novosti_o_20160601

Misijsko putovanje marijinih sestara i SKAC-a u Ukrajinu – Zakarpatye

Prije otprilike mjesec dana na adresu Marijinih sestara stigao nam je poziv ukrajinskih lazarista, da prisustvujemo godišnjem hodočašću na grob bl. Marte Wiecke.

Htjele smo prisustvovati tom događaju, a u glavama nam se odmah stvorila proširena priča te smo s. Jelica i ja poslale poruku: »Imam jednu ideju… Jeste za akciju? Sad se idem još jednom pomoliti, a sutra vas zovem.«  Sa nekoliko adresa skacovaca, u roku od nekoliko minuta počeli su stizati pozitivni odgovori. Drugi dan smo počele nazivati i objašnjavati ideju. Radi se o jednom hodočašću u Ukrajinu, dok smo usput htjeli pronaći i pomoći jednu obitelj u potrebi, te  uspostaviti kontakte s mladim Ukrajincima i otvoriti  put za dugoročnu izmjenu volontera iz Hrvatske i Ukrajine. Povrh svega htjeli smo im nagovjstiti ovogodišnje Modrave. Dominikov odgovor – »s vas dvije sestre ako treba idemo tamo gdje i bombe padaju« – i znajući da pritom misli ozbiljno, silno me razveselio. Divno je biti okružen i surađivati sa mladima koji imaju toliku spremnost reći DA Gospodinu i odazvati se na zahtjevne projekte.

Osigurali smo odjeću, obuću, higijenske potrepštine za »našu« obitelj, a mladi iz SKAC-a u dogovoru s p. Ikom, koji je također istog trenutka podržao ovu inicijativu, su na Misi mladih sakupili dobrovoljne priloge za potrebitu obitelj u Perečinu, a njihov trud financijski je podržao i p. Matić. Posudili smo kombi i tako krenuli na put – petero mladih i četiri Marijine sestre na čelu s našom Generalnom voditeljicom s. Irmom iz Slovenije, koja je osobno htjela biti dio ovoga puta.

Stigavši u Užgorod u Ukrajini obavili smo kupovinu za obitelj, kupili smo od prikupljenih donacija krevete na kat s madracima, peć na drva, perilicu za rublje, peglu, kuhinjski stol i stolice, posude za kuhanje, tanjure, čaše, pribor za jelo. Sve ono što nisu imali! Samohrana majka s petero djece – od kojih je najmlađi sin star 2 godine, a najstariji 13 godina -, nije mogla vjerovati da smo im kompletno opremili kuću. Bilo je dirljivo gledati naše mlade i dječicu kako su u svega par minuta srušili sve jezične barijere te uz igru i smijeh nastavili druženje do kasno u noć. Svima – ali svima –  u tim trenucima srca su narasla. Bog je uvijek nenadmašiv u svom darivanju!

Nastavili smo svoj misijski put prema Snjatinu i hodočašću na grob bl. Marte Wiecke – u 4 dana prošli smo preko 2000 km, a na ruti se našao i planinski lanac Karpati. Dominik i Stjepan su u vožnji odradili lavovski posao, jer smo nepoznatu planinu prelazili preko noći po potpuno uništenoj cesti prepunoj rupa. Molitvena podrška od ostatka kombija nije izostajala niti jedne minute. Uz molitvu krunice i pjesmu sve je prošlo bez prevelikih poteškoća. U Snjatinu smo se susreli s mladima iz Kijeva, koje su dovele Marijine sestre slovenske provincije te smo pobliže upoznali duh misionara lazarista koji su toliko povezani s narodom koji ima nevjerojatan osjećaj za svetost i otvorenost prema Bogu. Večernja procesija, sa svijećama u ruci, ulicama Snjatina bila je dostojanstvena, posebna.

Na povratku smo se danju vozili preko Karpata te smo po prvi puta vidjeli kuda smo prolazili i otkrili nevjerojatnu, netaknutu ljepotu i život te planine. Svi smo uživali u vožnji iako je bila 30kn/h po rupama zbog kojih smo svi letjeli po kombiju, a koje nam sada čak i nedostaju.

U Perečinu dok smo, mi sestre, razgledavale teren gdje bi se trebala graditi naša nova misijska kuća i gdje bi počele živjeti i djelovati, mladi su ponovno susreli samohranu majku koja, čim ih je ugledala , im je potrčala u zagrljaj. Ponekad zagrljaj i poljubac, izmjenjeni pogled, znače  više od tisuću riječi. Na graničnim prijelazima s Ukrajinom zbog njihove situacije s Rusijom, kontrola je bila dugotrajna i detaljna, kako našeg kombija tako i svih naših stvari. Bog je malo provježbao i protegnuo granice naše strpljivosti.

Ovaj put je već urodio obilnim plodom a sigurna sam da će biti još obilnijh plodova i da ova lijepa započeta priča SKAC-a i Marijinih sestara u Ukrajini neće stati na ovome! Vidjet ćemo u budućnosti koja nam iznenađenja pripravlja Gospodin!

s. Ivančica