m_Mons

Blagdan Gospe od Čudotvorne medaljice s biskupom Ivanom Ćurićem u Osijeku

OSIJEK – Hrvatska provincija Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice u Osijeku je proslavila, u 140. obljetnici dolaska u Hrvatsku (u Osijek, 1881.), blagdan Gospe od Čudotvorne medaljice, 27. studenog, cjelodnevnim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i središnjim euharistijskim slavljem koje je u samostanskoj kapelici predvodio mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki. Večernje je slavlje u zajedništvu redovnica i laika suslavio vlč. Tomislav Benaković, župnik župe Sv. Leopolda Bogdana Mandića, na čijemu se području nalazi samostansko sjedište Provincije. Liturgijsko pjevanje i pjevanje uz molitvenu posvetu Gospi predvodio je redovnički zbor praćen orguljskom pratnjom s. Franciske Gjonaj.

Uvodeći u blagdansko slavlje biskup Ivan kazao je kako je radostan u zajedništvu zagledanosti u Djevicu Mariju, na početku nove liturgijske godine u vremenu došašća u čijemu je središtu Sin Božji kojeg nam je rodila Bezgrešna Djevica Marija, te preporučio da ‘svjetlo’ Božje ljubavi bude u našoj snazi i molitvi.

Mala Gospina medaljica nas poziva pronicati u istinu povezanosti s Marijom

Misli misne homilije mons. Ćurić je započeo je riječima: „Kako nam lijepo sjaji Marijin lik na ‘čudotvornoj medaljici’, tom osobitom i dragom znaku naše pobožnosti, koji je tako zdušno i snažno među svima nama prigrlila jedna zajednica sestara redovnica. Upravo po tom znaku dobile su i ime: ‘Marijine sestre čudotvorne medaljice’. Ne možemo ne primijetiti kako je malen taj znak. I sve je nekako, već i jezično gledajući, u ‘deminutivu’, izraženo i izrečeno umanjenicom ‘medaljica’. Mali znak, posve dohvatljiv, takav da ga sasvim jednostavno i lako primiš i obujmiš svojom rukom, dotakneš ga usnama i cjelivaš, staviš na prsa povrh srca, poneseš ga sa sobom, da bude uza te, kao znak pobožnosti i otvorenosti Božjem blagoslovu. U znaku te male ‘čudotvorne medaljice’ nikako ne želimo prepoznati neke skrivene i tajanstvene sile, nego si – potaknuti znakom čudotvorne Gospine medaljice – želimo dozivati u pamet otajstva i događaje našega spasenja, sve ono što nam je Bog darovao i na što nas je pozvao u svome Sinu, Isusu Kristu. Samo u cjelini istine spasenja po Kristu, zapravo, rasvijetljeni cjelovitom istinom kršćanske vjere, možemo prepoznati snagu svjedočanstva sv. Katarine Laboure kad je, tada kao mlada sestra novakinja, jednoga poslijepodneva doživjela izvanredno iskustvo ukazanja Blažene Djevice, upravo na današnji dan 27. studenoga 1830. godine. Mala nas Gospina medaljica poziva da srcem i životom trajno proničemo u dubinu istine koja nas povezuje s Djevicom Marijom – s istinom i primjerom njezina života, njezine uloge u djelu spasenja što ga je Bog poduzeo svojim utjelovljenjem u Isusu Kristu, rođenu od Djevice Marije.“

Uklapajući sadržaj blagdanskoga slavlja u vrijeme Došašća koje je upravo započelo predvečerjem 1. adventske nedjelje biskup je naglasio kako nas današnji blagdan „vodi ponajprije do događaja u kojem je Bog trajno označio svoju blizinu s nama ljudima, kad nam se potpuno približio i svojim rođenjem u krilu Djevice postao ‘Emanuel – Bog s nama’, ‘ljudima u svemu jednak, osim u grijehu’. Taj središnji spasenjski događaj uvijek nam u pamet doziva da je Bog htio biti nastanjen među nama, u stvarnosti našega svijeta i učiniti ga plodnim da za nas ljude postane mjesto u kojem se živi i započinje ostvarivanje spasenja.“

Svoj život ispunimo svjedočanstvom i djelima ljubavi!

