Provincijalna kuća OSIJEK
U Osijek su Marijine sestre došle kao Bolničke sestre iz Graza 1881. godine, zajedno sa sestrama Kćeri kršćanske ljubavi. Kad su došle, preuzele su djevojačko sirotište. Poslije Prvog svjetskog rata, nakon raspada Austrougarske monarhije i rađanja nove države na ovim prostorima, Kćeri kršćanske ljubavi vratile su se u Graz, a umjesto njih Austrijanki, došle su sestre Kćeri kršćanske ljubavi iz Ljubljane – iste sestre, samo Slovenke. Osječani su ih zvali Sestre usmiljenke ili vinkovke jer im se samostan zvao Dom sv. Vinka. Bolničke sestre su zajedno sa usmiljenkama preuzele dječje sirotište, koje je bilo u zgradi današnjeg Nadbiskupskog vikarijata u Strossmayerovoj ulici. Posjećivale su i bolesnike u gradu ispunjavajući karizmu besplatnog služenja i danju i noću.
Nakon potpunog osamostaljenja ove Družbe od Kćeri kršćanske ljubavi, godine 1926., sestre usmiljenke posuđuju zajednici na privremeno korištenje svoju baraku u dvorištu i daju 1000 dinara za prvu priliku. Ubrzo je stigao zajam od otaca lazarista te kupuju kuću u Rokovoj ulici i već 2. srpnja 1926. u nju se uselilo deset sestara. Najprije su vraćale dug, a onda mukotrpno radile i štedjele kako bi kasnije mogle kupiti veću kuću. Novac su ulagale u štedionicu, koja je u međuvremenu propala. Sestre su vrlo siromašno, skromno živjele poistovjećujući se sa osječkom sirotinjom. Budući da je štedionica imala nekretnine, uspjele su uz pomoć Bezgrešne Djevice kojoj se redovito utječu zazivom “O Marijo bez grijeha začeta moli za nas koji se k Tebi utječemo,“ od štedionice kupiti zanemaren dvorac Pejačević, kako bi time spasile mukotrpnu uštedu svojih sestara.
Da bi uspjele kupiti zapušteni dvorac, morale su prodati i kuću u Rokovoj ulici. U dvorac su uselile 20. rujna 1937. i do rata je tu živjelo dvadesetak sestara. Marljivo su ga uređivale. Mjesec dana kasnije bila je blagoslovljena velika kapela sv. Josipa, prvo bogoslužno mjesto za vjernike Retfale. U dvorcu je stanovao i svećenik Ludovik Štulhofer koji je u kapelici služio mise za sestre i župljane. Došao je Drugi svjetski rat. Sestre su se hrabro nosile sa svim teškoćama. Osobiti udarac zadao im je tifus. Njegovale su bolesnike i za trajanja epidemije tifusa, umrle su četiri mlade sestre. Godine 1942. izbio je požar i jako oštetio dvorac. I danas, pogleda li se na dvorac, lijeva strana ima kat, a desna ne jer je izgorio u požaru. Zbog toga su morale preseliti nekolicinu bolesnika, o kojima su vodile brigu, i novicijat, u Vinkov dom Kćerima kršćanske ljubavi, odnosno k Sestrama usmiljenkama. Kada je dvorac, uz velike poteškoće, bio obnovljen, zauzeli su ga njemački vojnici, uselili bolesnike koji su bolovali od zaraznih bolesti. Za sebe su sestre tada uspjele zadržati tek nekoliko soba i to tako da su se ponudile da će noću čuvati bolesnike. Godine 1945. je otišla njemačka vojska, no odmah je dvorac zauzela partizanska vojska s duševnim bolesnicima. Zbog loših uvjeta ubrzo je iselila i dvorac je uzeo Okružni narodni odbor. U njemu su stanovali učenici različitih škola. Godine 1953. sestre su bile prostorno vrlo skučene. Tada su uspjele isposlovati da im se vrati još nekoliko soba. I što su prvo učinile? Ponovno su otvorile kapelicu. Oci kapucini tada su preuzeli i sve do danas služe mise u samostanskon kapeli. Prije toga, godine 1946. Marijine sestre su Đakovačkoj biskupiji poklonile Pejačevićev mauzolej s kapelicom sv. Križa, te je Biskupija 1961. godine kanonski osnovala župu Uzvišenja sv. Križa. Godine 1956. u Pejačevićev dvorac uselila se Ortopedska bolnica. Tada je opet započela bitka jer su sestre morale van iz svoje kuće. Da ih utješe, nekoliko su sestara zaposlili u Plućnoj bolnici. Hvala Bogu, sestre su nakon 9 godina borbe i bitke uspjele zadržati svojih nekoliko prostorija. Godine 1971. Družba je bila podijeljena na provincije i time je kanonski osnovana Hrvatska provincija Marijinih sestara sa sjedištem u Osijeku.
