Povodom 400. obljetnice Karizme sv. Vinka Paulskog organizirano je hodočašće Vinkovske obitelji u Snjatin – Ukrajina. Na ovaj put krenulo je nas 19 hodočasnika različitih ogranaka Vinkovske obitelji.: Sestre milosrdnice, gospođe iz udruge sv. Vinka, djevojke iz Vinkovsko marijanske mladeži i mi Marijine sestre. Hvale je vrijedno spomenuti da su na ovaj put išle dvije časne majke i čak četiri provincijalke. Bilo je to jedno zahtjevno i naporno hodočašće gdje smo na put potrošili 38 sati da bi bili dionici programa jedno prije podne i jedno poslije podne… Cesta koja nas je vodila u Snjatin nije bila nimalo ugodna za vožnju.Unatoč velikom naporu Božji blagoslov nije izostao. U Snjatinu su nas dočekale naše sestre misionarke ne skrivajući radost što nas vide u tako lijepom broju… General misijske Družbe o. Tomaž Mavrič zahvalio je nama Marijinim sestrama i sestrama milosrdnicama za iskorak koji smo učinili kao i za svjedočanstvo povezanosti i pripadnosti istom duhovnom ocu. Doista je bilo lijepo vidjeti toliko Vinkovih na jednom mjestu. U Snjatinu je bilo jako puno i sestara Kćeri kršćanske ljubavi kojima je pripadala i Blažena Marta Wecka. A skupio se i veliki broj lazarista iz Ukrajine i šire iz mnogih zemalja svijeta gdje djeluju. U kratkom vremenskom periodu koji smo proveli u Snjatinu sudjelovali smo na bogatom programu a izdvojila bih euharistijsko slavlje u subotu 27. 05. u 12 sati koje je predslavio o. Tomaž Mavrič, general te završno euharistijsko slavlje u nedjelju 28.05. koje je predslavio mjesni biskup iz Ukrajine. Sudjelovali smo i na radionicama za rad s beskućnicima i širenju volonterstva gdje su laici prikazali kako oni u Ukrajini šire Karizmu sv. Vinka. Duhovni i molitveni program je svima nama pomogao da malo predahnemo i promislimo o Isusovu odnosu prema svim slojevima ljudi što je snažno upio i sv. Vinko kroz svoj život. Na poseban način nas je sve u jedno povezala procesija na grob Blažene Marte Wecke. S upaljenim svijećama, molitvom krunice i pjesmo hodali smo svi zajedno, jedni uz druge; Lazaristi, Kćeri kršćanke ljubavi, Sestre milosrdnice, Marijine sestre , udruge, mladež,,, a svi s istim ciljem… Bili smo tako blizu jedni drugima u želji da se bolje upoznamo i razvijemo nova prijateljstva. Mi Marijine sestre kratko smo se susreli i s generalom o. Tomažom te uspjeli napraviti nekoliko fotografija. Bio je to susret svojstven samo o. Tomažu jer je odmah krenuo u prijedloge za ostvarivanje još ponekih projekata koji nisu neostvarivi. Nažalost nismo imali dovoljno vremena za druženje ali vjerujem da će dragi Bog blagosloviti naše nastojanje da svi budemo jedno i da će u budućnosti među ograncima Vinkovske obitelji biti što manje razgovora oko nebitnih stvari dajući prednost potrebama rubnih. Hvala Bogu za ovo hodočašće a hvala i našim dragim suputnicima: časnim majkama Irmi i Miroslavi, Provincijalkama;Elizabeti, Danijeli, Julijani, Kaji, kao i sestrama: Veroniki, Renati, Samueli, Gracijani. Ani, Ozani za jedno veliko, srdačno i iskreno zajedništvo. Hvala našim djevojkama i gospođama koje su doprinijele da ovo hodočašće bude organizirano u pravom duhu sv. Vinka. Neka nas dobri Bog blagoslovi i pomogne nam da ljubimo Isusa kao sv Vinko.
s. Kaja Ljubas, provincijalna poglavarica
