novosti_20180714_07

Proslava 140-obljetnice Družbe

Kako smo radosno dočekale dan kada ćemo krenuti na proslavu 140-te godišnjice naše Družbe upravo zbog svih događanja koja su utkana kroz povijest u našu Družbu. Tolike sv. Mise, milosti, molitve, zahvale, dobročinstva, bolesnici, umori, brige, napori, padovi, podizanja, ali uvijek svjesne da je Gospodin onaj koji ide ispred nas i koji se bori za nas. Kako sam se s ponosom odmah prijavila: „ja idem“. Osjećala sam radost jer i ja pripadam toj dugoj povijesti koja nema kraja. Životni vijek ima svoj kraj. Ljudski život može prosječno živjeti 80-90 godina i taj život je protkan mnogim događanjima i svime što život nosi i to je puno, a 140? To je tako „moćno“ jer ove godine su nadživjele ljudski život, nadživjele su ove godine sve što je bilo stavljeno pred naše sestre… I danas se pitam pa kako su ustrajale, što je nosilo taj žar, i pred Gospodinom u molitvi dobivam odgovor. Zavjeti kojima se svaka od nas darovala Gospodinu. Po svjesnosti Zavjeta i veličini poziva koji smo primile sestre su – mi danas, koračamo kroz svaki dan radujući se uvijek iznova susretu sa Zaručnikom i danu u kojem možemo uvijek nešto više učiniti za Njega.

Tako smo krenule na poziv naše Časne Majke Irme Makše u Ljubljanu na proslavu. Sa 6 automobila krenule smo zajedno sa s. Provincijakom Kajom Ljubas sestre iz svih zajednica. Već na granici carinik se iznenadio pa je upitao: Kuda mi to idemo? Radosno je s. Jelica odgovorila da smo se uputile na slavlje nakon čega su nam zaželjeli sretno i da nam bude lijepo. Pri dolasku su nas lijepo i srdačno dočekale naše sestre na Dobrovi. Nakon kratke okrepe išle smo u župnu Crkvu na slavlje sv. Mise.

S. Irma Makše vrhovna voditeljica Marijinih sestara čudotvorne medaljice na početku svete mise pozdravila je sve nazočne i predstavila nakane za svetu misu.

 

Pozdrav vrhovne voditeljice s. M. Irme Makše

Na početku ove sv. Mise lijepo pozdravljam sve vas koji ste došli da bi zajedno slavili 140-obljetnicu Družbe Marijinih sestara i 70 godina boravka sestara na Dobrovi.

S radošću pozdravljam našeg g. nadbiskupa i metropolita msgr. Stanislava Zore, voditelja ovog zahvalnog bogoslužja. Lijepo pozdravljam i g. vizitatora Franca Rataja i našega spirituala g. Daria Grbac i ostale nazočne svećenike misijske Družbe koji su bili povezani s našom Družbom. Pozdrav i domaćem župniku g. Lojzu i kućnom duhovniku Miri. Također s radošću pozdravljam sestre usmiljenke, koje zastupaju družbu Kćeri kršćanske ljubavi, s kojima smo od početka povezane po graškoj vizitatorici majci Leopoldini Brandis.

Srdačan pozdrav provincijalkama s. Kaji Ljubas i s. Slavici Lesjak, i svim sestrama iz obje provincije te zastupnici iz Benina.

Neka bude ova misna žrtva najprije zahvala Bogu za Družbu Marijinih sestara i za Božju službenicu s. Leopoldinu Brandis, našu utemeljiteljicu koja je slijedila Božja nadahnuća. Ona je dala život novoj ustanovi kada je 16. srpnja 1878. godine dala novo odijelo prvim djevojkama u Ljubljani, iz koje je godine 1926. nastala samostalna Družba Marijinih sestara čudotvorne medaljice.

Za zahvalnošću se kod ove svete mise sjećamo svih pokojnih ravnatelja koji su cijelo vrijeme pratili i bdjeli nad našom Družbom. Isto tako se s ljubavlju sjećamo svih pokojnih voditeljica, koja je svaka na svoj način, u svoje vrijeme, doprinosila za rast i razvoj Družbe, posebno na početku samostalnog puta i u poslijeratnim teškoćama, da bi se Družba očuvala i preživjela.
Sa zahvalnošću se sjećamo svih Marijinih sestara koje su od početka do danas svoj život posvetile Bogu i u duhu sv. Vinka Paulskog gorljivo služile siromasima, napuštenima i bolesnicima po njihovim kućama, zavodima, domovima i bolnicama.

Sve naše iskrene zahvale i molbe položimo sada Bogu na oltar kao zahvalni dar.