Kada je 2001. godine iz dvorca iselio Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju dvorac se počeo urušavati i vidljivo propadati u gotovo svim dijelovima. Budući da, unatoč dugogodišnjim pokušajima Marijine sestre nisu nikada bile dovoljno probitačne i utjecajne te nisu iznašle financijska sredstva za obnovu dvorca, Provincijalna i Vrhovna uprava Družbe odlučila je prodati dvorac, a novac od prodaje dvorca uložen je u izgradnju novog samostana, odnosno Provincijalne kuće koja će biti prikladnija i zadovoljiti potrebe sestara u Provinciji i Družbi. Nakon osamdesetgodišnjeg posjedovanja dvorca i djelovanja u središtu Osijeka po Božjem nadahnuću i osluškujući poticaje pape Franje sestre će preselit na periferiju grada Osijeka. Nadbiskup Đuro Hranić je 2. prosinca 2017. blagoslovio temeljni kamen buduće Provincijalne kuće.
Djelovanje Marijinih sestara u Osijeku, dakle započinje njihovim osamostaljenjem 15. 03. 1926. godine. Rade kao njegovateljice bolesnika u njihovim kućama i danju i noću, već prema potrebi. Kako je već gore napisano u Plućnoj bolnici počinju raditi 1956. godine. Zatim su radile na OFMIR-u (Odjel za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju), kasnije na Internom odjelu, zatim na Hematologiji. Od demokratskih promjena u našoj domovini počele su raditi u školi kao katehistice. Kod otaca kapucina djeluju od 1945. Vode domaćinstvo, crkveno pjevanje i brigu o crkvi. Sestre još imaju svoju zajednicu u Pejačevićevoj ulici 35. U ovoj kući su do domovinskoga rata u Hrvatskoj živjele sestre slovenske provincije. Kuću su predale našoj Provinciji. Sestre su također u ovoj kući preuzele brigu za nekoliko starica i zauzeto radile u misijskoj grupi. Već nekoliko godina slobodne sobe koristi nekoliko studentica..
U Osijeku sestre već godinama vode misijsku grupu, koja se bavi izrađivanjem raznih rukotvorina za potrebe misija.
Od 2016. godine započele su s apostolatom Čudotvorne medaljice, čija je svrha štovanje Bezgrešne, širenje Čudotvorne medaljice i rad za dobro bližnjega. Sastaju se jednom mjesečno u provincijalnoj kući, Strosmayerova 141 na molitvu i međusobno druženje.
