Ove godine održan je II. susret Vinkove obitelji u Parizu s međunarodnim sudjelovanjem od 26.04.– 24.05. Susret su organizirali svećenici Lazaristi u njihovom samostanu, a susretu su nazočili članovi : svećenici Lazaristi, zatim jedan brat iz Družba braće Lazarista, redovnice različitih Družbi koje žive duhovnost sv. Vinka i dvije gospođe laikinje, članice Udruženja kršćanske ljubavi. Sveukupno nas je sudjelovalo na seminaru oko dvadesetak. Skupili smo se iz raznih krajeva svijeta: Columbije, Brazila, Južne Koreje, Mozambika, Kenije, Čilea, Tanzanije, Perua, Benina naše dvije sestre, s. Solange i s. Julienne i ja iz Hrvatske. Službeno se govorilo na tri jezIka: Engleski, Francuski i Španjolski. Susret je započeo 26. 4. u 20 h navečer u jednoj dvorani samostana. Svi smo sjeli u krug te nas je najprije pozdravio Lazarista Andres Motto, Direktor centra a zatim smo se mi predstavili jedni drugima. Trebali smo reći iz koje zemlje dolazimo, iz koje Družbe, tko je utemeljitelj i što radimo u Družbi. Zatim smo upalili svijeće i svi s upaljenim svijećama otišli na hodnik gdje se nalazio kip Majke Božje i pomolili se. Bilo je to vrlo interesantno slušati i gledati. Prvi put se susrećem s toliko različitih kultura, različitih jezika i boja. Vrlo lijepo ali nimalo jednostavno. Sama pomisao da trebam proživjeti s tim ljudima mjesec dana bila je doista u tom trenutku neprihvatljiva. Otišla sam na počinak puna dojmova i novih spoznaja koje u tom trenutku nisam mogla apsorbirati. Već sutradan svi smo se počeli nekako više približavati jedni drugima i komunicirati. Nismo se mogli svi razumjeti međusobno zbog različitih jezika ali se jezik ljubavi osjetio u našoj raznolikoj zajednici. Svatko se trudio objasniti drugome kroz različite geste i pomoći mu sve što treba. Za vrijeme susreta dobili smo i svoja zaduženja za spremanje i posluživanje. Tu su mi svećenici Lazaristi bili veliki primjer počevši od pranja suđa do čišćenja podova. Zatim su uslijedila predavanja svaki dan ujutro i popodne. Predavači su bili svećenici Lazaristi koji su nam govorili o životu i duhovnosti sv. Vinka Paulskog, sv Lujze de Marillac i sv. Katarine Laboure kroz cijelo vrijeme. Moram priznati da mi je povijest naše družbe uvijek bila malo neshvatljiva, Vinkova duhovnost, utemeljiteljica Leopoldina Brandis, nosimo medaljicu sv. Katarine Laboure, kako sve to ujediniti. Ali, nakon boravka u Parizu u velikoj Vinkovoj obitelji kojoj pripadamo više tih nejasnoća nema. Shvatila sam da je sv. Vinko radio na velikoj njivi u kojoj slikovito rečeno ima zasijanih različitih plodova. I našu družbu sam vidjela na toj njegovoj velikoj njivi. Sve je zapalio ognjem svoje ljubavi prema Bogu, siromasima , bolesnicima i svima potrebnima i s tom ljubavlju nadahnjivali su se i naši utemeljitelji. Za sv. Vinka Isus Krist je bio u središtu života, izvor njegova identiteta i strastvene ljubavi za siromašne. Rekao je da su siromasi naša braća, sestre i učitelji. Siromašni nam otkrivaju Krista u Crkvi, svijetu i Družbi: približavajući se siromasima, susrećemo Krista. Oni su naš dio i nasljedstvo; naša evangelizacijska akcija usmjerena je na njih; oni su također naši prvi i najbolji partneri. Za sv. Vinka privilegirano mjesto za susret s Bogom su: sv. Pismo, liturgija, siromašni i bolesni. U jednom predavanju čuli smo da je sv. Lujza po Božjoj providnosti odigrala veliku ulogu u Vinkovom životu i doprinijela još većem duhovnom rastu ovog velikog sveca. Imali smo mogućnost u tom periodu čuti i jedno predavanje o sestrama Kćeri Kršćanske Ljubavi u kojem je njihova vrhovna poglavarica predstavila njihovu Družbu. Ono čime smo svi ostali iznenađeni jest da ih u svijetu ima 15.057 u 94 države, 54 Provincije i 1 Delegatura. Imali smo toga dana mogućnost posjetiti i njihov samostan u Rue du Bac gdje je živjela sv. Katarina Laboure i gdje se nalazi kapelica u kojoj je smješteno tijelo svetice. Svaki dan sam našla malo vremena u pauzi otići do kapelice u kojoj je uvijek bilo puno ljudi u molitvi i svaki sat se služi sveta misa na različitim jezicima. Nakon nekoliko dana predavanja u dva navrata smo se zaputili na hodočašće Vinkovim stopama, posjećujući mjesta koja su vezana za život sv. Vinka. Bili smo u Follevilleu, mjestu gdje je sv. Vinko boravio kao odgojitelj djece u obitelji Gondi i Shatillon mjesto gdje je osnovao bratovštinu Kršćanske Ljubavi. To se dogodilo 1617, i ove godine smo proslavili 400 godina Vinkovske karizme. To je bio početak njegovog djelovanja i rada siromasima i bolesnicima kao odgovor na hitnu potrebu toga vremena. Pored bratovštine kršćanske ljubavi također je učinio mnogo dobra u jačanju svećeničkog života, vjerske naobrazbe, pravilnog slavljenja sakramenata i davao je dobar primjer kršćanskog života. U drugom navratu nakon odslušanih nekoliko predavanja posjetili smo mjesto Dax gdje je rođen sv. Vinko i tu smo se zadržali jednu noć. Bio je to poseban doživljaj hodati po mjestima gdje se rodio veliki svetac i gdje je odrastao. Nakon toga uputili smo se u Ars gdje smo ostali jednu noć i nakon toga krenuli smo prema Lurdu gdje smo susreli naše hrvatske hodočasnike.
Nakon Lurda posjetili smo prelijepo svetište Rocamadour koje je cijelo izdubeno u stijeni, tu smo prenoćili, što je bio jako lijepi doživljaj. Svetište je dobilo ime po jednom svetom čovjeku koji je imao svoju ćeliju u ovoj stijeni.
Nakon svih ovih hodočašća vratili smo se u našu bazu, u generalnu kuću Lazarista, u Pariz. Na kraju svega imali smo svetu misu zajedno s generalom Lazarista o. Tomažom Mavrič. Posebno i lijepo je bilo okupiti se zajedno te smo svi sudjelovali, svatko je imao zadatak otpjevati na svetoj misi jednu pjesmu. Moj zadatak je bio je otpjevati Svet.
Na kraju mogu reći da je to bilo jedno lijepo iskustvo i veliko obogaćenje za mene. Posebno je bilo osjećati se dijelom velike Vinkove obitelji, dijeliti istu duhovnost, želje i nakane koje nam je sam Krist preko svetog Vinka ostavio kao trajnu misiju.
Zahvalna sam sestri Provincijalki koja mi omogućila da sudjelujem na ovom tečaju kao predstavnica Hrvatske provincije.
s. Danica Grgić