Jednom se u životu na nekoga moraš osloniti. Ljudska ramena i ljudska srca su lomljiva, krhka i ograničena.
Trebaš stoga naći neko rame koje te ne može nikada iznevjeriti. Moraš se uputiti na traženje Boga. Trebaš znati da se na ljudskim putovima pojavio Bog. Vidjet ćeš, kad se osloniš na njega i njegovu riječ, više te nitko neće moći slomiti niti pomaknuti s mjesta.
Bit ćeš siguran da te smrt ne može ugroziti, tad se nećeš bojati kad ti jave da imaš smrtonosnu bolest, kad izgubiš najboljeg prijatelja i najdražu ljubav, kad osjetiš da su neuspjesi slomili tvoje srce i da te bolest rastače. Treba se osloniti na onoga na koga se naslonio čitav svemir, na koga se oslanja ljubica ispod grma, pahuljica snijega, iskričava svjetlost zvijezde, na koga se oslanjaju djeca, roditelji, starci, umirući i rađajući na ovoj zemlji.
(Iz knjige: Oaze života)