foto: djos.hr
„Dar vjernosti – radost ustrajnosti“ bila je tema nadbiskupijskog susreta osoba posvećenoga života organiziranog u suradnji s Hrvatskom redovničkom konferencijom, u sklopu 37. redovničkih dana. Susret je održan u subotu, 2. listopada 2021. u novom provincijskom sjedištu Marijinih sestara Čudotvorne medaljice u osječkom Cvjetnom naselju i Župi sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Susret je započeo molitvom i pozdravom pomoćnog biskupa mons. Ivana Ćurića. Sve prisutne u ime domaćina pozdravila je s. Samuela Markanović, nova provincijalna poglavarica Marijinih sestara.
Prije podne bila su dva predavanja. Prvo predavanje je održala s. Danijela Anić, iz Družbe Klanjateljica Krvi Kristove na temu: „Dar vjernosti – radost ustrajnosti. Poziv unutar poziva“. Govorila je o važnosti početne i trajne formacije kao poziva na trajno obraćenje i bdjenje koji moraju postati kultura stalne izgradnje. Početna formacija je temelj za redovnički život. To je ljudski odgoj koji je nezamisliv ako se ne polazi od stvarne osobe koja se, svojim posebnim identitetom i osobnim projektom, poistovjećuje s identitetom i projektom ustanove definirane karizmom. Ideja formacije kao preobrazbe u Krista govori, prema s. Danijeli, da ne postoji dob koja bi dozrijevanje osobe mogla smatrati dovršenim. Treba biti svjestan da je glavni protagonist formacije Bog koji poziva, oživljava i podržava odgovor osobe koja to kroz zahvaljivanje treba prihvaćati, rekla je s. Danijela.
Tema drugog predavanja bila je: „’Što ćeš ti ovdje, Ilija’ (1 Kr 19, 9). Vjernost Božjem pozivu u ‘glasu tišine’“ održao je doc. dr. sc. Taras Barščevski s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavač je uvodno podsjetio, kako „Sveto pismo govori o vjernosti i pouzdanosti ponajprije kao Božjem atributu te iskazuje skepticizam u odnosu na pouzdanost koju može pružiti čovjek.“ „Odabir proroka Ilije kao biblijskog lika vjernosti i ustrajnosti u pozivu je činjenica da ga istočno monaštvo/redovništvo zajedno sa svetim Ivanom Krstiteljem vidi kao biblijski primjer redovništva te uz svetog Antuna Pustinjaka, ocem istočnog monaštva. Ilija se ne predstavlja kralju Ahabu ni kao pismoznanac, ni prorok, već kao „čovjek koji boravi u Božjoj prisutnosti“. Zbog tog se on ne boji biti napušten od svih, „Smjelost pred drugima i hrabrost djelovanja dolazi mu od velike revnosti za Gospodina, a to mu donosi duhovni mir i svjetlost, jer tko se nalazi u Božjoj prisutnosti posjeduje unutarnje svjetlo tako da se ne mora bojati tame“, naglasio je dr. Barščevski.
Nakon kratkog odmora i okrijepe, uz mogućnost za ispovijed, u obližnjoj župnoj crkvi i svetištu sv. L. B. Mandića uslijedilo je euharistijsko slavlje koju je predslavio biskup Ćurić, uz suslavlje domaćeg župnika Tomislava Benakovića, vlč. dr. Tarasa Barščevskog, franjevca kapucina fra Josipa Patrčevića te franjevca konventualca fra Miljenka Hontića.
Biskup je u propovijedi naglasio da stalno živimo od predanja, od povjerenje u ruku koja je ruka Učitelja i rame Pastira, Isusa Krista.
„Drage redovnice i redovnici! Vjerujem da u tomu prepoznajemo bliskost i otkrivamo temelje našoj vjernosti, o kojoj ste vi danas posebno promišljali, prema najnovijim smjernicama Kongregacije za ustanove posvećenog života. I vjernost i ustrajnost u pozivu – kako donose spomenute smjernice – dragocjen su ‘dar koji se nalazi u glinenim posudama’, zaključio je svoju propovijed Đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić.
Nakon mise slijedila je okrjepa u krugu samostana i međusobno druženje.
Za kraj je upriličena marijanska pobožnost i molitva krunice kod obližnjeg križa sv. Ivana Pavla II. – „Totus tuus“, postavljenog na mjestu papinog pohoda i mise koju je slavio u zajedništvu s mnoštvom vjernika 7. lipnja 2003.
