IMG-20221027-WA0008

POSJET ČASNE MISIONARKE U MOME RAZREDU

Dana 26.10.2022. moj razred i ja začudili smo se dolaskom nama do tada nepoznate časne.

Isprva sam mislila da je to neka zabuna, no naravno to nije bilo tako.

Naša časna Ivana Vidoš objasnila nam je da je to časna Jacinta koja je bila misionarka devetnaest godina u Beninu. Časna Jacinta svojim je pričama nama dokazala da je život djece(a i odraslih) bio jako težak. Tamo su vrlo česte bolesti zbog kojih oni umiru jer bi za svaki odlazak liječniku morali plaćati vrlo skupo, a većina ih je vrlo siromašna. Ljudi nemaju ni osnovna prava! Vjeruju da ako majka premine pri porodu da je dijete za to krivo te takva djeca vrlo često završavaju u sirotištima ili ih nažalost ubiju. To naprave tako što dijete ostave u nekoj sobi, šumi ili na nekom mjestu gdje ih oni ne čuju kako plače te ako dijete ne umre za dva do tri dana daju ga u sirotište gdje ga sestre pokušavaju spasiti, ali to je jako rijetko jer je dijete u tom trenutku vrlo dehidrirano i gladno te kada one pokušavaju dati djetetu infuziju ili nešto slično dijete umire jer mu ne mogu u tom trenutku naći pravu žilu. I tada ta obitelj govori kako su dijete ubile te sestre što, naravno, nije istina.

Djeca od rane dobi kreću raditi teške fizičke poslove, a za to dobiju vrlo malo novaca. Većinom u školu polaze muška djeca. Ako u naselju netko ima televizor ili neki mobilni uređaj svi se skupe oko njega i zajedno gledaju. Znaju i proći preko 20 kilometara kako bi došli do električne energije gdje bi napunili uređaj. Tamo prevladavaju dvije vrste klima jer se njihova država nalazi na samom kraju tropske vlažne klime i na samom početku tropske suhe klime. Zna biti da na području vlažne klime pada tolika kiša da se ne može ići u školu, dok na drugom dijelu tog istog područja ne padne ni kap kiše po četiri mjeseca. Ovaj susret i razne priče s časnom Jacintom poučio nas je da bi trebali biti zahvalni na svemu što imamo-krov nad glavom, ručak na stolu i sve ono što nam treba ali i ne treba.

 Posebno zahvaljujemo našoj časni Ivani Vidoš što nam je priuštila ovako nešto.

                   Lara Klarić, 6.a