Petak, 8. studenoga 2019. godine u našoj je župnoj zajednici bio posvećen Gospi čudotvornoj, pa smo prije mise molili vječnu devetnicu Gospi čudotvornoj.
„Danas na osobiti način želimo zazvati Marijino ime. Ona nas podsjeća da je jedna od nas. Mi koji se svaki dan ispričavamo kako ne možemo biti dobri, kako smo takvi kakvi jesmo i da su nas drugi dužni prihvatiti, u isto vrijeme dok to tražimo od drugih sami sebe ne vidimo. Marija je mogla prihvatiti druge, Boga i svijet jer je Bogu rekla potpuno „da“. Tek kada mi budemo Bogu otvorene duše rekli potpuno „da“ i vidjeli da ćemo samo u toj slici prepoznati samoga sebe, moći ćemo prihvaćati svijet, Boga i sebe u pravoj radosti“-rekao je na početku mise naš župnik Ivica Martić, koji je nakon mise posvetio medaljice, te ih, zajedno s našim župnim vikarom Filipom Sertićem stavio oko vrata nekim članovima naše župne zajednice. „Taj znak će Vas podsjećati na Isusovu Majku i naš put do neba“ naglasio je tom prigodom naš župnik Ivica Martić.
Potom nam je časna sestra Danijela Jukić govorila o Čudotvornoj medaljici – znaku ljubavi.
„Svi koji budu nosili ovu medaljicu, primit će velike milosti. Neizmjerne će biti milosti za one koji je budu nosili s pouzdanjem.”
Tom je prigodom rekla: Čudotvorna medaljica je blagoslovina koju je priznala Katolička Crkva, vanjski znak s unutarnjim djelovanjem. Blagoslovine ne djeluju same po sebi, nego po prošnji Crkve i po pobožnoj uporabi vjernika. Stoga medalju prije uporabe blagoslovi svećenik. Na nju se zazove Božji blagoslov. Medaljica je znak ljubavi naše nebeske Majke prema svojoj djeci. Ako medaljicu nosimo kao znak za to da smo djeca Marijina i u pouzdanju da nam Marija po ovoj medaljici daje svoju zaštitu i blagoslov, onda medaljica postaje znakom naše ljubavi prema Mariji.
Većina Vas se susrela s medaljicom, neki ju nosite oko vrata, nekoliko vas dolazi k nama na mjesečne susrete štovatelja Gospe čudotvorne medaljice, no koliko poznamo povijest medaljice? zapitala je č.s. Danijela. i onda nam govorila o njezinoj povijesti.
„Dana 27. studenog 1830. ukazala se Presveta Djevica Marija u matičnoj kući sestara Kćeri kršćanske ljubavi u Parizu pripravnici za redovnicu Katarini Labouré. Tko je bila sv. Katarina? Sv. Katarina rodila se 1806. godine u selu Fain-les-Moutiersu u biskupiji Dijon u Francuskoj. Roditelji su joj bili pobožni i ugledni. Katarina se već u ranim godinama djetinjstva odlikovala naročitom pobožnošću. U svojoj devetoj godini izgubila je majku i tada se izručila Djevici Mariji: “Sada ćeš ti biti moja majka”. Dvije godine bila je kod svoje tetke, zatim se vratila k ocu, odvažno se prihvatila kućnih poslova, a ujedno revno vršeći pobožne vježbe bilo kod kuće, bilo u crkvi. Rano je primila prvu sv. pričest, a cijelog se života odlikovala ljubavlju prema presvetoj Euharistiji.
Odlučila je stupiti u družbu Kćeri kršćanske ljubavi nadajući se da će tako lakše raditi na usavršavanju duhovnog života. Otac se tome usprotivio pa je Katarina svoj plan odgodila za kasnije i čvrsto se pouzdala u Božju pomoć.
Otac se kasnije ipak predomislio i ona je stupila u Družbu. Kao novakinji ukazala joj se blažena Djevica, najprije u noći od 18. na 19. srpnja 1830. godine. U tom joj je ukazanju navijestila da će Bog njoj povjeriti neku posebnu zadaću. Drugi put joj se ukazala 27. studenog iste godine i objavila joj posebnu medaljicu te naložila da se pobrine oko izrade medaljice. Tu je zadaću s mnogo poteškoća uspjela ostvariti tek nakon dvije godine. Kad je medaljica bila izrađena i prodrla medu vjernike, blažena je Djevica preko nje činila mnoga čudesa te ju je pobožni puk nazvao “Čudotvorna medaljica”.
Nemoguće je prenaglasiti njezinu silnu ljubav prema blaženoj Djevici. Cijelog života iskazivala joj je srdačnu zahvalnost za one trenutke koje je proživjela gledajući je licem u lice. Sv. Katarina je bila tako ponizna da sve do njezine smrti, tj. 46 godina, nitko nije znao da joj se ukazala blažena Djevica i preko nje poslala svijetu Čudotvornu medaljicu. Umrla je 31. prosinca 1876. godine. Blaženom je proglašena 28. svibnja 1933., a svetom 27. srpnja 1947. godine.
„Čudotvorna“
Medaljica je brzo osvojila srca vjernikā i puk joj je dao naziv „Čudotvorna“ jer je po njoj od samog početka bilo mnogo čudesa. Mnoga očita obraćenja i ozdravljenja silno su pridonijela širenju medaljice. Do smrti svete Katarine već je bilo napravljeno preko milijardu medaljica. Marija je održala svoje obećanje. Bez broja su milosti koje je podijelila po medaljici svojeg Bezgrješnog Začeća. Obraćenja grješnikā, čudesna ozdravljenja od bolesti svake vrste, pomoć u velikim poteškoćama i tjeskobama, spašavanje iz smrtnih pogibelji. „Mi sestre nosimo čudotvornu medaljicu i utječemo joj se svaki dan za nas i za sve one koji se preporuče u naše molitve“, rekla je č. s. Danijela. Pozvala je okupljene vjernike na trodnevnicu Gospi čudotvorne medaljice, koja će se održati u samostanu Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice, u dvorcu Pejačević 24. 25 i 26. studenoga ove godine. Vrhunac slavlja je 27. studenoga (na obljetnicu ukazanja) kada će pomoćni biskup Ivan Ćurić predvoditi misno slavlje u njihovom samostanu.
„Čudotvorna medaljica je dar majčinskog Marijinog Srca, nastavila je. Tako se ljubav i moć njezinog Bezgrješnog Srca trebala na osobit način objaviti cijelom svijetu, na spasenje mnogih ljudi.
Stoga, i Vi poslušajte riječi Majke Božje! Nosite medaljicu sa strahopoštovanjem i pouzdanjem i širite medaljicu gdje god možete!
Molite često molitvu koja stoji na medaljici:
„O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.“ – naglasila je č.s. Danijela Jukić.
Tekst i foto: ZUSK
