Ideja za odlazak u Dubrovnik se činila izvanrednom, pobjeći malo od svakodnevnice, a još uz to, da moj dragi suprug, naravno uz Gospin zagovor, ide s nama. Kud ćeš ljepše, moja sestrica Magdalena koja je dobrano član moje obitelji i moja bolja polovica. Da budem iskrena, veselila sam se suncu, slanom zraku i dobroj motivaciji koju ću primiti od Štovatelja koji su relativno mlađi od nas u osnutku. Put nam je blagoslovljeno protekao, proveden bez sekunde upaljenog radija. Promatrajući našu svetu Hrvatsku moja je Magdalena prepričavala trenutke koje je proživjela služeći Dubrovniku u Domovinskom ratu.. pomiješanim emocijama divila sam se našoj plodnoj, prelijepoj i hrabroj zemlji i zapisujući u srcu riječi tako sitne ali velike časne sestre koja je skromno prepričavala svoju službu.
Stižemo u Dubrovnik, našeg leptira koji nas reklamira u cijelom svijetu, našeg lava u Domovinskom ratu, i našeg uresa kojeg je Gospa izabrala da unese svoje svete prste. Dočekuje nas s. Jozefina Andrejić nakon napornog radnog dana te se idemo smjestit u samostan Marijinih sestara koji ni više ni manje stoji kao majka među svojom djecom – na vrhu sin Srđ, a kćeri zidine podno njenog pogleda. Od veličanstva i pogleda nisam ni primijetila kišu i samo smo molili Gospodina da nam ju odagna jer su ju bjesomučno najavljivali za subotu. U samostanu su nas dočekale ostale dvije sestre koje su nas ugostile poput diplomata u stranim zemljama. Riječ, pogled, toplina, molitva i preukusno jelo bilo nam je sva tri dana zagrljaj dobročinstva naših domaćina. Subota je osvanula ipak vedra, nešto vjetrovita ali sa suncem na obzoru, Hrvoje, naš domaćin Štovatelj odveo nas je na Srđ gdje smo posjetili ratni muzej te smo uživali u pogledu koji oduzima dah. Potom smo posjetili uži centar grada te se pripremali za susret sa našim novim Štovateljima BDM Čudotvorne Medaljice u Novoj Mokošici.
Stižemo u prostoriju podno crkve Svete Obitelji, susrećemo se s gosp.Hrvojem Matićem i suprugom Jelicom, divnim toplim ljudima koji su nam bili poveznica i okosnica kako je društvo raslo. Polako se popunjavala prostorija ljudima koji su tu, već domaći. Jednog po jednog sam promatrala i osluškivala kad su se predstavljali, i u svoj svojoj različitosti, životnim pričama, doživljajima jedno ih čudesno veže – taj sjaj i čvrstoća u vjeri, to poznavanje važnosti Gospodina i Majke Božje! Uz pjesmu našeg dragog Emila započeli smo susret. Svatko je o sebi nešto rekao u dvije, tri rečenice, njih 25, potom smo s. Magdalena, moj muž Petar i ja predstavili se kako bismo se pobliže upoznali. U toploj i iskrenoj atmosferi nastavili smo razmjenjivati iskustva, zahvale, radosti te smo pošli u crkvu izmoliti Gospinu krunicu te slaviti Svetu Misu. Nakon toga smo se vratili u prvotnu prostoriju izmoliti Vječnu devetnicu te su nam naši Štovatelji tako vrijedno pripremili zakusku, s velikom radošću i poštovanjem. Svjesna svojih godina i dosadašnjeg životnog iskustva, samo sam mogla učiti od ljudi koji mi mogu biti i roditelji i živo upijati vjeru koja se tako očituje u gestama, molitvi, zajedništvu i ustrajnosti i naravno, to sam im dala do znanja i poručiti da ih poštujemo i da smo zahvalni Gospi čije je ovo putovanje djelo i želja da smo zajedno i da nam se obitelj širi. U trenutku mi dođe misao kako Gospa zaista ne bira neke odabrane, nego poput svog Sina, malene da se proslavi upravo On i da se po Njenom zagovoru i Majčinskoj zaštiti u ovim bremenitim vremenima spasi što više duša. Dan proveden u zajedništvu, radosti, veselju i molitvi, i okrunjen sv. Misom može samo biti predokus raja čime nas naša Majka zasigurno želi upoznati sa životom u punini. Nedjelja, iako kišna, dočekala nas je puna uzbuđenja. Na svetoj misi svećenik je toliko živopisno pojasnio čitanje iz Evanđelja da se nisam mogla oteti dojmu kako iz tako malenog mjesta je vjera tako živa, aktivna, prisutna. Zbor predvođen gosp. Emilom zaista ne kaska za nijednim profesionalnim, uveličali su misno slavlje i srca su im gorjela. Živopisna je i slika Svete Obitelji iza oltara koja je sama po sebi meditativna, i doprinijela je našoj novoj obitelji, našem novom ogranku zajednice. Po završetku mise, s. Magdalena je predstavila Čudotvornu medaljicu, Gospino ukazanje sv.Katarini Laboure te moći i zagovor po nošenju BDM Čudotvorne medaljice s vjerom. Vjernicima smo podijelili Vječne devetnice te motivacijski materijal te blagoslovljene medaljice. Imali smo i sreću da smo uspjeli razgovarati sa župnikom don Marinkom Šljivićem koji je otvorenih ruku dočekao naš posjet te odobrio djelovanje naših Štovatelja i ovim mu se putem još jednom zahvaljujemo. Neka Gospodin blagoslovi svako njegovo dobročinstvo! Potom su nas obitelj Matić srdačno ugostili u svom domu zajedno sa gospodinom Emilom te smo imali prilike čuti njihova životna svjedočanstva. Osim ovog posjeta u Dubrovnik zaista sam počašćena što su upravo ovi ljudi mom mužu i meni odlučili otvoriti srca svog života i svoje životne priče koja obogaćuje svakoga koga susretne. Te životne nedaće, trajna borba i traženje smisla, Gospodina i istinskog svjetla ne može ostaviti nikoga ravnodušnim. Završavajući slasni kolač nakon finog ručka, razmišljala sam, koliko je naša Gospa divna. Da okupi ljude koji se možda drugom prigodom nikada ne bi susreli, generacijski nespojive da postaju obitelj i da rastu jedni uz druge.
Hvala ti Gospodine na prilici, na svim ovim divnim ljudima, Marijinim sestrama iz Dubrovnika, našim sestrama sa Srebrnjaka, dozvoli Provincijalke s. Kaje Ljubas, svim dobrim i dragim Štovateljima iz Nove Mokošice, ali najveća hvala našoj Gospi, dobroj Majci neizmjerna srca i neizrecive ljubavi!
O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!
Tanja Ćurić