Hrvatska Provincija Marijinih sestara čudotvorne medaljice
s. Samuela Markanović, provincijalka
J.J.Strossmayera 141
31000 Osijek
Tel. 031/304-122
e-mail: druzba.marijinih.sestara@os.t-com.hr
Marijine sestre čudotvorne medaljice
s. Vinka Begić, kućna predstojnica
J.J.Strossmayera 141
31000 Osijek
Tel. 031/303-320
Marijine sestre čudotvorne medaljice – PEJAČEVIĆEVA
U ovoj kući su do domovinskoga rata živjele sestre SLOVENSKE PROVINCIJE. Početkom rata kuću su predale našoj Provinciji. Prizemnim prostorije vanjske zgrade sestre su preureile i pimile starice za koje su se skrbile. Povremeno su sudjelovale u župnom pastoralu župe sv. Petra i Pavla, posebno u misijskoj skupini. Kako su sestre starile i bake umirale tako se prostor prenamjenio. Prizemne vanjske prostorije su iznajmljene studenticama. Sestre obilaze stare i nemoćne te sviraju u crkvi sv. Roka.
s.Monika Kutleša, kućna predstojnica
P.Pejačevića 35
31000 Osijek
Tel. 031/369-050
Marijine sestre čudotvorne medaljice – SAMOSTAN OTACA KAPUCINA
Sestre kod Kapucina djeluju od 1945. Ova zajednica je ustanovljena zbog potrebe kapucina da im sestre vode domaćinstvo, crkveno pjevanje i brigu o crkvi, a nešto kasnije kapucini su preuzeli služenje sv. mise u Strossmayerovoj 141.
Kapucinska 42
31000 Osijek
Tel. 031/201-182
Marijine sestre čudotvorne medaljice – ŽUPA ALJMAŠ
Sestre su došle u Aljmaš 31.07. 1998. na poziv župnika Ante Markić, sestre su preuzele domaćinstvo i crkveno sviranje kao rad i suradnju s hodočasnicima. U ustanovljenju ove zajednice tadašnju upravu je vodila i želja da Marijine sestre djeluju u Marijanskom svetištu.
Trg Braće Radića 39.
31205 Aljmaš,
Tel. 031/595-000
Sestre su u Požegi došle smo na zamolbu biskupa dr. Antuna Škvorčevića 2007 godine. Preuzele su brigu i njegu bolesnih svećenika. Većina svećenika dođe kada se više sami ne mogu brinuti o sebi. Treba ih pripremiti za sv. misu koju služe svaki dan u domskoj kapeli. Poneki trebaju i osobnu njegu, jer sami to ne mogu. Sestre vode brigu za domsku kapelicu, pranje rublja i kićenje crkve sv. Lovre.
Marijine sestre čudotvorne medaljice
s. Valerika Duvnjak, kućna predstojnica
Trg Sv. Terezije 13
34000 Požega
Tel. 034/311-582
Marijine sestre čudotvorne medaljice – Psihijatriska bolnica STRMAC
Marijine sestre su došle u Strmac početkom 2012. na poziv Milosrdne braće bolničkog reda sv. Ivana od Boga, prije svega kao duhovna pomoć bolesnicima.
Moto, geslo naše Družbe su Marijine riječi: „Evo službenice Gospodnje, zato u susretu s bolesnicima im pokušavamo prenijeti milosrdnu Božju ljubav kojom ljubi svakog čovjeka bez razlike.
Prioritet nam je duhovna briga za bolesnike, zapravo za svakog čovjeka u potrebi. Najvažnije je omogućiti čovjeku da se susretne s Bogom.
U bolnici sveti Rafael djeluju tri Marijine sestre. S. Marija Babić, s. Marie Reine Oyeyemi i s. Justine Tikri.
Našim pacijentima kroz susreta, razgovor, molitvu i druge duhovne sadržaje želimo posvijestiti da nisu napušteni, da su vrijedni kao osobe, da imaju svoje dostojanstvo. Svojim životom, djelovanjem i blizinom želimo im posvjedočiti da su svi oni Bogu važni i da ih Bog ljubi.
