Nedjelja je iza Velike Gospe. Sunčan, vruć dan, kako i priliči sredini kolovoza. Čak je i lagani povjetarac bio vreo i svi su se sklonili u hladovinu i ne pomišljajući na izlazak u to vruće popodne. Ali uvijek postoje iznenađenja. Dolazi prijedlog predstojnice da idemo, tko želi, u Aljmaš na misu za bolesnike. I tako iza 16 sati krećemo put Aljmaša nas osam Marijinih sestara iz Provincijalne kuće, onih koje su uvijek spremne poći i onih koje izazivaju čuđenje ako se odluče na iskorak. U hladovini aljmaške crkve, u miru i tišini ovog prekrasnog Gospinog svetišta, kod Gospe od utočišta, u njezinoj blizini i okrilju majčinske ljubavi, vjerujem da smo sve sestre i vjernici otvorili svoja srca. Stavili smo u Gospine ruke sve svoje potrebe, nakane, poteškoće i naše najbliže, naše zajednice i svaku sestru ponaosob, osobito bolesne. Zatim smo vani molili krunicu. Misu u 18 sati predslavio je upravitelj svetišta Tomislav Ćurić u koncelebraciji s prečasnim Antom Markićem, bivšim župnikom i s još nekoliko svećenika. U ime prečasnog Markića, u svoje ima i u ime sestara Dominike i Janje upravitelj svetišta je pozdravio sve prisutne. Podsjetio nas je da se povjerimo Gospi, jer svi smo na neki način bolesni. Svi imamo svoje rane, poteškoće, tjeskobe i brige, predajmo to Gospi koja voli svoju djecu i liječi njihove boli. U propovijedi je upravitelj Ćurić podijelio s nama nekoliko primjera, svjedočanstava i čudesa Majke Božje Aljmaške. U svim našim životima događaju se čudesa Marijinim posredovanjem. Pitanje je dali ih prepoznajemo, vidimo? To se događa ako imamo otvorene oči vjere i srca. Zatim da Bogu zahvaljujemo za njegovo djelovanje u našem životu. Gospa je bezbroj puta intervenirala u naš život: izbavila nas iz opasnosti, spasila od „pada“, pomogla nas u bolesti, u teškim situacijama pronašla rješenje. Zato joj se zahvalimo i predajmo svoje srce da ga ispuni ljubavlju i slavljenjem. Duboko me se dojmio primjer i svjedočanstvo žene koja je bolovala od raka. Metastaze su se pojavile na više organa i liječnici su joj davali samo još tri mjeseca života. Ali ta hrabra žena nije molila za ozdravljenje nego je prihvatila svoju bolest kao sredstvo spasenja drugih i svoje vlastito spasenje. Pridružila je svoje patnje Isusovim i Marijinim sve do križa i poživjela je još trinaest godina. To je dirljiv primjer nesebične ljubavi za spasenje drugih, nosila je križ onako kako ga je nosio Isus, kako je Marija išla za njim putem križa sve do Kalvarije. Upravitelj svetišta je zahvalio za vjeru svih prisutnih vjernika jer ih je ona dovela ovamo Gospi. Ta vjera nas potiče, drži i hrabri da ustrajemo na putu spasenja jer je Isus umro na križu „da ni jedan koji vjeruje u njega ne izgubi život vječni“. Bilo je bezbroj čudesa koja je Gospa učinila gore na vodici, bilo da su bolesnici mazali bolesne oči ili udove ili su je pili. Sva ta čudesa čini velika vjera u Gospinu ljubav i milosrđe. Srce nam se ispunilo ponosom što smo nazočne na toj misi za bolesnike, što svojom prisutnošću svjedočimo da smo Marijine, da nam je ona uzor i Majka… Svaka od nas osjećala je radost što je dio ovog vjerničkog naroda. Lijepo je biti Marijina sestra, lijepo je imati takav uzor za nasljedovanje, lijepo je biti službenica kao ona, ali je potrebno ustrajati na križnom putu do kraja, ostati pod križem i čuti Isusove riječi: „Evo ti Majke“! Na kraju mise župnik je izmolio molitvu za bolesnike i naše najbliže te nas blagoslovio. Slijedio je još blagoslov vozila. Cijeli ovaj događaj bio je poticajan primjer suradnje, zajedništva i međusobnog poštivanja i uvažavanja. Do izražaja je došlo iskreno i srdačno gostoprimstvo župnika, naših sestara na koje smo ponosne, što služe u ovom Marijanskom svetištu i volontera koji su uvijek kad god je to potrebno na raspolaganju župniku i vjernicima. Pozvani na zajedničku večeru, na kojoj su bili svećenici, suradnici (volonteri) i mi Marijine sestre. A posluživala nas je nesebična i uvijek na šalu spremna ekipa volontera. Zato neka nas Marija uči kako se zajednica okuplja, drži zajedno, kako se drugome daje prednost, kako se svako dobro primjećuje, prizna i pohvali. Marijo, hvala Ti za iskustvo zajedništva, ljubavi i međusobnog uvažavanja, kao i radosti i ispunjenosti novim poletom jer svakodnevica počinje već sutra.
s. Marija Babić
