U malom gradiću Cresu, na otoku Cresu koji broji oko 2500 stanovnika i ove godine od 14. do 21.7.2014. god. u organizaciji HKVRPP održan je ljetni kamp za Mlade pod vodstvom Marijinih sestara s. Jelene Lončar i s. Slavice Tubak. Sudionici ovogodišnjeg kampa bili su mladi iz Đakovačko-osječke, Zagrebačke i Vrhbosanske nadbiskupije. Duh Sveti nas je okupio sa svih strana i u tom duhu krenuli smo ispred Zagrebačke prvostolnice u 8 sati. Blagoslov smo dobili od Gospodina jer je cijelim putem do Cresa padala kiša. Ispunjeni radošću zaplovili smo u sigurnu luku s našim kormilarom Isusom Kristom i započeli svoje susrete kroz koje nas je vodio naš „kapetan“ vlč. Pavo Martić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije koji je kao kapelan tri godine s velikom radošću radio s mladima u župi Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu. Svojim dubokim, radosnim i poticajnim razmišljanjima obogaćivao nas je iz dana u dan. Svaki naš dan započeo je klanjanjem pred Presvetim a završavao je vrhuncem i izvorom našeg kršćanskog života-euharistijom. Svakoga dana mladi su imali priliku pomiriti se sa svojim Bogom u sakramentu sv. Ispovijedi i kroz duhovni razgovor razmišljati o sebi. U milosnim danima koji su bili pred nama razmišljali smo o proroku Iliji, Samuelu, Isusu Kristu i velikom a tako skrovitom svecu Dominiku Saviu o kojem se jako malo govori, a može nam biti svima za primjer kako s ljubavlju izgarati za Gospodina. A kroz radionice koje su vodile s. Jelena i s. Slavica mladi su pokazali svu svoju kreativnost i maštovitost izražavajući sebe kroz svoja umjetnička djela. Sve nam je to pomoglo da nakon ovog susreta budemo svojim obiteljima i svima onima kojima nas Bog šalje sol zemlje i svjetlo svijeta. Otvorili smo vrata svoga srca Kristu, stekli nova prijateljstva i s upaljenim svjetiljkama svoga života radosno krenuli u svoju svakodnevicu.
Kolika je radost bila u nastavku vam donosim nekoliko osvrta sudionika kampa!
s. Slavica Tubak
Susret koji obogaćuje. Prvi put sam sudjelovala na ovakvoj vrsti duhovne obnove i zahvaljujem dragome Bogu na providnosti i osobama s kojima sam pošla put Cresa. Sudjelovanjem u različitim aktivnostima učvrstila sam svoju vjeru i poradila na osobnom odnosu s Bogom. Uz obilje blagoslova, polako smo otvarali svoja srca Gospodinu te smo sve više rasli u duhovnosti. Zaista, ne mogu izdvojiti ni jedan dan, niti događaj jer sve je bilo posebno na svoj način: ludo, nezaboravno i nimalo dosadno ;). Uživala sam u svakome trenutku. Divno iskustvo koje nas jača za život u zajedništvu s Kristom! Od srca preporučujem svima! Do sljedećeg susreta! J
Valentina Ivković
Župa Bezgrešnog začeća BDM Valpovo
Krenula sam na put za Cres ne znajući što očekivati, sa željom za duhovnim odmorom i kupanjem u moru. Najveća mi je briga bila hoću li se uspjeti uklopiti. Sada kada se osvrnem na to, moje želje su ostvarene, a briga uistinu nije bila potrebna. Prvi dan prošao je sporo, kao i upoznavanje i prilagođavanje na prostor. Navečer je bila misa koja je bila predivna. Vlč. Pavo Martić pričao je o ljubavi, bio je to divan početak. Završio je misu s citatom: „A sada ostaje vjera, ufanje i ljubav, ovo troje, ali najveća je među njima ljubav!“ (1 Kor 13,13). Tada je u meni nešto zatitralo, srce se otvorilo, a suze su mi same od sebe pobjegle. Znala sam da će ovo biti predivno iskustvo za mene. U početku mi se činilo kako će osam dana uistinu dugo trajati. Na kraju, dani su prolazili samo tako, jureći prebrzo, a u nama su se skupljali plodovi misa, klanjanja, molitve krunica i časoslova. Primili smo barem tri blagoslova dnevno i Božja prisutnost nas je nosila. Da nismo shvatili kako i kada, počeli smo se povezivati, tako različite osobnosti, iz različitih mjesta i dobi počeli smo stvarati jednu predivnu prijateljsku ili obiteljsku klimu na čelu s časnom Slavicom, Jelenom, neponovljivom s. Božanom i još manje ponovljivim vlč. Pavom Martićem. Uistinu, svaki od nas je Božja neponovljiva jedinka, svaki od nas različit, a mi smo se tako divno povezali da se na kraju nismo htjeli rastajati. Dane smo provodili odlično, maksimalno iskorišteno tako da smo se navečer vračali uvijek umorni, što našu mladost nije spriječilo da ne ostanemo barem još sat vremena pjevajući, družeći se i