Misijska nedjelja u osječkoj župi s Marijinom sestrom s. Justine Tikry iz Benina

„Crkva danas obilježava Svjetski dan misija (95. godinu). Dok mislimo na vidljive rane Isusove koje smo mu zadali kao Tijelo Kristovo, zahvaljujemo i budimo zahvalni što imamo dom, posao i crkvu u kojoj u miru možemo zahvaljivati Bogu. Najveća bolest našega vremena je biti nezahvalan za ono što imaš i gdje jesi. Zahvalimo za život koji je od samoga početka Božji dar, za obitelj i dijete koje je Božji blagoslov jer mnogi su u mukama što nemaju djecu ili ne mogu imati djecu“, kazao je Martić uvodeći u misno slavlje pod kojim je krstio troje djece i zaželio dobrodošlicu s. Justine, naglasivši kako je ona šesto od jedanaestero djece u svojih roditelja u siromašnom Beninu. Prije molitve Očenaš, predslavitelji su pozvali vjernike na sjedinjenje sa svim siromasima svijeta, a izraz zajedništva bila je molitva s. Justine, koja je, potaknuta pitanjima na kraju misnih slavlja, posvjedočila kako ju je Bog, u njenoj 23. godini, pozvao na susret djevojaka kod Marijinih sestara u Beninu. Tada je, vidjevši kako predano rade, osjetila poziv služenja u duhu Majke Marije te je 26. studenog 2011. položila prve redovničke zavjete, a četiri godine kasnije, 2016. doživotne u Biskupiji Potro Novo.

S. Justine (rođena je 6. studenoga 1985. u selu Tohane) i kada je otac preminuo, ispričala je, morala je zarađivati da bi obitelj preživjela i kada je dobila majčin pristanak pridružila se misionarkama i u Hrvatsku je došla 14. lipnja 2017. sa s. Kajom Ljubas, tadašnjom provincijalnom poglavaricom. „Godinu dana u Zagrebu sam učila hrvatski jezik koji je jako težak“, kaže uz osmijeh s. Justine, dodajući da je u Beninu francuski službeni jezik, i sada živi u Strmcu (kod Nove Gradiške) pastoralna je radnica u Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb „Sveti Rafael Strmac“. „Zahvalna sam što ste me pozvali u vašu župu i imate interes za misijski rad Marijinih sestara (traje 33 godinu). U Beninu živi 12 milijuna stanovnika, najviše katolika, muslimana i animista, a ljudi se najviše bave poljoprivredom. Marijine sestre pomažu bolesnicima jer je to karizma Družbe. Sestre rade u ambulanti i bolnicama, ali posjećuju sela i bolesnike u njihovim kućama. Prva zadaća bila je poučiti majke kako ispravno hraniti djecu. Sestre su donosile hranu dobivenu iz donacija i razdjeljivale ju svima potrebitima. Prioritet je posvetiti se bolesnima i napuštenoj djeci. U Beninu imamo dva internata za napuštenu djecu, u svakom 45-ero djece. Sestre se bave poljoprivredom i u svom vrtu uzgajaju hranu za tu djecu, a uzgajaju i domaće životinje. Uzdržavanje i školovanje djece pomažu dobročinitelji. Sestre su posvećene školovanju djecu bez mogućnosti, a ponekad je to vani na otvorenom jer nema školske zgrade. Djeci treba pomoć svake vrste; od pribora za pisanje i knjiga do hrane, dok su u školi, a nastava traje cijeli dan! Djeca su najugroženija i zato njima sestre posvećuju najviše pažnje. Zbog loših životnih uvjeta i siromaštva u selima su često bolesti među djecom i stanovništvom. Sestre imaju priručnu ljekarnu s lijekovima kamo bolesnici i majke s djecom dolaze iz najudaljenijih sela kako bi dobili potrebno za liječenje. Zahvaljujem na podršci i svakom daru koji jeste ili želite darovati misiji kako bi i naša djeca u Beninu mogla nastaviti školovanje“, rekla je s. Justine.

Milodar skupljen na misnim slavljima u Misijsku nedjelju namijenjen je za pomoć misijama, a kao uvod u misijsko djelovanje u retfalačkoj župi bila je hvalevrijedna akcija Misijske skupine „Zrnca ljubavi“ i volonterki gornjogradske župe Mirne i Ruže Matanovac koje su nudile u Nedjelju zahvalnicu (4. listopada) kolače i rukotvorine ispred retfalačke crkve te su župljani priložili 4.100 kuna za siromašnu djecu Benina, a volonteri uručili Marijinim sestrama. Ta je župa u Osijeku dobrotvorno prepoznata 2004. kada je organizirano počela pružati potporu misijskom radu DMS u Beninu, a školovanje putem kumstava zaživjelo je četiri godine kasnije. Danas se siročadi i gladnima u Beninu može pomoći i darom za „Marijine obroke“ pa i volontiranjem. Sestre otvaraju petu školu gdje djeci daju obrok iz programa Marijinih obroka, a u školskoj kuhinji dobiveni obrok djeca podijele na više porcija, nose kući da nahrane sestru ili brata.