Na blagdan Gospe Karmelske 16. 07. 2020. đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić posvetio je novosagrađenu kapelu Blažene Djevice Marije od čudotvorne medaljice i provincijalni samostan „Dom sv. Josipa“ Hrvatske provincije Marijinih sestara Čudotvorne medaljice na području osječke župe Sv. Leopolda Mandićatijekom euharistijskog slavlja, koje je predvodio u zajedništvu s desetak svećenika, uz nazočnost 30-ak redovnica i redovnika te manjeg broja okupljenih vjernika, zbog epidemioloških mjera.
Uvodeći u misno slavlje nadbiskup je rekao: „Puni radosti okupili smo se blagosloviti novi samostan Marijinih sestara čudotvorne medaljice i posvetiti oltar u samostanskoj kapeli Doma sv. Josipa! Pobožno se pridružimo ovim svetim obredima i vjerom slušajmo Božju riječ! Naša je zajednica nanovo rođena iz krsnoga vrela, i hrani se s euharistijskog stola! Neka okupljena oko oltara raste u duhovni hram i neka je trajno prožima ljubav!“ Zatim su se svi u procesiji uputili prema „Domu sv. Josipa“ u neposrednoj blizini.
Ispred ulaznih vrata novoga samostana provincijalna poglavarica s. Kaja Ljubas pozdravila je nadbiskupa Hranića i nazočne: Poštovani oče nadbiskupe, župniče Tomislave! Poštovani i dragi svećenici, drage sestre, dragi prijatelji i dobročinitelji i vjerni Božji puče! Čast mi je i zadovoljstvo pred vratima ovog našeg novog samostana sve Vas srdačno pozdraviti; Dobro nam došli! Nakon što smo s Božjom pomoću i zalaganjem djelatnika tvrtki Respect ing i Projekt težište projektirali, gradili te sagradili ovo novo povijesno zdanje, samostan Marijinih sestara čudotvorne medaljice, danas na blagdan Gospe Karmelske kada se spominjemo utemeljenja naše Družbe povjeravamo ga moćnoj zaštiti i brizi sv. Josipa, skrbnika i poočima Isusova i Zaručnika Bezgrešne Djevice Marije. Cjelokupnu gradnju smo pratili gotovo svakodnevnim dolaskom na gradilište, te molitvom, žrtvom, mjesečnim misnim intencijama i vječnom devetnicom Gospi čudotvorne medaljice za Božji blagoslov u gradnji i za zaštitu svih djelatnika na građevini, uvijek svjesni činjenice koju nam Bog preko psalmista upućuje da „ako Gospodin kuću ne gradi uzalud se muče graditelji.“
Težili smo da Bog nađe i ima dostojno prebivalište u našemu samostanu i da On bude središte našeg srca i polazna točka svih naših okupljanja i susreta. Gledajući našu prekrasnu kapelu u koju ćemo skoro ući stječe se dojam da smo to vidljivo i ostvarili.
Središnja uprava naše provincije konačno i po prvi puta u povijesti ima svoje prostorije prilagođene potrebama i može normalno funkcionirati i obavljati svoje poslanje. Nekoliko soba je opremljeno sa svim onim što je potrebno za naše bolesne i nemoćne sestre.
U ovim prostorima naše sestre će imati svoje godišnje duhovne vježbe a bit će otvorena i mogućnost duhovnih obnova za djevojke s nakanom da im se pomogne razlučiti poziv na koji ih Gospodin poziva. Također ćemo nastaviti s mjesečnim susretima štovatelja Blažene Djevice Marije čudotvorne medaljice.
Predvidili smo i prostor za odmor naši sestara misionarki koje dolaze iz afričke države Benin na odmor. Po svojoj Karizmi na koju smo po našoj utemeljiteljici pozvani nastojat ćemo biti blizu bližnjem u potrebi dajući prednost bolesnima, nemoćnima i osamljenima u njihovim domovima.
Došli smo u ovu župu s nakanom da svojom tihom prisutnošću, nenametljivošću, suradnjom sa župnikom i angažmanom u župi svjedočimo da osim ove stvarnosti u kojoj sada živimo postoji i ona vječna domovina kojoj težimo i koja je smisao našeg postojanja. U svojim nastojanjima za opće dobro naše Provincije i Družbe, te naroda kojemu smo poslane pratit ćemo i osluškivati smjernice Crkve te ih nastojati provoditi u djelo, poslušne uputama Vrhovnog poglavara pape Franje, mjesnog biskupa Đure i naših redovničkih poglavara.
I na kraju kao i na početku svojim redovničkim stilom života svjedočimo da se isplati dati sebe, svoj život i sve svoje sposobnosti samo za Onoga jedinog, pravog i istinitog Boga Isusa Krista koji je umro i uskrsnuo da bi mi vječno živjeli.
Voditelj radova dipl. ing. građ. Darko Ojvan i predstavnik izvođača radova dipl. ing. građ. Marko Milas, ponaosob su izrekli zahvalu za suradnju i iskazano povjerenje. Zatim je župnik Župe sv. Leopolda B. Mandića vlč. Tomislav Benaković otvorio vrata samostana gdje su nastaviljeni obredi uz blagoslov vode, blagoslov kapele i svih prostorija samostana.
