Marijinih sestara čudotvorne medaljice hrvatske provincije
Svečanim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Osijeku 2. prosinca 2017. proslavljen je početak gradnje nove provincijalne kuće Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Predvoditelj slavlja đakovačko-osječki nadbiskup i metropolita mons. Đuro Hranić, nakon mise u 11 sati, blagoslovio je temelje buduće provincijalne kuće na zemljištu (uz župnu crkvu i Svetište sv. Leopolda B. Mandića) koje je redovnicama Hrvatske provincije Marijinih sestara Čudotvorne medaljice darovala Đakovačko-osječka nadbiskupija.
Radosno zajedništvo sabranih u župi Osijek 7 otvoreno je ulaznom procesijom i dobrodošlicom župnika Ivice Rebića čije su riječi u prigodi “ovog povijesnog događaja za Družbu Marijinih sestara čudotvorne medaljice i za župnu zajednicu u kojoj se gradi provincijalna kuća” ponosno odjeknule među župljanima zbog redovnica čija će nova adresa biti u “Leopoldovoj” župi, umjesto u dvorcu Pejačević u Strossmayerovoj ulici.
Pozdravni govor župnika vlč. Ivice Rebića
Drage i poštovane Marijine sestre Čudotvorne medaljice, poštovana s. Irma glavna poglavarice, poštovana s. Kajo, provincijalna poglavarice, poštovani gospodine nadbiskupe Đuro, poštovani fra Jure, provincijalu Hrvatske kapucinske provincije, poštovani gospodine Petre Lagatoru, dožupane, poštovani gosp. Darko Ojvane, direktore tvrtke „Respect“ i glavni projektantu, poštovani gospodine Marko Milasu, direktore tvrtke „Težište“, i glavni izvođaču radova, poštovani gosp. Ivane Rajkoviću, direktoru tvrtke „Medikol“, poštovani uzvanici i gosti, dragi župljani svetišta sv. Leopolda Mandića, prvog njegovog svetišta među Hrvatima,
Srdačno vas sve pozdravljam prigodom ovog povijesnog događaja kako za Družbu Marijinih sestara Čudotvorne medaljice tako i za našu župnu zajednicu u kojoj se gradi provincijalna kuća dragih i poštovanih Marijinih sestara Čudotvorne medaljice.
„Evo službenice Gospodnje“ geslo je vaše cijenjene Družbe drage sestre, koje vas potiče na predanost i raspoloživost za Božje planove u kojima je Blažena Djevica Marija najizvrsniji primjer otvorenosti i suradnje s Bogom pa i onda, kada su pred njom stajale nepoznanice neshvatljive za jednu jednostavnu židovsku djevojku koja je s vjerom i ljubavlju osluškivala Božji glas. Bog je računao na njezinu neznatnost ali i odlučan odgovor; neka mi bude!
Evo službenica Gospodnjih u novoj sredini, u našoj župnoj zajednici!
Vjerujemo da je Božja providnost upravo baš ovo htjela; poslati vas u zajednicu kojoj je sv. Leopold zaštitnik ali i veliki štovatelj Majke Božje, kakvog ga poznaje Crkva. Ovaj mozaik kojega gledamo iznad oltara naše župne crkve, potiče nas na promišljanje o njegovoj nježnoj pobožnosti prema BDM Kraljici kršćana, koja s ljubavlju gleda dvojicu velikih ljudi koji svojim životom i molitvom mogu zagovarati i doprinijeti jedinstvu svih Kristovih učenika.
Evo službenica Gospodnjih koje pod zaštitom Bezgrešne Djevice žele svojim životom i radom odgovoriti na suvremena pitanja koja postavlja jednostavan čovjek željan Bože blizine, ljubavi i milosrđa. Kako je vaša misija drage sestre; učiniti se bližnjim onima koji su oslabljeni bolešću i drugim nedaćama, to se pred vas postavlja nastavak te misije prema onima koji boluju od suvremenih bolesti koje razaraju dušu čovjeka ranjenog nedostatkom žive vjere, otuđenjem i „raznim izmima“ koji ga udaljuju od njega samog pa i od Stvoritelja koji ljubi ljubljeno biće, čovjeka.