Kao Marijine sestre širimo i apostolat čudotvorne medaljice. Marija je naša majka. U povijesti Crkve, naroda pa i svakog čovjeka ona ima prevažnu ulogu. Kao Majka uvijek nađe načina kako da se čovjeku približi kada je u nevolji. Dijeleći medaljice, želimo poručiti svima koji ih nose da ih Gospa voli, prati, štiti i vodi Isusu. Da ih obasipa nebrojenim milostima ako je mole i ako joj se obraćaju za pomoć.
Naši pacijenti svjedoče da im se ovdje u bolnici osobito sviđa duhovni pristup čovjeku. Tišina, mir i sabranost bolničke kapele unosi mir i sklad i u njihovu dušu i u njihov život. Kažu, da im je to najbolja terapija.
Marijine sestre čudotvorne medaljice
Strmac, Naselje 4
Šumetlica, Cernik
Tel. 035/386-738
Marijine sestre čudotvorne medaljice – SREBRNJAK
U vrijeme osamostaljenja Družbe 1926. godine, Marijine sestre su se u Hrvatskoj nalazile samo u Osijeku. Zagreb je bio veći grad i mogućnosti za izobrazbu na raznim poljima bile su raznovrsne, zato je bio prikladniji za sve redovničke družbe jer su tu mogle osposobljavati i stručno usavršavati svoje članice. Zato je svaka redovnička družba nastojala u Zagrebu imati i osigurati svojim sestrama barem manju kuću ili stan. Stoga je logično da su i Marijine sestre počele razmišljati o svome dolasku u Zagreb. Tada je bilo vrlo teško pronaći mjesto i dobiti dozvolu za gradnju To su uvidjeli i naši poglavari. Budući da je to za sobom nosilo bolji rast i razvoj Družbe, te omogućavalo školovanje sestara, nisu odustajali.
Sestre su posredovanjem dr. Svetozara Rittiga, župnika crkve sv.Marka, došle u Zagreb u kolovozu 1930. On je pomogao, kao i Isusovac p. Miller da su pronašle stan u Boškovićevoj 9. Naknadnu dozvolu za doseljenje sestara u Zagreb izdao je nadbiskup Ante Bauer 9. travnja 1931. Prve sestre koje su iz Osijeka došle u Zagreb bile su: s. Teofila Roškar, s. Herma Kržič i s. Anuncijata Jokan.
Išle su u privatnu njegu bolesnika. Uskoro su počele sestre dolaziti na školovanje, te je trebalo potražiti veću kuću. Posudile su novac i kupile kuću na Srebrnjaku 15.
Sestre su na Srebrnjak 15 preselile 1938. godine. Kuća na Srebrnjaku najprije je služila za one sestre koje su njegovale bolesnike. Ali ubrzo je postala centar za školovanje sestara, a kasnije i kandidatica. Stoga se u njoj ponekad i na duže vrijeme našlo i po 20 sestara.
1955. u njoj je otvoren novicijat, koji je 1957. opet pripojen osječkom novicijatu. Zbog povećanja broja sestara, a počele su stizati i kandidatice, opet je prostora bilo premalo. Ukazala se prilika za kupnju kuće na Zelenjaku 15, koji je bio u blizini Srebrnjaka.
Sestre su na Zelenjaku samo spavale, a na Srebrnjaku boravile, jer je na njemu bila kapelica, kuhinja itd. U to vrijeme sve je više sestara dolazilo u Zagreb na školovanje; bili su to razni tečajevi, bolničarska škola, katehetska škola, medicinska škola. 1963. otvoren je i Institut za crkvenu glazbu. To su bile godine intenzivnog razvoja i rasta Družbe, tako da je opet prostora bilo premalo. Kuća na Srebrnjaku je prilično dotrajala i opet se traže mogućnosti i rješenja za stanovanje sestara.
1973. godine prodaje se kuća na Zelenjaku 15 i kupuje se započeta kuća sa zemljištem u Durmitorskoj ulici na broju 4. Kada je kuća završena sestre sa Srebrnjaka su 1986. preselile i Durmitorsku, a kuća na Srebrnjaku je srušena. Na istom mjestu sagrađena je nova, koju je 12. 06. 1989. posvetio kardinal Franjo Kuharić.
