novosti_o_20180310

Isusova i naša kušnja

U subotu  10.ožujka u našoj župi Svetog Benedikta u Blaškovcu, časne sestre su  organizirale duhovnu obnovu za mlade. Oko 10 sati smo započeli  s duhovnom obnovom koju je vodio fra Marko. U početku smo se svi sramili jedni drugih i bili vrlo tihi, no kad smo se predstavili i upoznali se, opustili smo se, zezali i uživali. Bilo je tu mladih koji pohađaju osnovnu školu pa sve do onih koji su već na zadnjoj godini fakulteta. Bila je to jedna  vrlo „bogata“  grupa. Tema ove duhovne obnove bila je kušnja. Za početak smo svi iznijeli svoje asocijacije na tu temu. Najučestalije asocijacije bila su odricanje,ljubičasta boja i križni put, no nismo zaboravili Isusa i njegovih 40 dana u pustinji te njegovu kušnju. Nakon toga pogledali smo prezentaciju uz Riječ Božju koja je govorila o svima već poznatoj priči kad sotona Isusa u pustinji iskušava, ali Isus ne pada u napast i ne ide za tim da postane Mesija materijalnih dobara, moći, slave, novca ili prestiža. Isus je u tih 40 dana u pustinji sam s Bogom. Dolazimo do zaključka da i naša duša treba postati  pustinja gdje ćemo se susresti s Bogom i nadvladati sve kušnje i sotonu, baš kao i Isus. Neka nam Isus bude primjer da se odreknemo svojih grijeha i kušnji,  te da obratimo svoja srca i život i zauvijek ostanemo okrenuti k Njemu. Prokomentiravši prezentaciju ustanovili smo razliku između kušnje i napasti. Dakle, kušnja su naši neki izazovi, a napast je odgovor kojim mi odgovaramo na kušnju,  tj. u napast možemo pasti ,ali i ne moramo. Tada nam je fra Marko ispričao nekoliko priča, od kojih su neke bile i iz njegova vlastita života. Sve nas je dirnuo,a svi smo zasigurno zapamtili kako kroz korizmu nije toliko važno da se odričemo alkohola,cigareta ili čokolade ako ćemo jedva dočekati Uskrs kako bismo još više konzumirali te proizvode. Možda bi bilo bolje da se kroz to vrijeme mira, ljubavi i odricanja odreknemo onoga čega nam se najteže odreći, odnosno da se odreknemo svađanja, psovki, ogovaranja,vrijeđanja i da umjesto toga pomognemo drugima i ljubimo druge, kako bismo radili na sebi i postajali sve bolji ljudi, sve ljepši iznutra. A ako se već odreknemo cigareta ili čokolade, taj novac kojim bi kupili te proizvode, mogli bismo donirati u dobrotvorne svrhe, onima kojima je potrebnije. Nakon razgovora uslijedio je svima najdraži i najzabavniji dio-rad u skupinama. Svaka skupina dobila je svoje ima koje je trebala objasniti(npr. Veronika, Šimun Cirenac , Dizma…).  Scenski smo prikazali neku situaciju u obitelji ili društvu kad je netko izložen kušnjama i pada u napast, a zatim objasnili zbog čega je ta osoba pala u napast ili kako  se uspjela osloboditi. Izmolivši Anđeo Gospodnji svi smo se skupili oko stola i uživali u ručku kojeg su pripremile vrijedne mame naših mladih. Zatim je uslijedio, kako svaki put kaže naša časna Ivana,vrhunac naše duhovne obnove – ispovijed i Sveta misa u kojoj smo svi podjednako sudjelovali. Neki su pjevali,neki svirali,a neki čitali molitve vjernika koje smo sami napisali. Još smo kratko nakon mise  svi sjeli kako bismo završili ovu duhovnu obnovu. Pričali smo o tome što nam se najviše svidjelo i što smo novo danas naučili. Oni koji su prvi put bili na duhovnoj obnovi rekli su da im je bilo odlično i da će svakako doći ponovno. Na samom kraju otpjevali smo jednu pjesmu, jer kako se kaže“ Tko pjeva, dvostruko moli“. Dugo smo se družili, no prošlo je tako brzo  i bilo nam je žao kad smo se morali rastati, jer smo se svi sprijateljili i zbližili. No kućama smo otišli s osmjehom na licu, s većim znanjem nego prije i s još  više ljubavi u srcima i željom da budemo bolje osobe. Stoga, hvala fra Marku koji je prihvatio  poziv, došao k nama i odradio odličan posao. Hvala našim časnim sestrama na uloženom trudu,vremenu i volji da nam  organiziraju duhovne obnove. Hvala mamama koje su sve tako fino skuhale i bodrile nas. I na kraju hvala dragom Bogu koji je omogućio da se sve ovo dogodi.

Stella Petek, Blaškovec