Mi Marijine sestre smo 27. 11. 2020. u Osijeku po prvi put u svome novom samostanu i kapeli posvećenoj upravo Gospi od čudotvorne medaljice, proslavile Svetkovinu Bezgrešne Djevice Marije čudotvorne medaljice.
Svetkovini je prethodila trodnvnica koju je vodio p. Ike Mandurić DI iz Osijeka. Najprije je u 17,10 bila molitva Vječne devetnice, zatim u 17,30 klanjanje pred Presvetim te u 18 sati sv. Misa i propovijed. Prve večeri p. Ike je naglasio da se uspjeh u životu ne mjeri po tome koliko smo poznati i uspješni u okolini u kojoj živimo i djelujemo. Svijet nam nudi uspjeh kao suvremeni idol, a ljudi od nas, osobito mladi traže autentičnost. Koliko smo autentični?
Drugu večer pater je govorio o egoizmu. Ako se vrtimo oko sebe Bog nas ne može dovesti do svetosti. Opasnost je uvijek moje „ja“. Za onoga tko slijedi Krista ne postoji „ja“ nego Krist živi u njemu. Moramo prepoznati svoju glavnu slabost. Pred Boga staviti ono oko čega smo se prestali boriti, ono što ne vjerujem da mogu promijeniti. Vjerovati u Božju svemogućnost. Do kraja se treba boriti protiv svoje slabosti i nikada ne odustati. Pred Bogom moramo proglasiti „vlastiti bankrot“ i reći Isuse od sada sve ide na tvoj „konto“!
Treće večeri tema je bila Ljubav prema bližnjemu. Naglasio je da je nemoguće ljubiti Boga kojeg ne vidimo ako ne ljubimo brata koga vidimo. Ljubav prema Bogu očituje se u ljubavi prema bratu čovjeku kakav god on bio. Ako se usudim Kristovski primijeniti ljubav prema bratu čovjeku silno ću trpjeti i nema nitko na svijetu tko neće biti progonjen zbog širokogrudne ljubavi prema bratu čovjeku.
Na kraju trodnevnice je svim sestrama čestitao Družbin blagdan čudotvorne medaljice i zaželio nam da poput Marije naviještamo i donosimo Krista u ovaj svijet.
Za središnje misni slavlje pripremale smo se cjelodnevnim klanjanjem. Sestre su se izmjenjivale, bilo osobno bilo zajednički, molile, slavile i zahvaljivale Gospodinu i Gospi za nebrojene milosti koje primamo po medaljici i Marijinom zagovoru.
U 17 sati bilo je središnje Euharistijsko slavlje prije kojeg su sestre i vjernici zajedno izmolili vječnu devetnicu Gospi čudotvorne medaljice.
Euharistijsko slavlje predslavio je naš đakovačko osječki nadbiskup Đuro Hranić, a u koncelebraciji su bili prečasni Ivan Jurić, vlč. Vlado Mikrut, fra Anto Pervan gvardijan, župnik vlč. Tomislav Benaković i tajnik vlč. Domagoj Lacković.
Na početku sv.mise nadbiskup se obratio sestrama prigodinim riječima; Drage Marijine sestre, u ime svih štovatelja čudotvorne medaljice i svih nas danas ovdje okupljenih zajedno s vama, u ime prisutne braće svećenika i redovnika čestitam Vam Vaš dan i blagdan Bezgrešne Djevice Marije čudotvorne medaljice, koji se kao godišnji blagdan slavi od 1894. godine na kraju devetnice, 27. studenog u 17 sati.
Na početku propovjedi nadbiskup je pozdravio prisutne svećenike, zatim Marijine sestre koje su se okupile iz raznih zajednica gdje djeluju: kapucini Osijek, Pejačevićeva, Aljmaš, D. Miholjac i N. Kapela, zatim sve prisutne štovatelje Gospe od čudotvorne medaljice i svima nazočnima, govoreći o Mariji kao o Majci koja skrbi za čovjeka. To ona čini i preko čudotvorne medaljice koju nosimo oko vrata.
Nadbiskup je objasnio da duhovnost nošenja čudotvorne medaljice prije svega znači posvetu Gospi.