Evo službenica Gospodnjih na radost svih nas vjernika župe sv. Leopolda Mandića! Neka bude novo vrijeme, neka budu novi znakovi, neka bude bolji svijet, neka vaša prisutnost u našoj župnoj zajednici bude vrijeme ispunjeno svjedočanstvom i zauzetošću za svekoliki napredak kako vaše Družbe tako i dobrobit naše župne zajednice.
Drage sestre dobrodošle i ugodno se osjećajte u našoj sredini! Neka bude!
Potaknut bogatom poviješću prisustva i vidljivoga djelovanja Marijinih sestara u Osijeku, predslavitelj nadbiskup Đuro Hranić je u propovijedi podsjetio na dolazak redovnica u Osijek kao Bolničkih sestara iz Graza 1881. godine, zajedno sa sestrama Kćerima kršćanske ljubavi, zatim je kroz niz događaja spomenuo useljenje u dvorac Pejačević prije 80 godina i nedaće što su snalazile Marijine sestre.
Propovijed nadbiskupa Đure Hranića
U ponedjeljak na blagdan Blažene Djevice Marije Čudotvorne medaljice, kad Vaša redovnička zajednica Marijinih sestara slavi svoju Zaštitnicu, u Vašoj smo kapeli spominjali da je 27. studenog 1830. godine Blažena Djevica Marija poručila sv. Katarini Labouré: „Daj napraviti medalju s prizorom, koji vidiš; sve osobe koje je budu nosile, primit će velike milosti. A na medaljici je bilo sabrano čitavo marijansko otajstvo, a posebno otajstvo Bezgrešnog Začeća BDM. S jedne strane medalje je oko lika blažene Djevice Marije stajao natpis: “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. Na poleđini je bilo početno slovo Marijina imena M, s križem što govori o povezanosti Marije s njezinim raspetim Sinom Isusom Kristom. Na medaljici su zato i dva Srca: Isusovo okrunjeno trnjem i Marijino probodeno mačem boli, te 12 zvijezda o kojima govori Knjige Otkrivenja kao kruni oko Marijine glave. Crkva je na temelju sadržaja te medaljici, koju vi drage Sestre nosite na svojim prsima, ukazanja Katarini Labouré prepoznala kao pripravu na proglašenje dogme o Bezgrešnom začeću BDM.
Crkva je već i ranije vjerovala da je Bog već od prvog trenutka začeća oslobodio BDM istočnoga grijeha. Mi svi se istočnoga grijeha oslobađamo i uz Krista prianjamo krštenjem, a BDM-u, koja je u Božjem promislu bila predviđena kao majka njegova Sina koji se imao utjeloviti, Bog je od prvoga trenutka njezina začeća usmjerio prema Kristu i od tog prvog trenutka njezina začeća od njezinih roditelja Joakima i Ane oslobodio ju svakog utjecaja grijeha. Zato je ona Bezgrešna.
Crkva je to vjerovala i prije nego što je papa i službeno proglasio tu istinu vjere. U tu crkvenu tradiciju vjere bile su uronjene, kako vidimo, i iz nje su izrasle Vaše starije sestre Kćeri kršćanske ljubavi. Kćeri kršćanske ljubavi su se bavile bolesnicima, ali su bile usmjerene samo na rad u bolnicama i drugim sličnim ustanovama jer kao klauzurne sestre nisu smjele odlaziti u privatne kuće i tamo njegovati bolesnike koji su umirali bez ičije pomoći. S. Leopoldina Brandis uočila je da su bolesnici koji boluju i umiru po obiteljima u stvari u težoj situaciji jer su to ljudi koji nemaju novaca kako bi platili bolnicu, a nemaju niti adekvatne medicinske njege u svojim kućama. Zato je Majka Leopoldina Brandis odabrala djevojke koje su bile motivirane za liječenje bolesnika po obiteljima, duhovno ih odgajala, omogućila im praksu u bolnici i potom ih je slala njegovati bolesnike po njihovim kućama. 16. srpnja 1878. u Ljubljani je dala posebnu odjeću prvim trima djevojkama, stavila ih je pod zaštitu nebeske Majke Marije od Čudotvorne Medaljice i poslala ih k siromašnim bolesnicima u obitelji. Te su se sestre zvale Bolničke sestre. Tako su i Bolničke sestre dalje rasle, zajedno s Kćerima kršćanske ljubavi, u toj istoj Marijanskoj duhovnosti i pobožnosti prema Bezgrešnoj Djevici Mariji – do 15. ožujka 1926. kad su se potpuno osamostalile i postale “Marijine sestre čudotvorne medaljice”, a i dalje kao Marijine sestre.