 

Iz propovijedi nadbiskupa

Nakon pozdrava svih prisutnih nadbiskup Msgr. Stanislav Zore je u propovijedi naznačio glavne značajke posebnosti Družbe Marijinih sestara i njezinoga puta od osnivanja do danas. 140 godina života, djelovanja, blagoslova, kušnji i prisutnosti, velika je stvar za sve nas. Ovo je prigoda da se susretnemo pred Bogom od kojega sve dolazi, da mu se zahvalimo za njegovu blizinu kroz sve ove godine, da se sjetimo i zahvalimo i svima onima koji su slijedili Božja nadahnuća da bi Družba živjela, rasla i djelovala. Zahvalimo i jedni drugima za sve što jesu i čime doprinose životu Družbe danas. Zahvalimo i za Družbu u ovom trenutku, ali i u poniznosti kročimo naprijed u budućnost, da i u buduće napredujemo u Božjoj ljubavi i vršimo djela milosrđa i danas, rekao je nadbiskup.

Blagdan Majke Božje Karmelske za Družbu Marijinih sestara je dan ustanove Družbe. Vaša utemeljiteljica je u brizi za bolesnike učinila nešto novo. Motivirala je djevojke koje će služiti bolesnicima u njihovim kućama u duhu sv. Vinka i pod okriljem sestara Kćeri kršćanske ljubavi (usmiljenke). Stavila ih je pod zaštitu Majke Božje Karmelske koja ih je pratila i vodila kroz sve godine povijesti Družbe.

U knjizi mudrosti čitamo ….“mudrost se igrala na zemlji i njegova su radost djeca čovječja…..“ Uz svu ljepotu stvorenoga, uz svu tu raskoš Bog je uzeo čovjeka kao svoju radost. Kaže se „Božja je slika živi čovjek“. Bog je želio biti jedan od nas, želio je patiti, osjetiti što je to bol. Zato je vrlo značajno da ste i vi potražile put prema čovjeku. Ako želite istinski živjeti Evanđelje to je put do čovjeka. Majka Leopoldina Brandis je čula Božji glas i otišla na rubove potražiti napuštene svoga vremena. Znala je po Božjem nadahnuću kako doći do čovjeka koji je u potrebi. To je razlog nastanka vaše Družbe, pune sućuti, utjehe, poštovanja u skrbi za bolesne i napuštene. To je bilo novo poslanje, novi korak, krenuti u kuće bolesnih.

Ne smijemo zaboraviti niti jedni druge. Moramo imati širom otvoreno srce za potrebe bolesnika, ali i za potrebe svojih sestara. Ne polovično, invalidno ili samo djelomično. Moramo biti potaknuti iznutra, iz srca. Naše služenje mora biti cjelovito, uvijek s novom snagom, nadom, svjedočiti zajedništvo koje vodi drugima.

Kad je majka Leopoldina predala prvim djevojkama poslanje dala im je i novo odijelo. Od tada se to odijelo promijenilo. Ali odijelo sućuti i pozornosti u skrbi za čovjeka; čistiti rane, njegovati, tješiti, to ne smijemo nikada promijeniti. To odijelo smo primile da budemo blizu čovjeku, da on osjeti da je vrijedan poštovanja i da ima svoje dostojanstvo. Naša pozornost, naše davanje ne smije biti od viška, nego s poštovanjem, za čovjeka, iz blizine, preko dodira, sa nježnošću.

U ovom trenutku smo zahvalni Gospodinu za jubilej Družbe Marijinih sestara. Moleći da i danas čuje Isusov zov: „Ne bojte se!“ Ne bojte se budućnosti. Danas smo pozvani da živimo „danas“, da u ovom trenutku čuvamo karizmu i uzor utemeljiteljice, danas biti blizu usamljenima. U brizi za budućnost ne zaboravimo živjeti sadašnjost. Bogu ćemo odgovarati za danas, za ovaj trenutak, blažiti boli u sadašnjem trenutku. Mi za Družbu ne odgovaramo od početka njene povijesti pa do kraja vremena, nego samo za danas. Kad nas Bog u prošlosti nije iznevjerio i napustio neće ni u budućnosti. Utemeljiteljica je Družbu stavila pod zaštitu Bezgrešne koja je nad Družbom bdjela, vodila je i štitila u svim poteškoćama i olujama. Zahvalimo joj na tome i molimo da bi nas i nadalje pratila svojim zagovorom.

Zahvaljujem vam svima i svakoj osobno za sve što dobra činite u našoj nadbiskupiji i šire, i želimo da bi uvijek iznova širili i dijelili milosrđe i utjehu svima koji je trebaju.

 

Zahvala s. Kristine Rihar

Poštovani gospodine nadbiskupe!

16. srpnja 1878, na dan, kad je usmiljenka s. Leopoldina Brandis s jednostavnim obredom primila prve tri bolničke sestre, da bi započele novi put služenja u Crkvi s njegom bolesnika u njihovim kućama, došao je i ljubljanski nadbiskup dr. Janez Pogačar, vidno radostan zbog novonastalog djela i podijelio je Bolničkim sestrama svoj apostolski blagoslov.

Kad je ustanova stupila na samostalan put i poduzela sve potrebne korake za novo uređenje, 27. 11. 1940. Ljubljanski biskup dr Gregorij Rožman i kao Družbi Marijinih sestara ili Družbi bolničkih sestara sv. Vinka Paulskog osobno donio odluku o formalnoj ustanovi i sestrama svečano uručio potvrđena Pravila.