Sestre su radile u Židovskom domu, u bolnici na Šalati i Rebru, njegovale bolesnike po kućama i školovale se. Specifična zadaća zajednice Srebrnjaka jest u samom početku kada je bl. Alojzije Stepinac, tražio sestre u više redovničkih družbi, poslao molbu za rad naših sestara u Židovskom domu, što smo mi prihvatile i sestre rade do danas.
Danas sestre rade u bolnici, školi, župni pastoral, nose ručak starima i nemoćnima te posjećuju bolesnike koliko mogu. Jednom mjesečno u zajednici se održava susret štovatelja Gospe čudotvorne medaljice.
Marijine sestre čudotvorne medaljice
s.Jelena Lončar, kućna predstojnica
Srebrnjak 15
10000 Zagreb
Tel. 01/243-0389
Marijine sestre čudotvorne medaljice – DURMITORSKA
Zbog pomanjkanja prostora na Srebrnjaku 15, bilo je potrebno potražiti novu lokaciju za granju kuće. 1973. godine prodaje se kuća na Zelenjaku 15 i kupuje se započeta kuća sa zemljištem u Durmitorskoj ulici na broju 4. Sporazum za kupoprodaju bio je sklopljen 09. 10. 1973. Veličina zemljišta iznosila je 2198 četvornih hvati. Tu kuću je grkokatoličko vodstvo počelo zidati 1956. za svoje sjemenište. Odmah nakon kupnje 1973. sestre su nastavile gradnju kuće koja je bila završena 1976. Kuću je svečano blagoslovio zagrebački nadbiskup mons. Franjo Kuharić, 20. studenog 1976. U kući je bilo prostora za 20 sestara. Sestre su se odmah uključile u pastoralni rad župe. U kući su držale vjeronauk za prvopričesnike i krizmanike iz naše bliže okolice.
Nova kuća u Durmitorskoj nije imala kapelicu niti garaže. Privremeno je bila otvorene kapelica u jednoj sobi u prizemlju kuće. Osim sestara iz kuće na misu su dolazili nedjeljom i blagdanima vjernici iz okolice, tako da je kapelica i blagovaonica bila puna vjernika. Zato je trebalo što prije graditi novu veću kapelicu. Dozvole za gradnju su se u to vrijeme teško dobivale. Uložen je silan trud da se dobiju, prva kuća je građena uz pomoć kredita koje je poslije trebalo vraćati. Gradnju kuće financijski je vodila provincija. Veliki dio financija namiren je od novaca koje nam je darovala pok. Gđa. Anđela Sabol, a za uzvrat je dobila kod nas doživotno uzdržavanje.
I tako se počinje dograđivati novi dio kuće u svibnju 1983. Kuća je bila velika, osim kapele i garaže, imala je i puno soba za sestre te za gospođu Anđelu.
5. prosinca 1984. bila je posveta kapele koju je vodio uzoriti kardinal Franjo Kuharić. Kapela je posvećena Bezgrešnoj od Čudotvorne medaljice.
Tako su stvoreni uvjeti da sestre sa Srebrnjaka presele u Durmitorsku, da bi se Srebrnjak mogao obnoviti, jer je ta kuća bila samo za rušenje. Sestre su se preselile u Durmitrsku, a Srebrnjak je srušen u svibnju 1986. Odmah se pristupa gradnji nove kuće.
Za gradnju druge kuće sestre su dobile donacije iz Njemačke, i ostvarile gradnju uz pomoć svećenika Kožula, mons. Stankovića i ostalih.
02. 02. 1992. u kući je otvoren novicijat. Za vrijeme domovinskog rata u kući su primljene izbjeglice iz raznih krajeva, a i sestre iz naših kuća. To je kuća duhovnih vježbi, obnova i susreta za mlade.