U svojoj homiliji nadbiskup Hranić je vrlo iscrpno istaknuo trnoviti put naše Družbe i provincije, koji se odvijao u sjeni križa.
„Marija je Majka svih nas – Isusove braće i sestara i njegovih učenika. Ona je postala Majkom podno križa. I ona nastavlja ostvarivati svoju majčinsku službu za nas i po nama kad smo podno križa; kad ste Vi, drage Marijine sestre, usmjerene prema onima koji su združeni s Isusom na križu i kojima Vas šalje karizma Vaše Družbe, a to su bolesnici i trpeći ljudi. Vaša je karizma da budete u društvu s trpećim Isusom – pod križem, te da u svijetu uprisutnjujete Marijino majčinstvo, blizinu i ljubav Krista i njegove Crkve onima s kojima se poistovjećuje Isus i za koje je on umro na križu. Na to Vas trajno podsjeća početno slovo Marijina imena ‘M’ te križ na poleđini medaljice što je nosite na svim grudima i uz njih dva Srca: Isusovo okrunjeno trnjem i Marijino probodeno mačem boli“.
Govoreći o bl. kardinalu Alojziju Stepincu čije relikvije smo željele imati ugrađene u oltar kapele, nadbiskup je rekao: „Vi u progonu, stradanju, zatvoru, patnji, u postojanosti i svjedočanstvu te u mučeničkom umiranju bl. kardinala Alojzija Stepinca prepoznajete i same sebe – simbol vaše mučeničke povijesti. Župna crkva Vaše nove župe čuva relikvije sv. Leopolda a ova kapela, kojih stotinjak metara dalje, postaje tako ne samo sestarsko, nego i župno svetište te mjesto sestarskog i župnog štovanja drugog hrvatskog sveca i mučenika: bl. Alojzija Stepinca.“
Za zaštitnika samostana, sv. Josipa, nadbiskup Hranić je ustvrdio: „Drage Marijine Sestre, Bog je zahvatio u život sv. Josipa. Ništa se u njegovu životu nije odvijalo onako kako je on to zamislio, ali sve što se događalo, bilo je dio Božjega promisla u kojemu i po kojemu je Bog ostvarivao svoje spasenje u povijesti ljudskoga roda. Tako i u povijesti Vaše Hrvatske provincije te u životima Vas Marijinih sestara: ništa se do sada, pa niti ovo slavlje posvete koje je odgođeno u ožujku zbog pandemije, nije odvijalo onako kako ste Vi htjele, ali sve što se događalo i događa bilo je dobro i danas biva okrunjeno posvetom ovoga zdanja u kojega je ugrađena svaka od Vas; znoj, rad, molitve, postovi i žrtve svih Vas i Vaših sestara kroz gotovo stoljetnu povijest Vaše provincije. Ovdje u ovoj kapeli ćete se od sada hraniti Božjom riječju i euharistijom, posvećivati obnavljanjem i polaganjem svojih redovničkih zavjeta i primanjem sakramenata te svojim životom i svjedočanstvom ugrađivati u hram Kristova otajstvenoga tijela, a to je Crkva.“
Na kraju je nadbiskup sestre potaknuo i ohrabrio riječima: „Ostanite ponizne i vjerne raspetome Isusu, jer o toj Vašoj vjernosti njemu ovisi Vaša budućnost i to hoćemo li i svi mi u Vama, kao apostol Ivan u Mariji, moći pronalaziti i prepoznavati sliku i odsjaj Blažene Djevice Marije te svoje dobre i ponizne majke, koje osjećaju i ljube Kristovim srcem. Amen.“
Nakon homilije uslijedio je obred posvete oltara. Nadbiskup je zatim svetim uljem pomazao oltar koji tako postaje vidljivi znak Isusa Krista, koji je Božji Pomazanik i Glava Crkve. U oltar je ugradio moći hrvatskog sveca bl. Alojzija Stepinca i povelju, koju je pred okupljenom zajednicom pročitala s. Danijela Jukić. Na kraju, svoje zahvale Bogu na svemu dobrome uz nadu u zajednički plodni pastoralni rad, izrekla je provincijalka s. Kaja Ljubas:
I na kraju ovoj euharistijskog slavlja i povijesnog događaja za nas Marijine sestre čudotvorne medaljice, slavlja u kojemu smo po rukama našeg nadbiskupa blagoslovili samostan kojeg povjeravamo zaštiti sv. Josipa i posvetili kapelicu Blaženoj Djevici Mariji čudotvorne medaljice, prije svega i prije svih zahvaljujem dragom Bogu što nas je po svojoj Providnosti kroz povijest tako čudesno vodio i doveo do ovoga časa, kada možemo odahnuti i s radošću uskliknuti; O velik je Bog i Velika nam djela učini Gospodin.
