Samo ime ”Marijine sestre” govori da je Družba posvećena Mariji. Ona joj je uzor i nadahnuće u svakodnevnom predanju i služenju. Svoju duhovnost Marijine sestre temelje i crpe upravo na Marijinom primjeru predanosti i raspoloživosti za Božje planove.
Družbu Marijinih sestara su u život pozvale potrebe siromašnih i zapuštenih bolesnika po kućama. U početku su ih zbog njihovog osobitog poslanja zvali Bolničke sestre, a to je bila jezgra iz koje je kasnije nastala Družba Marijinih sestara. Budući da su Bolničke sestre djelovale u okviru družbe Kćeri Kršćanske ljubavi nisu imale nikakvu pravnu podlogu. Da bi imale pravni položaj u crkvi, Bolničke sestre su priključene velikoj kongregaciji ”Marijine djece” koja je povezana s ukazanjem Blažene Djevice Marije s. Katarini Laboure koja su se dogodila u Parizu 1830. godine. Prigodom ukazanja blažena Djevica Marija je tražila da se izradi medaljica na kojoj će biti njezin lik i da se osnuje kongregacija Bezgrešnog začeća BDM, koja je kasnije prozvana ”Kongregacija Marijine djece”, a svrha joj je bila širenje medaljice i štovanje Bezgrešnog začeća BDM. Upravo iz ove Kongregacije ”Marijine djece” javljale su se majci Leopoldini djevojke za njegu bolesnika po kućama. Bolničke sestre 1926. god. postaju samostalna družba i dobivaju ime ”Marijine sestre čudotvorne medaljice”. Tako ova Družba svojim životom i apostolatom nastoji biti uprisutnjenje Marije ponizne Božje sluškinje. To jasno izražava i geslo Družbe: ”Evo službenice Gospodnje”!
Specifičan izraz povezanosti sestre s Marijom jest i nošenje čudotvorne medaljice. Tako Marijine sestre postaju Marijini apostoli, širitelji čudotvorne medaljice, po kojoj ona dijeli svoje milosti svima koji je nose, a same sestre svjedoče Marijinu brižnost i zauzetost za čovjeka u potrebi. ”Marijine sestre vjeruju da posredovanjem Marije primaju sve milosti – na to ih podsjeća i lik čudotvorne medaljice – zato je mole za milost, i za sebe i za svoje štićenike, da budu otvoreni nadahnućima Duha Svetoga