U tom je svjetlu biskup Ivan protumačio poruke evanđeoskoga ulomka o svadbi u Kani Galilejskoj, ističući brižno Marijino „oko“ koje zapaža sasvim konkretne brige i potrebe te ih sve stavlja u odnos prema svome Sinu. On će „svoj čas“ ispuniti „ne tek jednim ili mnogim izvanrednim, čudesnim znakovima, već predanjem vlastitog života, mjerom najveće ljubavi očitovane u smrti na križu.“ Razložio je, kako u Mariji uvijek prepoznajemo suradnicu našega spasenja koja zagovara i podupire naše pouzdanje u Krista: „Što god vam rekne, učinite!“ Na tom je tragu biskup Ivan pozvao da svoj sadašnji život, ucijepljeni s Marijom u Kristovo djelo spasenja, ispunimo svjedočanstvom i djelima ljubavi! Na kraju homilije posebno se obratio sestarskoj zajednici, poručivši im: „Drage naše Marijine sestre! Posebno nadahnuće vašeg redovničkog poslanja, kako prepoznajemo u predstavljanju vaše karizme, vodi vas do bolesnika, ponajviše do onih siromašnih i zapuštenih. Želimo vam da uvijek mognete svojim svjedočenjem proročki obnavljati poslanje cijele Crkve, da uvijek više postaje osjetljiva za ‘žalosti i tjeskobe’ svakog čovjeka. Na tu nakanu danas za vas žarko molimo: da svojim redovničkim posvećenjem ne prestanete u svijetu navješćivati ‘čudotvornu’ Božju ljubav – koja nam daje snagu u sadašnjoj krhkosti i prolaznosti našeg zemaljskog života te nosi čvrstu nadu i svjetlo našoj vječnosti.“

Naposljetku svete mise zbor je otpjevao Marijin hvalospjev Veliča. Predslavitelj je pohvalio raspjevanost u čašćenju, zahvalio za zajedništvo te, podsjetivši na Družbino misionarsko poslanje, kazao u čestitci kako su siromašni i bolesni lice Božjega svijeta, a svi mi imamo čvrstu nadu i puni nade biti nam je djelom spasenja po Bezgrešnoj Djevici Mariji koja nas vodi u našemu životu.

Prije završnog blagoslova i otpusta, sabrane je pozdravila provincijalna poglavarica s. Samuela Markanović zahvalivši svim sudjelovateljima i predslavitelju vlč. Iliji Doganu u trodnevnoj duhovnoj pripravi u „Marijinoj školi ljubavi“, svim štovateljima Gospe od Čudotvorne medaljice, mons. Ivanu Ćuriću i domaćem župniku T. Benakoviću, kazavši kako je „Bog izabrao Mariju u svojoj malenosti i to je put u apostolatu koji slijedimo u dobrostivosti, velikodušnosti i vjernosti“. Slavlje je završilo zajedničkim pjevanjem pjesme Gospi čudotvorne medaljice, a zajedništvo nastavljeno druženjem i osobnim radosnim susretima sa sestrama koje su došle na slavlje iz nekoliko kuća u Osječkoj regiji.

Hrvatska provincija Družbe djeluje u Zagrebu, Blaškovcu, Dubrovniku, Osijeku (uprava Provincije), Aljmašu, Donjem Miholjcu, Požegi, Novoj Kapeli, Strmcu i Žepču. U Osijek su Marijine sestre došle kao Bolničke sestre iz Graza 1881. zajedno sa sestrama Kćeri kršćanske ljubavi. Kada se Marijine sestre osamostaljuju dobivaju ime Marijine sestre čudotvorne medaljice i doseljavaju u Osijek 1926. gdje djeluju 95 godina. Godine 1971. Družba je podijeljena na provincije i tako je, prije pola stoljeća, kanonski osnovana Hrvatska provincija Marijinih sestara sa sjedištem u Osijeku te je 2021. jubilarna godina.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić