web

Mons. Ivan Ćurić – novi pomoćni biskup Đakovačko-osječke nadbiskupije

ĐAKOVO (TU) – FOTOGALERIJA – Sveti Otac Franjo imenovao je mons. Ivana Ćurića, dosadašnjeg generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, pomoćnim biskupom iste biskupije, dodijelivši mu titulu naslovnog biskupa Tela, objavila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj u ponedjeljak, 11. ožujka točno u podne.

U isto vrijeme, u podne, u Nadbiskupskom domu u Đakovu, u nazočnosti nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkog mons. Đure Hranića, nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, te brojnih svećenika i predstavnika medija, tajnik Apostolske nuncijature u Zagrebu mons. Janusz Blachowiak, uime apostolskog nuncija u RH

mons. Giuseppea Pinta, okupljenima je objavio istu vijest – mons. Ivan Ćurić novi je pomoćni biskup Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Vijest mons. Blachowiaka popraćena je dugotrajnim pljeskom nazočnih u Crvenom salonu.

 

 

Obraćanje nadbiskupa mons. Đure Hranića 

„Radosni smo zbog Vas i Bogu zahvalni. U ime nadbiskupa Marina i svih nas ovdje okupljenih; u ime čitavog prezbiterija naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, u ime Bogu posvećenih osoba, đakona i svih vjernika iz 153 župe naše Đakovačko-osječke nadbiskupije; u ime svećenika, časnih sestara i vjernika laika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama; u ime zajednice Bogoslovnog sjemeništa i Akademske zajednice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu; u ime Prvostolnog kaptola, umirovljenih svećenika, vjeroučitelja, župnih kateheta i pastoralnih suradnika čestitam Ti na imenovanju naslovnim biskupom Tele i pomoćnim biskupom naše Đakovačko-osječke nadbiskupije!“, čestitao je novom pomoćnom biskupu nadbiskup Đuro Hranić.

Potom je mons. Hranić uputio zahvalu nadbiskupu u miru mons. Marinu Srakiću, što je kroz proteklih šest godina neumorno, velikodušno i samozatajno prihvaćao obaveze te obavljao službu „pomoćnog biskupa“. „Spreman je uvijek otići na župu i predvoditi neko svečano euharistijsko slavlje. Gotovo svake nedjelje on je u nekoj župi. Kad dođe vrijeme krizmi spreman je prihvatiti i po dvije krizme dnevno. No, on je ne samo zrela, plemenita i dobra osoba, nego i iznimno mudar čovjek i biskup. I zato je prihvaćao samo pomoć u službi posvećivanja i naučavanja, ali ne i u službi upravljanja. Ako dođem k njemu i zamolim ga za neki savjet ili mišljenje, on mi iskreno kaže što o tome misli. A onda mi tri puta ponovi: „Ja sam ti rekao što mislim, ali nemoj da te to sada uvjetuje. Ti si sada nadbiskup, ti o svemu promisli, savjetuj se i s drugima, te na kraju ti donesi odluku. Budi slobodan od mojih razmišljanja. I nemoj slučajno pasti u napast da mi dođeš tumačiti zašto si donio drugačiju odluku od onoga što sam ti ja rekao. Moje vrijeme je prošlo i ne bi bilo dobro da sve i dalje bude po starom. Ja molim da Tebi dragi Bog dade svoga Duha jer novo vrijeme sigurno traži i neka nova rješenja.“ Divno je imati takvoga savjetnika i pomoćnika“, rekao je mons. Hranić, dodajući kako je iskustvo istodobno pokazalo da je u službi upravljanja, iz čega se nadbiskup Marin potpuno povukao, ipak potrebna pomoć s autoritetom biskupa.

Zbog pastoralnih izazova i potreba koji zasigurno traže veću prisutnost biskupa nadbiskup Hranić odlučio je zamoliti imenovanje jednog pomoćnog biskupa te je ovom prigodom zahvalio apostolskom nunciju mons. Pintu za razumijevanje i podršku toj molbi koju je u travnju prošle godine uputio papi Franji te je mons. Blachowiaka zamolio da izraze zahvalnosti i radosti čitave Nadbiskupije prenese Apostolskom nunciju, Kongregaciji za biskupe i nadasve papi Franji.

