Gospodine, mogu li misliti na sreću, koju tvoja djeca već ovdje uživaju, a da te iz sve duše ne zamolim, da primiš mene u broj te djece, koji su tvoje uživanje, djece, koja su tvoji pravi klanjatelji, koji potpuno ovise od Tebi, koji u svemu ispunjavaju tvoju klanjanja vrijednu volju?
Dopusti, Spasitelju moj, da ti se smijem približiti kao dijete. Uzmi me u svoje ruke, položi na me svoje ruke, blagoslovi me! Uzmi zauvijek od mene moj duh i na njegovo mjesto stavi poticaj svoje milosti.
Uzmi od mene moju vlastitu volju, i ostavi mi samo čežnju da vršim tvoju volju. Daj mi onu lijepu, ljupku, uzvišenu jednostavnost, koja je prvi i najveći od tvojih darova. Amen.
majka Leopoldin