I svi drugi slijedeći ljubljanski biskupi, od Božjeg službenika Antona Vovka do vašega prethodnika su brižno pratili put naše Družbe. Danas ste s nama Vi, poštovani gospodine nadbiskupe, da slavite s nama. Pred nešto više od tri godine ste na vrhovnom kapitulu Družbe potvrdili izbore vrhovne voditeljice, podržavate nas sa svojom riječju, očinskom skrbi i molitvom, ove godine ste s otvorenošću doprinijeli svoj dio kod saslušanja svjedoka u postupku za beatifikaciju našeutemeljiteljice majke Brandis. Za sve neka vas Bog nagradi. Bog Vas poživio!

 

Lazaristi i Kćeri kršćanske ljubavi

Majka Brandis je Bolničke sestre povjerila na duhovnu skrb ravnatelju usmiljenki. Također na putu osamostaljenja odlučnu ulogu su imali svećenici misijske družbe, lazaristi. Pratili su nas kao ravnatelji, kasnije spirituali. U našu povijest su neizbrisivo upisana imena: g. Zdešar, g. Šmid, g. Žagar, g. Žakelj… Danas se kao gosti sa nama raduju sadašnji vizitator lazarist g. Franc Rataj, g. Anton Pust, nekadašnji zamjenik ravnatelja naše Družbe, g. Anton Lavrič, naš spiritual skoro 14 godina, i sadašnji spiritual g. Dario Grbac, koji je tu službu preuzeo u jesen 2015. Svima se iskreno zahvaljujemo za vašu skrb i mnogo uloženog truda i posla. Za nazočnost se zahvaljujemo i sestrama usmiljenkama, s kojima nas vežu duboke duhovne veze.

 

Kućni duhovnici

Godine 1948. moralo se 86 sestara iseliti iz svoje matične kuće u Ljubljani. Tadašnja vlast im je dodijelila prazno i neuseljivo potkrovlje stare župne kuće na Dobrovi. U krajnjem siromaštvu i preko mnogih zapreka tada je 29 sestara tu počelo stvarati svoj dom, samostan Marijinih sestara. Kad je tadašnji župnik prof. Anton Moder otišao u mirovinu, prihvatio je ulogu prvoga kućnog duhovnika kod sestara i vršio je do svoje smrti. Zatim je tu brigu za 20 godina preuzeo g. Jože Orešnik, zatim g. Stanko Bolka, lazarist. Njihova skromna, pobožna i plemenita nazočnost je predstavljala neprocjenljiv dar mnogim Marijinim sestrama, posebno onima koje su u toj kući umirale i svima koje su u njoj započinjale svoj redovnički put. Danas tu službu vrši g. Miro Šlibar. Sa zahvalnošću se sjećamo svega što nam je Bog darovao po nazočnosti kućnih duhovnika.

 

Poglavarice

Od godine 1926. kad je Družba Marijinih sestara postala samostalna, pa do danas na njenom kormilu izredalo se osam vrhovnih voditeljica i po podjeli provincija od 1972 godine jedanaest provincijalki. Svaka je sa svojim doprinosom utisnula poseban pečat. Danas za sve to se simboličnim darom zahvaljujemo sadašnjim nositeljicama te službe: vrhovnoj voditeljici s. Irmi Mariji Makše, slovenskoj provincijalki s. Slavici Lesjak i hrvatskoj provincijalki s. Kaji Ljubas.

 

Župnik i župa

I još jedna svijeća za župnika g. Lojza Goloba. Uvijek nam širokogrudno otvarate vrata crkve i župne dvorane i svojim širokim osmijehom pokažete da smo dobrodošle. Po vama svoju zahvalnost izručujemo svim župljanima koji su nas primili kao „svoje sestre“. Neka Bog obilno blagoslivlja put svakoga od vas i neka nam svima, kad dođe čas, otvori vrata svojega doma.
Nakon sv. Mise imali smo zajednički ručak i druženje. Zatim smo išle u kapelicu na Klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu i zahvalile za sve darove i milosti kroz dugih 140 godina i darovale se Gospodinu da nas i dalje sve skupa prati. Za nas je bilo iznenađenje i čast pogledati filmski prikaz života naše utemeljiteljice Majke Leopoldine Brandis kojega su sestre Kćeri Kršćanske Ljubavi zajedno sa našim sestrama iz Ljubljane priredile za početak pokretanja postupka naše Majke Leopoldine blaženom što će pomoći boljem upoznavanju njezina života. Zahvalne Gospodinu za sve darove i milosti, za sve naše sestre koje su utkale svoje živote u našu Družbu kao i sve one osobe s kojima su surađivale i s kojima surađujemo i danas i okrijepljene zajedničkim lijepim druženjem na razini Družbe krenule smo opet radosne u svoje zajednice. Za sve nas je to bilo jedno lijepo duhovno osvježenje i nadamo se ponovnom zajedničkom susretu na razini Družbe. Bogu hvala na svemu.

S. Dragana Petrović
Slovenske dijelove prevela s. Marija Babić

Comments are closed.