Obraćajući se mons. Ćuriću, nadbiskup Hranić izrazio je radost što je papa Franjo pomoćnim biskupom imenovao upravo njega, prisjetio se kako ih je Božja providnost povezala još od sjemenišnih dana, pa do studija u Rimu, gdje je njihovo poznanstvo preraslo u prijateljstvo koje se razvijalo i traje do danas te mu je rekao: „Ne naše prijateljstvo, nego Tvoje brojne ljudske vrline i svećeničke kreposti, Tvoja duhovnost i ljubav prema Crkvi, Tvoja pastoralna zauzetost i ljubav prema liturgiji, Tvoj angažman kao dugogodišnjeg odgojitelja u Bogoslovnom sjemeništu, Tvoja župnička i dekanska služba u Sl. Brodu, bile su u očima brojnih svećenika s kojima sam se savjetovao temelj njihove jednodušne preporuke da Ti povjerim službu generalnog vikara. Posljednjih šest godina bio si mi tako prvi suradnik i doista mudri savjetnik, na kojega sam se mogao u svemu osloniti. Vjerujem da su te iste Tvoje vrline i kreposti preporučile i za imenovanje pomoćnim biskupom.“

Otkrivši kako su kroz najnoviju tijesnu suradnju proteklih godina u službi biskupa i generalnog vikara otkrivali koliko su međusobno različiti, nadbiskup je izrazio vjeru da te razlike nisu opterećenje, već prije svega pravi blagoslov za obojicu, ali i za one kojima su poslani. „Radujem se zato nastavku naše zajedničke molitve za Nadbiskupiju i vjernike kojima smo poslani, za naš prezbiterij i Bogu posvećene osobe, za bogoslove i nova svećenička i redovnička zvanja te za mudrost i svjetlo Duha Svetoga pri donošenju odluka. Radujem se što ćemo sada suradnju nastaviti i na nov način, kao braća u episkopatu i blagoslivljam Boga koji Te stvorio i koji te takvoga kakav jesi sada daruje našoj Nadbiskupiji đakovačko-osječkoj, Slavonskoj crkvenoj pokrajini i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji te meni osobno kao dragog brata i suradnika u službi pomoćnog biskupa. Neka Te dragi Bog i dalje nadahnjuje, krijepi i vodi, neka te štiti i prati zagovor Blažene Djevice Marije i u Tvojoj novoj biskupskoj službi. Čestitam Ti te radosno kličem i molim: Ad multos annos!“, rekao je nadbiskup Đuro novome pomoćnom biskupu.

Zahvalna riječ novog biskupa mons. Ivana Ćurića

Upućujući riječi zahvale, novi biskup mons. Ćurić je rekao: „Kad se u kršćanskim zajednicama nekoga izabire i postavlja u novu službu, osobito prigodom ređenja, znakovito se i u samome obredu postavi i pitanje: Je li prikladan i pripravan? Kršćanski istok u tim zgodama uzima riječ „axios“ (dostojan). Kad danas stojim pred vama, u ovoj prigodi imenovanja na službu đakovačko-osječkoga pomoćnoga biskupa, dolaze mi u srce riječi 139. psalma: „Gospodine, proničeš me svega i poznaješ. Znani su ti svi moji putovi.“ (usp. Ps 139,1.3). Osjećam svoje nedostatnosti! Hoću li znati „krijepiti umorne“, blizinom podizati „srca slomljena“? Ipak, sjetim se kako u euharistiji svakodnevno molimo: „Gospodine, nisam dostojan!“ S tim stavom ‘poniznoga pričesnika’, što ga svakoga dana obnavljamo, stojim i danas pred novom službom u Crkvi koja mi se povjerava.“

Podsjetio je kako je današnji dan bremenit i vrijednim uspomenama: Na današnji je dan 2002. godine preminuo sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, na današnji je dan prije 30 godina u crkvi Imena Isusova u Rimu primio đakonski red, a još je jedan spomen upisan u današnji dan: papa Franjo je 11. ožujka 1958. godine započeo svoj redovnički novicijat i ušao u red Družbe Isusove. „Njemu danas izražavam svoju duboku zahvalnost i poštovanje, te obećavam zajedništvo u službi naviještanja i svjedočenja ‘radosti Božje ljubavi, tog bogatstva koje svijet sâm sebi ne može podariti’. Srdačnu zahvalnost izražavam i njegovu predstavniku u našoj domovini, apostolskom nunciju nadbiskupu Giuseppeu Pintu te tajniku Nuncijature mons. Januszu Blachowiaku“, rekao je biskup Ćurić.

Potom se ovim riječima obratio nadbiskupu Hraniću: „Dragi nadbiskupe Đuro, i moja nova služba bit će oslonjena na Tvoju službu pastira naše nadbiskupije. Zahvaljujem na povjerenju s kojim si kao nadbiskup prihvatio ovo imenovanje i na ohrabrenju koje si mi odmah pružio. Od sada ću trebati još jasnije i snažnije biti na pomoć u vodstvu i usmjeravanju pastoralnoga djelovanja naše nadbiskupije, koja suradnjom svećenika i vjernika laika nastavlja raznovrsna djela evangelizacije i apostolata, stojeći danas i pred novim, nimalo lakim izazovima. S jednakim osjećajem pristupam i Vama, dragi nadbiskupe Marine, zahvalan za Vaš očinski primjer i podršku.“

Obraćajući se subraći svećenicima, istaknuo je kako ga upravo pogled na njih ispunja strahopoštovanjem prema službi koja mu se povjerava. „Među vama, mlađima i starijima, toliko je vrijednih darova i dijela zbog kojih, mogu reći, na različitim područjima sjaji i ime naše nadbiskupije, bilo da je riječ o pastoralnom radu, svećeničkoj požrtvovnosti i ustrajnosti, organizacijskoj okretnosti, teološkom studiju, duhovnosti ili umjetnosti. Jesam i želio bih uvijek ostati jedan od vas!“, istaknuo je mons. Ćurić.

