posvećene osobe trebale bi sada još više znak i svjetlo u današnjem svijetu. Znak koji će govoriti svojim životom, znak iz kojeg će izvirati radost, toplina, ljubav a prije svega zajedništvo.

Najdublje i najkonkretnije predavanje bilo predavača fr. Thomasa Klosterkampa misionara Marije Bezgrešne, superiora, generalne kuće u Rimu. On je govorio o tijeku formacije i njegovim izazovima za budućnost. Jer je važno u tijeku formacije iznad svega pomoći osobi da vjeruje više u sebe, život, zajedništvo i u Krista. Ova dimenzija i razmišljanje o novom učenju stava u religioznom životu povlači za sobom pitanje – Koji su izazovi za budućnost u pogledu takozvanog tijeka formacije u religioznom životu te tko je odgovoran za početnu formaciju? U predavanju su stavljeni naglasci na nekoliko točaka:

  1. Obnova od cjelovitog promišljanja za formaciju – polazi od Isusove rečenice „Učite od mene!“ za početnu formaciju važna je dobra organizacija
  2. Odgovornost je na pojedincu – ali za religioznu osobu i osobu koja je zadužena za formaciju nikad dosta formacije
  3. Nužnost usmjeravanja – za sve dimenzije i stupnjeve života mi trebamo voditelje, koji moraju imati vlastito iskustvo duhovnog života
  4. Dimenzija zajedničkog života – kroz iskustvo u životu, molitvu i studij cijelo zajedništvo, život bi trebao prije svega dovesti do dubljeg razumijevanja za misterij u Kristu. Ključ za uspjeh religioznog života je dobra atmosfera u zajednici. Sama atmosfera ima odgojni karakter.
  5. Važnost vođe u zajednici – poglavar mora u zajednici nužno biti instrument za ljudsku i duhovnu formaciju te izdvajati vrijeme za zajednicu i pojedinca u cjeloživotnoj formaciji. Ali unutarnja komunikacija s Bogom ovisi o vanjskoj komunikaciji s drugima.

 

Dana 1. veljače bio je susret s papom Franjom i s preko 5000 sudionika. Papa nije želio čitati napisani govor nego je progovorio redovnicima i redovnicama iz srca. Spomenuo je tri važne stvari za posvećeni život. Važnost življenja proročke dimenzije u poslušnosti, zatim važnost blizine i svjedočenje nade. Danas su važni proroci koji svjedoče svojim životom. Posvećene osobe pozvane su biti ti svjedoci. Proroštvo ispunja radošću, ono je poseban dar. Papa naglašava da ono želi reći da postoji nešto puno veće i bolje negoli čovjek može zamisliti. Druga stvar je blizina. Posvećena osoba mora biti blizu osobama u potrebi, koji su u životnim problemima, patnji. Ali blizina također uključuje brigu i za vlastite članove u zajednici (npr. bolesna redovnica ili redovnik). Zadnja točka je nada. Papa kaže da se muči s time, jer promatra posvećeni život i pita se zašto je on postao tako sterilan. Neke zajednice prave eksperimente umjetnog sjemeništa, gdje primaju nova zvanja bez kvalitetnog razlučivanja. To nije ispravno jer kasnije onda nastanu još veći problemi. Za nova zvanja treba moliti i to ustrajno i svim srcem nikada se ne umarajući.

Na Svijećnicu, u prijepodnevnom dijelu svi sudionici sudjelovali su na hodočašću na tri različita mjesta gdje se nalaze Sveta vrata (Sveta Marija Velika, Sveti Ivan Lateranski i Sveti Pavao izvan zidina). Hrvatska grupa pri HKVRPP bila je u papinskoj bazilici sveta Marija Velika koje je ujedno bilo i sudjelovanje u potpunom jubilarnom oprostu u Godini Milosrđa.

Uvečer se slavila svečana misa s papom Franjom u bazilici sv. Petra koja je bila ispunjena mnoštvom posvećenih osoba. Na kraju je Papa ohrabrio sve redovnike i redovnice da ustraju na svom putu posvećenja i da se nikada ne umore u tome.

Nakon što je udijelio blagoslov u bazilici sv. Petra izašao je na trg sv. Petra i ohrabrio i ostale sudionike koji nisu mogli ući u baziliku. „Samo hrabro naprijed! Svatko od nas ima svoje mjesto, ima „posao“ u Crkvi. Molim vas, nemojte zaboraviti prvi poziv. I s tom ljubavlju kojom si pozvan, danas te Gospodin nastavlja pozivati. Glavni pokretač – „kabel“ vašeg života je molitva.

Sada nastavite raditi svaki dan i gledajte u budućnost s nadom, uvijek tražeći od Gospodina, da nam pošalje nova zvanja, tako da naša posveta i rad može ići naprijed. Podsjećam: ne zaboravite svoj prvi poziv! Rad svakog dana, a onda se nadam daće ići sve naprijed i posijano sjeme da će uroditi dobrim plodom.

Ovim putem se zahvaljujem predsjedniku HKVRPP koji nam je omogućio da sudjelujemo u ovim milosnim danima te našim poglavarima koji su također podržali prijedlog s. Ane Begić da naše povjerenstvo za zvanja sudjeluje na ovom međunarodnom susretu.

s. Slavica

[slideshow_deploy id=’3623’]

(63)