U Osijek ste došle još kao Bolničke sestre iz Graza 1881. godine, zajedno sa sestrama Kćeri kršćanske ljubavi. Božja je providnost Vašu povijest usko povezala s Kćerima kršćanske ljubavi i ovdje u Osijeku. Kad ste došle, preuzele ste djevojačko sirotište. Poslije prvog svjetskog rata, nakon raspada Austrougarske monarhije i rađanja nove države na ovim prostorima Kćeri kršćanske ljubavi su se vratile u Graz, a umjesto njih Austrijanki došle su sestre Kćeri kršćanske ljubavi iz Ljubljane – iste Sestre, samo Slovenke. Mi smo ih Osječani zvali Sestre Usmiljenke, ili Vinkovke jer im se samostan zvao Dom sv. Vinka. Zajedno ste sa s. Usmiljenkama preuzele dječje sirotište, koje je bilo u zgradi današnjeg Nadbiskupskog vikarijata u Strossmayerovoj ulici. Posjećivale ste i bolesnike u gradu te im besplatno služile.
Nakon potpunog osamostaljenja Vaše Družbe od Kćeri Kršćanske ljubavi, 1926. godine, Sestre Usmiljenke su Vam posudile na privremeno korištenje svoju baraku u dvorištu i dale Vam 1000 dinara za prvu priliku.
Ubrzo ste dobile zajam od otaca Lazarista te ste kupile kuću u Rokovoj ulici i već 2. srpnja 1926. u nju se uselilo Vaših deset sestara. Najprije ste vraćale dug, a onda ste započele štediti kako biste kasnije mogle kupiti veću kuću. Novac ste ulagale u štedionicu, koja je u međuvremenu propala. “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. Budući da je štedionica imala nekretnine, uspjele ste uz pomoć Bezgrešne Djevice od Štedionice kupiti zanemaren dvorac Pejačević, kako biste time spasile mukotrpnu uštedu svojih sestara. Da biste uspjele kupiti zapušteni Dvorac morale ste prodati i kuću u Rokovoj ulici.
U Dvorac u Pejačevićevoj ulici uselile ste 20. rujna 1937. Do rata je tu živjelo dvadesetak sestara. Marljivo ste uređivale zapušteni dvorac. Mjesec dana kasnije bila je blagoslovljena velika kapela sv. Josipa, koja je bila i prvo bogoslužno mjesto za vjernike Retfale. Kod Vas je u dvorcu stanovao i svećenik Ludovik Štulhofer, koji je u kapelici služio mise za sestre i župljane.
Došao je Drugi svjetski rat. Hrabro ste se nosile sa svim teškoćama. Osobiti udarac zadao Vam je tifus. Sestre su njegovale bolesnike i za trajanja epidemije tifusa, umrle su Vam četiri mlade sestre. Godine 1942. izbio je požar i jako oštetio dvorac. “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. Zbog toga ste morale preseliti nekolicinu bolesnika, o kojima su sestre vodile brigu, i novicijat, u Vinkov dom Kćerima kršćanske ljubavi, odnosno k Sestrama usmiljenkama.
Kada je dvorac uz velike poteškoće bio obnovljen, zauzeli su ga njemački vojnici, uselili bolesnike koji su bolovali od zaraznih bolesti. “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. Za sebe ste tada uspjele zadržati tek nekoliko soba i to tako da ste se ponudile da ćete noću čuvati bolesnike. 1945. je otišla njemačka vojska, no odmah je dvorac zauzela partizanska vojska s duševnim bolesnicima. Zbog loših uvjeta ubrzo je iselila i dvorac je uzeo Okružni narodni odbor. U njemu su stanovali učenici različitih škola.