izmjenjujući svoja iskustva. Koliko smo se molili, sudjelovali u radionicama, toliko smo imali i slobodnog vremena kupujući se i šetajući. Bilo je predivnih trenutaka, uvijek nam je bila pjesma na usnama zahvaljujući neumornom Rastimiru Orliću na gitari i nezaustavljivom slavuju Ivani Brletić. S obzirom da ne mogu sada napisati sve, htjela bih izdvojiti situacije koje su u meni uistinu ostavile veliki dojam. Osobno, moram priznati, u meni se probudilo nešto što nisam znala da posjedujem. Rekla bih da se Bog savršeno očitovao kroz radionice časnih sestara. Nikada nisam mogla sudjelovati u aktivnostima u kojima se izlažem pred ljudima. Na Cresu se u meni nešto promijenilo, jednostavno se u meni nešto probudilo, upoznala sam dio sebe kojeg nisam bila svjesna, uživala sam u izmišljanju scenskih nastupa, pokreta, predstavljanju svoje grupe. Nadalje, moram izdvojiti vlč. Pavu Martića koji je uvijek bio tu za nas, za svako naše pitanje, za razgovor, ispovijed ili nas barem nasmijao svojom djetinjom radosti i smijehom. Samo Bog zna, koliko je nama mladima to potrebno. Razumijevanje, otvorenost i pastir koji nas želi voditi Božjim putem. Ne mogu nikako izostaviti Benediktinski samostan koji smo posjetili. On odiše takvom Božjom prisutnošću, a na Njegovim službenicima lice obasjava čistoćom i Božjom blagošću. Divno iskustvo, taj samostan i časne sestre koje sam tamo upoznala zacrtale su se u meni. Taj mir, sigurnost i hrabrost koju su u meni pobudili da uvijek i ispočetka bez obzira na okolnosti odgovaram: „Da!“ na Božji poziv. Očarala me i plaža na Lubenicama, izlet koji je bio pun pogodak, predivno iskustvo i spoznanje kakvu nam je predivnu prirodu i zemlju Bog stvorio te dao na korištenje. Na kraju, moram spomenuti kuhinju časne sestre Božane. Moji zagorski nepci naviknuti na piletinu i mlince bili su potpuno razoružani njezinom kuhinjom, posebno krumpirušom što je u meni pobudilo želju da je i ja naučim napraviti. I svakako, posebno veliko hvala časnim sestrama Slavici i Jeleni koje su u predanosti i ljubavi, strpljivo s nama bile, radile, prepoznavale naše potrebe i postale dio nas. Njihova radost na licu, potvrda mi je kako je čovjek najviše sretan i uistinu ispunjen kada živi Božji poziv upućen njemu. Još jednom, hvala im na takvom primjeru! Cres je za mene bio Blagoslovljeno i predivno iskustvo- riječ koju sam toliko puta spomenula u ovom tekstu. Tom iskustvu se radujem i želim ga ponoviti sljedeće godine, ako je ikako moguće s istom ekipom!
Nikol Martinec,
župa Dobrog Pastira Brestje-Zagreb
„Postoje neka iskustva u životu koja te promjene, nauče te nečemu, pruže ti nešto posebno… nešto što nosiš u srcu ostatak života. Ovo je definitivno bilo takvo iskustvo. Upoznao sam toliko novih ljudi, zabavio se, približio Gospodinu, rekao DA ali i sebi.
Na duhovnu obnovu krenuli smo 14. srpnja rano ujutro pred Zagrebačkom katedralom. Dočekale su nas zabavne, pune duha Marijine sestre. Bio sam radostan zbog toga. Molitvu prije puta predvodio je vlč Pavo Martić , inače nekadašnji župni vikar u Valpovu. Iskreno bilo je dosadno u autobusu jer se nitko nije poznavao, samo rijetki oni.
U samostanu sv. Frane , gdje smo i bili smješteni osjeća se prisutnost Gospodina na svakom komadiću zemlje. Ugodnu dobrodošlicu zaželio nam je gvardijan samostana o.Zdravko Tuba. Nakon što smo se smjestili , započeli smo s radom. Marijine sestre Slavica i Jelena ukratko su nam objasnile plan i rad. Uslijedio je ručak, odmor, kupanje, večernja misa, izlazak i molitva koja nas je vodila na počinak. Posebno moram istaknuti našu s. Boženu koja nam je kuhala. Svaki dan prije podne imali smo duhovne radionice koje su vodile Marijine sestre i vlč. Pavo. Posebnome me zainteresirala tema o mladom svecu Dominiku Saviu, koji je umro sa 15 godina. Inače je vlč Pavo o sv. Dominiku priredio jednu knjigu, koju nam je na kraju svima poklonio.
Na kraju, želim se zahvalit našem Gospodinu koji nam je sve to omogućio preko s. Slavice. Teško je biti voditelj puta, ali ona je to uz Božju pomoć svladala bez problema. Osobno moram se zahvaliti Marijinim sestrama i vlč. Pavi na riječima ohrabrenja i utjehe na mom putu prema redovništvu. Neka Vas i ostale sudionike ovogodišnjeg kampa naš dragi Gospodin blagoslovi i čuva od svakog zla. AMEN
Franjo Radač
