Na Badnjak poslijepodne imali smo susret Vinkovske obitelji koja djeluje na području Zakarpatja. Tako smo se kod misionara sv.Vinka okupile mi Marijine sestre zajedno s patrima i Kćerima Kršćanske Ljubavi – Usmiljenkama. Red molitve, pjesme, razgovora brzo je prošao te smo se potom raširili po svojim župama. Tradicionalne polnoćke su vrlo slične Hrvatskim jedino što crkve nisu napunjene kao kod nas. Stado moje malo, ispaćeno, teška čizma komunizma je učinila svoje i pravo je čudo i veliko Božje djelo sto katoličanstvo ovdje nije u potpunosti zatrto. Ali zato sada imamo pune ruke posla kako bi duh Isusa Krista ovdje ponovno zaživio. Na sam Božić djeca iz jedne od naših župa Onokovci pozvali su nas da nakon sv.Mise s njima idemo po kućama gdje žive katolici čestitati Božic. S radošću smo se odazvali i tako smo išli od kuće do kuće. Svega 30-tak obitelji u mjestu od par tisuća ljudi su katolici. Svi se međusobno poznaju i znaju gdje žive i gdje treba ići. To me podsjetilo na zapise o prvoj Crkvi nakon Isusove smrti. Po Onokovcima su se razlijegale Božićne pjesme, dječji smijeh, grudanje, veliko zajedništvo i prelijepo svjedočanstvo Isusove radosti svima koji su nas vidjeli. U svakoj kući dočekali su nas s širom otvorenim vratima i osmjesima na licima, a pronašlo se nešto kolača, voća i slatkiša za djecu u svakoj kući. Naša djeca bi recitirala naučeni tekst, zajedno s patrima i nama sestrama bi otpjevali nekoliko pjesama i išli bi dalje. U zadnjim kućama nakon par sati pjevanja glasovi su pucali ali bili smo ustrajni. Da ugođaj Božića bude potpun na dječju radost snijeg je počeo ponovno padati tako da smo imali Božić iz naljepših snova.
s.Jožica i ja vam želimo mirom i radošću ispunjene Božićne dane te vam šaljemo snježne pozdrave iz naše Ukrajine.
s. Ivančica Fulir