m_s12

Hvala Bogu za ovo lijepo vrijeme s Gospodinom

Prve duhovne vježbe u novom samostanu u Osijeku. Jedna rečenica a u njoj je toliko toga…što može shvatiti samo netko tko je član naše redovničke zajednice. Povijest Hrvatske Provincije započela je dolaskom sestara u Osijek gdje su za svoju prvu kuću dobile jednu baraku…Zatim su slijedile godine rada i služenja s boravkom u dvorcu Pejačević. Došlo je vrijeme da smo zaključili i taj dio povijesti i okrenuli novu stranicu. I evo okupili smo se u novom samostanu u ulici svetoga Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku. Puno je ljubavi, truda i rada uloženo u sve ovo i zato velika hvala svima koji su u tome sudjelovali, posebno sestrama iz provincijalne kuće sa provincijalkom s. Kajom Ljubas.

Nova kuća je djelo Providnosti – rekao bi sveti Vinko – ali i to da smo, u ovo vrijeme korone, uspjeli organizirati duhovne vježbe. Voditelj duhovnih vježbi ovdje, kao i u Zagrebu, bio je pater Petar Nodilo, Isusovac. Svake duhovne vježbe su poseban doživljaj. Hvala Bogu za ovo lijepo vrijeme s Gospodinom.

Na Uzašašće šetam se ispred kuće i promatram ju i kroz to gledanje postaje i moja kuća  i vidim kako s. Benoite zalijeva cvijeće na ulazu u samostan. Jedna sestra iz Benina u kadru i natpis Marijine sestre…„Idite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ – redak je iz evanđelja na taj dan. Dakle Gospodin nas šalje i tamo u Benin ali i tu u susjednu ulicu kod djeda kojemu nosimo hranu u kuću…

O tome nam je u propovijedi na kraju duhovnih vježbi govorio i pater Nodilo. „Briga za bolesnike i otvorenost za druge kulture.  To je nešto lijepo što vaša zajednica ima. Nigdje nisam vidio toliko iskustva u radu oko bolesnika, gotovo sve sestre. To je potreba svijeta i djelo Duha Svetoga.“ Kratko i jednostavno rečeno a nama tako jasno jer to jesmo mi.

                                                                                                     s. Jelica Jukić