Od srca zahvaljujem Vama poštovani i dragi oče nadbiskupe što ste prihvatili naš poziv i s velikim oduševljenjem i pouzdanjem u Gospodina predslavili sv. Misu u ne baš zgodnim i pogodnim vremenima. Hvala Vam na pastirskoj riječi koju ste nam uputili u svojoj homiliji. Hvala Vam što ste bili s nama svih ovih desetak godina i pratili tijek događanja oko prodaje dvorca i traženja pogodnog zemljišta za naše daljnje djelovanje. Nije bilo jednostavno. Bog nas je vodio kroz kušnje ali nije nas nikada ostavio. Ponekad se znalo tako zakomplicirati da nismo mogli naprijed a vratiti se natrag nismo ni pomišljali. Svjesne da bez Boga ništa ne možemo učinit često smo bile na koljenima i tražile pomoć odozgor. Znale smo da samo s povjerenjem i potpunim pouzdanjem u Boga možemo ostvariti plan i završiti projekt o kojemu smo godinama mogle samo sanjati. Hvala oče nadbiskupe što ste nam bili podrška i potpora. U ove naše sada blagoslovljene prostore uvijek ste dobro došli. Dobri Bog neka Vas blagoslovi i podari Vam snagu u odgovornoj službi koju vršite za dobro naše nadbiskupije i cijele Crkve. U znak zahvalnosti i sjećanja na ovaj dan primite ovu
Gospu od čudotvorne medaljice koja neka Vas čudesno i čudotvorno pomaže u životu.
Prekrasno je doći u novu sredinu i osjetiti dobrodošlicu i iskreno veselje župnika i vjernika. Od srca zahvaljujem i Vama poštovani župniče Tomislave na riječima dobrodošlice, lijepom prijemu i na otvorenosti za pomoć. Pamtit ćemo i Vaše riječi; Ako trebate moju pomoć tu sam. Hvala Vam i vjerujem da ćemo ostvariti dobru i plodnu suradnju Bogu na slavu i dobrobit vjernog puka koji je Vama a preko Vas i nama povjeren.
Zahvaljujem tvrtki Respect ing na čelu s direktorom gosp. Darkom Ojvan za svu projektnu dokumentaciju koju su izradili kao i za nadzor gradilišta. Od Vas smo puno naučili. Hvala Vam za strpljenje koje ste imali s nama. Naša pitanja su nekada znala biti smiješna ali Vi ste nas uvijek uvažavali i s poštovanjem pristupali svakom razgovoru. Vi i Vaši djelatnici niste radili po ugovoru nego ste davali maksimum i u poslovima za koje niste bili plaćeni. Hvala Vam što ste uvijek bili na raspolaganju i ozbiljno pristupali problemima na koje smo povremeno nailazili. A moram spomenuti ovdje prisutnog i mladog inženjera gosp. Filipa Glavaš koji nas je oduševio svojom ozbiljnošću i odvažnom pristupanju poslu koji mu je povjeren. Hvala Filipe. Bila nam je čast surađivati s Tobom.
Hvala i izvođaču radova tvrtke Težište Projekt na čelu s direktorom gosp. Markom Milas. Bogu hvala gradnja je uspješno završena i to je najvažnije. Mogu reći da nas je i ovdje Bog povezao s jednim samozatajnim i poštenim čovjekom koji bi htio svima u isto vrijeme pomoći što uvijek nije izvodivo i moguće. Hvala i na Vašem dodatnom angažmanu i sudjelovanju Vaših djelatnika oko preseljenja iz dvorca Pejačević. Zahvaljujem i gosp. Darku Brandeis voditelju našeg gradilišta kao i svim djelatnicima tvrtke Projekt Težište. Moram spomenuti da nikada nismo naišli na bilo kakav problem s radnicima. Osjetile smo jedno poštovanje prema nama sestrama kao i uvažavanje naših zahtjeva u svezi gradnje. Hvala i svim kooperantima; gosp. Iljkiću za prozore i vrata , firmi Eleos za struju i svima onima koji su gradili i surađivali na ovom projektu. Neka dobri Bog sve blagoslovi .
Zahvaljujem i svima Vama poštovani i dragi svećenici što ste došli da slavite s nama i Bogu zahvalite. Hvala i za Vašu suradnju s nama Marijinim sestrama. Hvala i Vama drage sestre drugih redovničkih Družbi koje ste nam se pridružile u ovom slavlju. Hvala našim dobročiniteljima, vjernicima i prijateljima koji su se godinama okupljali na slavlje svete mise u dvorcu Pejačević. Hvala, veliko hvala svima……
I na kraju hvala Vama drage moje Marijine sestre! Hvala Vam na podršci ovom Provincijalnom vodstvu i nevjerojatnom povjerenju koje ste nam dali. Jednom sam spomenula i sada ponavljam nije teško biti na prvoj crti ako imaš vojsku sestara iza sebe. A mi smo to imali…
Na kraju euharistijskog slavlja nadbiskup je poželio sve najbolje sestrama uz blagoslov svih prisutnih. Liturgijsko slavlje animirao je zbor Marijinih sestara Čudotvorne medaljice pod vodstvom s. Samuele Markanović, s pridruženim članovima. Potom je uslijedio domjenak i druženje s gostima na otvorenom prostoru klaustra novog samostana.
Na kraju ovog događaja doista možemo klicati: Velika nam djela učini Gospodin!