1953. godine sestre su bile prostorno vrlo skučene. Tada su uspjele isposlovati da im se vrati još nekoliko soba. I što su prvo učinile? – Ponovno su otvorile kapelicu. Zahvaljujemo Ocima kapucinima koji su tada preuzeli i sve do danas služe mise Marijinim sestrama u njihovoj kućnoj kapeli.
Godine 1946. Marijine sestre su Đakovačkoj biskupiji poklonile Pejačevićev mauzolej s kapelicom sv. Križa, te je Biskupija 1961. godine kanonski osnovala Župu Uzvišenja sv. Križa.
Godine 1956. u Pejačevićev dvorac uselila se Ortopedska bolnica. Tada je opet započela bitka jer su sestre morale van iz svoje kuće. “O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. Da ih utješe nekoliko su sestara zaposlili u Plućnoj bolnici. Hvala Bogu, Sestre su nakon 9 godina bitke zadržati uspjele svojih nekoliko prostorija.
- Družba je bila podijeljena na provincije i time je kanonski osnovana hrvatska provincija Marijinih sestara sa sjedištem u Osijeku.
“O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo”. To je, poštovane i drage Sestre, i naš vapaj danas kad smo se okupili blagosloviti gradilište nove provincijalne kuće Hrvatske provincije Vas Marijinih sestara čudotvorne medaljice.
Božja Vas je providnost životno povezala s Kćerima kršćanske ljubavi – sa Sestrama Usmiljenkama. One su ovdje djelovale i dio po dio svoga zemljišta su poklanjale, u skladu s potrebama, najprije za izgradnju ove župne crkve sv. Leopolda, a onda i za druge potrebe župe, sve dok na kraju nisu prepustile Župi, odnosno ocima Kapucinima koji su vodili župu, sve što su tu imale.
Naposljetku propovijedi, uz zahvalu sestrama što su prihvatile doći na područje župe Sv. Leopolda B. Mandića, podržao i blagoslovio sestre, zemljište, napravljene projekte, izvoditelje radove i Osijek koji 2. prosinca proslavlja svoj dan Grada, kazavši: “Sutra ulazimo u novu liturgijsku godinu i na osobit način prema Kristovu dolasku molimo ga da se po vašoj prisutnosti, koja nastoji biti komadić neba na zemlji svojim životom i svjedočanstvima, ostvaruje blagoslov ovdje na zemlji, u ovoj župi i Osijeku.”
Na kraju euharistijskog slavlja sabrane je pozdravila i svima zahvalila provincijalna poglavarica Hrvatske provincije Marijinih sestara Čudotvorne medaljice s. Kaja Ljubas.
„Najvažnije nam je da novo zdanje bude središte Božje prisutnosti“
Zahvala provincijalne poglavarice s. Kaje Ljubas
Poštovani!
Oče nadbiskupe, oče Provincijale Hrvatske kapucinske provincije, župniče, svećenici, redovnici, drage sestre redovnice, poštovani predstavnici gradskih vlasti, dragi prijatelji i suradnici, vjerni božji puče!
U vremenu kada mnoge obitelji napuštaju dragu nam Slavoniju i domovinu, mi Marijine sestre ostajemo na ovim prostorima sa svojom središnjom upravom. Kada je 2001. godine iz našeg dvorca iselio Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dvorac se počeo urušavati i vidljivo propadati u gotovo svim dijelovima.
Budući da unatoč dugogodišnjim pokušajima nismo nikada bile dovoljno probitačne i utjecajne te nismo iznašli financijska sredstva za obnovu dvorca kojeg su naše sestre od svoje ušteđevine kupile 1937. godine, Provincijalna i Vrhovna uprava Družbe je donijela odluku da se dvorac proda a novac od prodaje dvorca uloži u izgradnju novog samostana odnosno Provincijalne kuće koja će biti prikladnija i zadovoljiti potrebe sestara u Provinciji i Družbi. I tako nakon 80–godišnjeg posjedovanja dvorca i djelovanja u središtu grada Osijeka po Božjem nadahnuću selimo se na periferiju ovoga grada vjerujući da Bog ima svoj plan s nama.