Podsjetio je na Veliki jubilej 2000. godine te kazao: „Kad smo se kao Đakovačka i Srijemska biskupija o Velikom jubileju bili okupili na euharistijskome kongresu u Osijeku, u poklonu Presvetomu Sakramentu izrekli su molitvu i predanje predstavnici svih članova Božjega naroda – dijete, mladić i djevojka, supružnici, starac i starica, redovnik i redovnica, prezbiter i biskup, zapravo sva zajednica Crkve. A nekoliko godina kasnije, 7. lipnja 2003. dočekali smo u našoj biskupiji papu sv. Ivana Pavla II., i to s geslom ‘U zajedništvu Kristova poslanja’. Da! U tom živom i radosnom, zahtjevnom i požrtvovnom poslanju sa svim članovima Crkve želim ponizna srca sudjelovati i svojom novom službom“, istaknuo je biskup Ćurić, tražeći od nadbiskupa Hranića blagoslov te se preporučujući u molitve okupljenih, u molitve svih župa, redovničkih zajednica i svih vjernika, posebno bolesnika.

Nakon zahvalnog govora, svi nazočni čestitali su novom biskupu.

 Životopis biskupa Ivana Ćurića

Mons. Ivan Ćurić rođen je 1. prosinca 1964. godine od roditelja Ante i Pavke, rođ. Kolak u Slavonskom Brodu, u Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji, danas Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Nakon osnovne škole 1979. godine započinje svećeničku formaciju, najprije u Međubiskupijskom dječačkom sjemeništu u Zagrebu, kasnije u Đakovu. Poslije vojnoga roka u Banjoj Luci ulazi 1984. godine u Bogoslovno sjemenište u Đakovu i započinje svoj filozofsko-teološki studij, koji od 1987. nastavlja na Papinskom gregorijanskom sveučilištu, kao pitomac Papinskoga njemačko-ugarskoga zavoda. U isusovačkoj crkvi Presvetoga Imena Isusova (Il Gesù) u Rimu zaređen je 11. ožujka 1989. za đakona, a za prezbitera 29. lipnja 1990. u katedrali – manjoj bazilici sv. Petra u Đakovu.

U Rimu postiže stupanj magisterija iz filozofije (1991.), s temom o filozofiji M. Heideggera. Iste godine započinje službu župnoga vikara u Osijeku (Donji Grad) te postaje odgojitelj (prefekt) u Bogoslovnom sjemeništu i profesor filozofije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu (danas Katolički bogoslovni fakultet). Zbog ratnih opasnosti sa sjemenišnom zajednicom jedno vrijeme provodi u izbjeglištvu u Gradišću (Austrija). Od 1993. nastavlja studij u Rimu kao pitomac Papinskoga zavoda sv. Jeronima. Poslije povratka u biskupiju vršio je sljedeće službe: vicerektor Bogoslovnoga sjemeništa (1996.-2007.) u Đakovu i predavač filozofskih kolegija na KBF-u u Đakovu (do 2012.), ujedno i liturgijske glazbe (1996.-2002.), župnik u Brodskom Varošu (2007.-2011.), dekan Slavonskobrodskoga dekanata (2010.-2011.), rektor Bogoslovnoga sjemeništa (2011.-2013.).

Kroz to je vrijeme vršio i sljedeće dužnosti: voditelj Biskupijskoga tiskovnoga ureda (2002.-2007.), u razdoblju Biskupijske sinode (1998.-2003.) bio je član Pripremnoga povjerenstva i voditelj priprave 4. sinodskoga zasjedanja „Ustrojstvo biskupijske zajednice“ te urednik Sinodskoga biltena. Od 1998. godine urednik je „Liturgijskoga direktorija“. Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji član je Vijeća za kler. Od 2011. član je Prezbiterskoga vijeća. Imenovan je kapelanom Njegove Svetosti 2012. godine. Službu generalnoga vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije započinje 2013. godine, a od 2014. kanonik je Prvostolnoga kaptola đakovačko-osječkoga. Papa Franjo imenovao ga je 11. ožujka 2019. godine pomoćnim đakovačko-osječkim biskupom i naslovnim biskupom Tele.

Anica Banović

foto: A. Banović i M. Grgić – FOTOGALERIJA

Preuzeto: http://djos.hr/