Družbu Marijinih sestara čudotvorne medaljice osnovala je sestra Leopoldina Brandis 1878. godine u Ljubljani.
Na sam blagdan Majke Božje karmelske 1878. obučene su prve tri sestre.Taj događaj je u povijesti Družbe Marijinih sestara zapisan kao dan osnutka Družbe. Ni sama Majka Leopoldina nije znala kako će se to djelo dalje razvijati. No slijedila je poticaj koji je nastao duboko u njenom srcu i vjerovala, ako Bog to želi, da će to djelo zaživjeti. U početku je ova skupina redovnica, od naroda prozvana „Bolničke sestre“, živjela pod okriljem Družbe kćeri kršćanske ljubavi. Tu je upijala snagu za nove korake koji su je čekali. Prema nadahnuću majke Leopoldine išle su u stanove bolesnika i njegovale ih. Pored brige za njihovo tjelesno zdravlje brinule su i za njihovu dušu. „Njegujući tijelo njegujte im i dušu“ govorila im je majka Leopoldina. Ostajale su pored teških i siromašnih bolesnika i noću što tadašnje redovnice nisu mogle. Cilj njihovog rada uvijek je bio pomiriti bolesnika s Bogom. Ispovijed umirućih bolesnika te primanje bolesničkog pomazanja bio je jedan od važnih točaka u njihovom radu, a Družba Marijinih sestara to njeguje i danas.
1882. napisala je Majka Leopoldins Prva Pravila i poslala ih u Pariz na odobrenje. Poglavari su dali pristanak. U tome se očitovala Božja volja da ova mala zajednica zaživi u krilu crkve. Najprije su bile priznate kao Marijina kongregacija kakvu je željela Majka Božja u svom ukazanju sv. Katarini Laboure.
Time je mlada „Družba“ već u svom početku voljom Crkve našla svoju životnu vezu s ukazanjem Majke Božje sv. Katarini. Tu su bili njezini korijeni. Tu je ona u svom daljnjem razvoju crpila hranu za život i rast. Zatim je došla pod zaštitu generalnog superiora „Marijine djece“ i postala je dionikom svih duhovnih dobara, koje je Crkva podijelila Društvu Bezgrešnog začeća presvete Djevice. Zajednica, stavljena pod okrilje Bezgrešne, primila je poslanje koje je Majka Božja namijenila Društvu Marijine djece; Marija je bez grijeha začeta, ona je posrednica milosti. Znak njezine pomoći i zaštite jest čudotvorna medaljica koju Bezgrešna Djevica ne daje samo njima nego i za druge. Daje ju onima koji pate ili su bolesni te za sve umiruće, da bi ih mogla obasjati zrakama svoje majčinske ljubavi.
Družba sestara Kćeri kršćanske ljubavi i Bolničke sestre živjele su zajedno, jedna uz drugu do osamostaljenja 1926, punih 48 godina. Konačno osamostaljenje Družbe bilo je 15. ožujka 1926. u Ljubljani. Dotadašnje “Bolničke sestre” dobivaju službeno ime “Marijine sestre čudotvorne medaljice”. Družba je prva crkvena kongregacija koja je po crkvenim propisima smjela slati svoje članice bolesnicima u privatne kuće i uz njih ostajati dan i noć. To je specifično i prvotno poslanje Marijinih sestara. Marijine sestre kroz svojih 130 godina postojanja nastoje poput Marije biti blizu Bogu, a po njemu biti blizu i čovjeku. Žele poput Marije biti okrenute sasvim Bogu i njegovim planovima. Marija je uvijek bila blizu Isusu. Želja je Marijinih sestara biti kao Marija, danas donositi svima Isusa. Na taj način Marijine sestre ostvaruju ono nadahnuće i karizmu koju je Majka Leopoldina primila kao dar te predala mnogim naraštajima sestara kao dragocjeno blago.
U Hrvatsku, u Osijek, sestare su stigle 1881 godine prije osamostaljenja. Svaki početak je težak a tome svjedoče i prvi koraci mlade Družbe. Sestre su dijelile i bolest i siromaštvo onih kojima su služile i pomagale. Korak po korak širile su svoje djelovanje i broj svojih članica. Prve dane započele su u maloj trošnoj baraci sa svega 1000 tadašnjih dinara da prežive. I preživjele su i zaživjele te kupile malu kućicu u Osijeku. Vrijeme drugog svjetskog rata i razdoblje nakon stavili su Družbu u položaj koji su dijelile sve redovničke zajednice u tadašnjoj državi. Bilo je to vrijeme ograničenog djelovanja kad je Družbi oduzeta njena imovina. No sestre su svoje djelovanje prilagodile nastalim uvjetima, te nisu posustale pred nevoljama, otvorene su nove zajednice na prostorima cijele bivše Jugoslavije. Širenjem svoga djelovanja i povećanjem broja članica Družba se 1972 godine podijelila na Slovensku i Hrvatsku provinciju.
Danas Hrvatska provincija Družbe djeluje u Zagrebu, Blaškovcu, Dubrovniku, Osijeku, gdje se nalazi uprava provincije, Aljmašu, Donjem Miholjcu, Požegi, Novoj Kapeli, Strmcu i Žepču. Sestre u svome životu i radu nastoje spojiti aktivnu i kontemplativnu dimenziju. Po svom poslanju usmjerene su na bolesnike, starce, djecu i mlade. No svojom nutrinom usmjerene su na to da svugdje i u svemu budu „službenice Gospodnje“