U ovom trenutku najvažnije nam je da ovo novo zdanje bude središte Božje prisutnosti, prostor u kojemu će prebivati živi Bog, Bog čiju Riječ ćemo slušati i u djelo provoditi.
Poučeni iskustvom da čovjek snuje a Bog određuje prepuštamo Gospodinu svoje putove, dopuštamo da na On vodi i iznenadi novim poticajima, spoznajama i potrebama sadašnjeg trenutka i vremena u kojem živimo.
Zahvaljujem Vama oče nadbiskupe za sve što činite za nas sestre. Hvala Vam na razumijevanju i potpori u trenucima poteškoća kroz koje smo prolazili. Hvala Vam što ste nam pomogli da iznađemo najbolje moguće rješenje.
Zahvaljujem Vama poštovani župniče na pozdravnim riječima koje ste nam uputili. Hvala Vam za otvorenost i angažman oko organizacije ovog slavlja. Vjerujem da ćemo uz božju pomoć imati (ako se potrudimo) dobru suradnju za opće dobro svih onih kojima Vas i nas Providnost šalje.
Hvala aljmaškom zboru i mojim sestrama na prekrasnom pjevanju.
S dubokim poštovanjem i zahvalnošću svima Vama što ste se odazvali i odvojili vrijeme da nam se pridružite i budete dionici ovog slavlja, preporučujemo u Vaše molitve naše arhitekte, inžinjere i djelatnike ovog gradilišta da budu savjesni, odgovorni, pošteni i korektni u svome poslu… Bog neka Vas sve blagoslovi a draga Gospa čudotvorna čuva i štiti, zaključila je s. Kaja.
Na kraju mise povelju (stavljenu u temelje nove kuće skupa sa čudotvornom medaljicom) su potpisali: nadbiskup Đuro Hranić, s. Irma Makše, vrhovna voditeljica Družbe Marijinih sestara, župnik župe Sv. L. B. Mandića vlč. Ivica Rebić i provincijalna poglavarica Hrvatske provincije MS s. Kaja Ljubas. U povelji stoji: “Preuzvišeni gospodin Đuro, nadbiskup đakovačko-osječki 2. prosinca 2017. blagoslovio je gradilište i kamen temeljac nove Provincijalne kuće Marijinih sestara čudotvorne medaljice. Projekt je izradila tvrtka Respect-ing iz Osijeka, a izvođač radova je tvrtka Težište-projekt iz Ivanovca. S hvalom svemogućem Bogu i dubokim pouzdanjem u zagovor i ljubav Blažene Djevice Marije, okupljene Marijine sestre, svećenici, redovnici, redovnice i Božji narod sjediniše svoje molitve da bude blagoslovljeno i plodno djelovanje Marijinih sestara koje je majka Brandis nadahnuta Duhom Svetim ustanovila, da služe Crkvi Božjoj napose u svojoj bolesnoj i trpećoj braći. Bog neka započeto djelo blagoslovi, a BDM od čudotvorne medaljice svojom moćnom zaštitom prati”.
Misu su suslavili: fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije S. Leopolda B. Madića fra Jure Šarčević, dekani osječkih Zapadnog i Istočnog dekanata mons. Adam Bernatović i preč. Ivan Jurić, gvardijan kapucinskog samostana Sv. Jakova fra Anto Pervan, duhovnik Zajednice Cenacolo don Ivan Filipović, aljmaški župnik i upravitelj Svetišta Gospe od utočišta preč. Ante Markić, župnik župe Uzvišenja sv. Križa vlč. Ivica Martić, i tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga, dok je poslužitelj slavlja bio Ivan Kunčević, đakon u konkatedralnoj župi Sv. Petra i Pavla.
Zbor aljmaške župe i redovnice Marijinih sestara Čudotvorne medaljice hrvatske provincije uveličale su slavlje pjevanjem uz ravnanje s. Franciske Gjonaj i orguljašku pratnju s. Dominike Jozić.
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