Danas sestre nose hranu slabim i nemoćnim susjedima, rade u bolnici, sviraju u Vojnom Ordinariju i kod Misionara Krvi Kristove. Organiziraju za Božić i Uskrs zajedno sa susjedima prikupljanje kolača i drugih stvari koje zatim dijele susjedima slabijeg imovinskog stanja.
Marijine sestre čudotvorne medaljice
s.Jelica Jukić, kućna predstojnica
Durmitorska 4
10000 Zagreb
Tel . 01/46-74-301
Marijine sestre čudotvorne medaljice – BLAŠKOVEC
16.07. 1991. Sestre Kćeri Mudrosti iz Italije s kućom u Zagrebu Blaškovec 2c odlaze u Italiju a kuću su darovale našoj Provinciji s nakanom da se koristi u svrhu duhovnih obnova. Sestre su nam dale kuću sa željom i nakanom da nastavimo s primanjem grupa za duhovne susrete, te ih i same prema potrebama ljudi organiziramo. Uočena je potreba osnivanja župe zbog velike udaljenosti vjernika od župne crkve. Najprije je zagrebački nadbiskup blagopokojni kardinal Franjo Kuharić osnovao samostalnu kapelaniju Blaškovec. U život i rad kapelanije kao i rad u školi od samog početka su se uključile i naše sestre. Naša samostanska kapela služila je kao župna crkva, a i drugi prostori samostana bili su otvoreni za potrebe vjernika, sve do 2012. kada je sagrađena župna crkva.
Župnom apostolatu su sestre ostale vjerne. Aktivno smo uključene, a i same vodimo razne aktivnosti u župi. Sestre nastoje obići i pomoći ljude koji su u potrebi. Ljudima puno znači prisutnost sestara u župi. Kuća je i danas otvorena za organiziranje duhovni obnova i susreta.
Marijine sestre čudotvorne medaljice
s. Ivana Vidoš, kućna predstojnica
Blaškovečka 11
10382 Donja Zelina
Tel. 01/20-65-022
Marijine sestre čudotvorne medaljice – DUBROVNIK
U ovaj stari dalmatinski grad Marijine su sestre došle u privatni sanatorij dr. Maladovina 1935. godine. Zbog nesređenih prilika još iste godine su se vratile. Godine 1950. dr. Kovačević ih je zamolio da se zaposle u dubrovačkoj bolnici. Službu u operacionoj sali i u sobi preuzele su dvije sestre. Stanovale su kod njegove obitelji u Istarskoj ulici. Budući da su dolazile nove sestre, Družba je kasnije kupila kuću u Cavtatskoj ulici 23. Kuću su sestre proširile i uredile kapelicu. 6.lipnja 1975. kapelicu je blagoslovio biskup Severin Pernek. Sestre su radile u bolnici, i pomagale privatno bolesnicima i u svojoj kući čuvale malu djecu.
U našoj zajednici su tri sestre, jedna sestra radi u svećeničkom domu. Ovo kuća služi sestrama za odmor a sestre koje u njoj žive nastoje djelovati u toj sredini koliko mogu i koliko im zdravlje dopušta.
Marijine sestre čudotvorne medaljice
Cavtatska 21
20000 Dubrovnik
Tel. 020/204-204-11
Marijine sestre čudotvorne medaljice – ŽEPČE
7.05.1966. godine na molbu župnika Flore Čulinovića sestre dolaze u Žepče. Sve do danas djeluju u Žepču (s kratkim prekidom za vrijeme rata). Imaju župni vjeronauk, vode crkveno pjevanje, sudjeluju u pastoralu župe, vode kućanstvo u župi, a od 1991, god. katehiziraju u školi.
Marijine sestre čudotvorne medaljice
Stjepana Radića 5
BiH – 72230 Žepče
Tel. +387 32/880-126