Djevičanska Majko Božja, bezgrešna marijo, tebi našoj Gospi od Čudotvorne Medaljice prikazujemo se i posvećujemo…
U čemu se sastoji posveta Mariji, pitao je nadbiskup i odgovorio: To je čin koji određuje način života u krepostima čistoće, jednostavnosti i poniznosti, radosne poslušnosti Božjoj volji te njezine ljubavi i predanosti Bogu. Posvetiti se Mariji znači nju odabrati za svoju Majku, zaštitnicu i zagovornicu, staviti se njoj u službu, i Onome kome je ona pripadala i za koga je ona živjela a to je Sin Isus Krist. Medaljica nas uči o Marijinoj povezanosti sa Isusom što simbolizira poleđina medaljice na kojoj se nalaze dva srca. Jedno je probodeno mačem boli, a drugo ovijeno trnovom krunom. To znači usredotočiti se na Isusa i služiti mu otkrivajući plan koji ima s nama, očitujući mu tako svoju ljubav, zahvalnost i poslušnost njegovoj riječi, rekao je nadbiskup. Krajnji cilj pobožnosti prema medaljici je Isus. Marija ništa nije zadržala za sebe, svoj pogled uvijek upire u Isusa jer je i njoj učinio velika djela… Ona ne samo da gleda Isusa nego je puna Boga, ona je pokaznica koja pokazuje Boga. I u nastavku propovijedi nadbiskup ističe kako posveta Mariji, znači biti Isusovi, pripadati Isusu.
Nadbiskup je naglasio da je medaljica Marijina knjiga u kojoj nam daje snažnu pouku o napasti i kušnji u našem kršćanskom životu.
Medaljica je jedno od najučinkovitijih sredstava u borbi protiv napasti. Zrake koje izlazi iz njezinih dlanova su milosti koje je Bog stavio u njezine ruke kako bi nam pomogao prebroditi napasti i pobijediti zlo. Potaknuo nas je da se bacimo Mariji u naručje i priviti se na njezine grudi, gdje zmija nikada ne može doći do nas.
Po našoj predanosti Mariji, po našoj posveti ostvaruje se naše sjedinjenje s njom i ona nas brani da ne podlegnemo napasti. Kada napast postane teža onda treba pogledati u nebo gdje nas čeka Marija i njezin raspeti Sin koji nam je pripremio mjesto a Marija nas želi odvesti onamo.
Zatim se nadbiskup srdačnim i toplim riječima obratio sestrama i vjernicima: Drage Marijine sestre čudotvorne medaljice, posvetile ste se Mariji i po nošenju čudotvorne medaljice i po svetim redovničkim zavjetima. Draga braćo i sestre, i svi mi pozvani smo poput Bezgrešno začete Djevice uprti oči u nebo, ne zaboravljajući pritom zemlju, gdje smo pozvani vrednote neba ostvarivati ovdje na zemlji i pružati svjedočanstvo kršćanskog života, ostvarivati velikodušno predanje Bogu po uzoru na Mariju, koja nas ohrabruje, podržava u našim naporima i nagrađuje za naše pobjede, tako što nas još više sjedinjuje sa svojim Sinom Isusom Kristom. Neka nas u tome pomogne njezin zagovor i Kristova milost koju Bezgrešna Djevica moli za nas. Amen.
Na kraju mise Provincijalna poglavarica s. Kaja Ljubas se zahvalila najprije Gospodinu, što smo unatoč ovom bremenitom, zbunjujućem i nepredvidivom vremenu u kojem živimo uspjeli održati trodnevnicu i proslavu Gospe čudotvorne medaljice, a zatim nadbiskupu što je našao vrijeme za nas i daje uvijek spreman biti s nama, za sve što za Marijine sestre čini i pruža nam svoju očinsku podršku i zaželjela mu Božji blagoslov i zaštitu. Ujedno se zahvalila i svim nazočnim svećenicima te p. Iki Mandurić koji se zbog obveza ispričao i nije mogao biti nazočan na završnom slavlju.
Nakon svete mise nadbiskup se pozdravio sa sestrama i nazočnim vjernicima te se sa svećenicima pridružio sestrama kod zajedničkog stola. U srdačnom i radosnom ozračju proveli smo večer zahvalni Gospodinu za darove zajedništva i ljubavi koji su plod Marijinog majčinskog zagovora.
O Marijo bez grijeha začeta, molit za nas koji se tebi utječemo!
Pripremila; s. Marija Babić
