Osijek- Provincijalna kuća
Dana 26.11.2016. u provincijalnoj kući Marijinih sestara u Osijeku, Strossmayerova 141, proslavljen je blagdan Gospe čudotvorne medaljice. Proslavi blagdana prethodila je trodnevnica koju je predvodio o. Zdravko Knežević, DI. Tijekom tri večeri o. Zdravko je na temelju čitanja dotičnoga dana pozivao na budnost i spremnost za Kristov dolazak. Krist je rekao da će njegovu dolasku prethoditi ratovi, potresi, velike klimatske promjene… Kako reče pater to se sve zbiva danas, a zbivalo se i prije kroz povijest. Na nama je da u svakom trenutku budemo spremni i izvršavamo zadaću koju nam je Bog povjerio. Pater je također potaknuo sve nazočne vjernike na pobožnost Blaženoj Djevici Mariji čudotvorne medaljice iznoseći primjere i svjedočanstva vjernika koji su na njen zagovor primili velike milosti. Čudotvorna medaljica i danas privlači mnoge vjernike kako bi u svojim potrebama našli put do Božjeg srca posredstvom Marije.
Na sam blagdan euharistijsko slavlje ujutro u sedam sati, predvodio je fra Anto Pervan, gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku. Po završetku sv. mise izloženo je Presveto, te je bila mogućnost klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu sve do 15 sati.
Misu u 17 sati predvodio je mons. Đuro Hranić, nadbiskup đakovačko-osječki, uz koncelebraciju svećenika osječke regije. Svoju homiliju otac nadbiskup posvetio je razlaganju prispodobe o milosrdnom Samarijancu. Poticao je riječima: „Za ljubav prema bližnjemu nije važan objekt prema kojemu je usmjereno naše milosrđe, nego je važan subjekt koji vidi svoje bližnje i uvijek ima srca i ljubavi za njih. Postaviti pitanje: „Tko je moj bližnji?“ znači krenuti krivim putem. To znači krenuti od potreba bližnjega, a ne od mene koji trebam ljubiti i potvrditi se kao bližnji.“
Na kraju homilije nadbiskup je kazao kako su Utemeljiteljica Marijinih sestara, s. Leopoldina i cijela Vinkovska obitelj nastavile u Crkvi, djelo koje je on započeo, liječiti rane bolesnog čovjeka. Nadbiskup primjećuje kako je utemeljiteljica s. Leopoldina željela Crkvu pretvoriti u gostinjac, u kojemu se skrbi za bolesne o kojima nitko drugi ne vodi brigu, te je zato Družbu Marijinih sestra i osnovala. I papa Franjo svojom brigom za najpotrebitije i lišene svakog dostojanstva želi da ih Crkva primi, da crkva bude kao poljska bolnica,u kojoj će se liječiti duhovne i tjelesne patnje maloga čovjeka.
Na kraju svetoga misnoga slavlja druženje je nastavljeno u samostanskoj blagovaonici.
“O Marijo, bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo.”
s. Danijela
Srebrnjak
Trodnevnica ususret blagdanu započela je u srijedu , 23. studenog u našoj kapelici na Srebrnjaku 15, sa molitvom Vječne devetnice i sv. Misom. Zahvalni Mariji što je posredovala da imamo divnog svećenika, vlč. Anđelka Kataneca, koji je odisao blagošću i predanošću, vodio nas je kroz misli Božje riječi u današnjem vremenu, uvodeći nas u bitnost bdijenja i molitve.
Kako u srijedu, tako i ostala dva dana trodnevnice, prepuštali smo se bogaćenju srdaca i Marijinog duha prema nadolazećoj svetkovini. Svaku večer nakon mise proveli smo u lijepom druženju i slasnoj večeri koje su uz sve obaveze naše drage sestre marljivo pripremale za sve nas. Kroz vrijeme trodnevnice, razmišljali smo o našoj protekloj godini, o našoj Gospi u našim okruženjima i rezimirali zapravo svoj apostolat. Promatrajući sv. Katarinu ne možemo a da se ne zapitamo da li smo dobro odradili svoju zadaću kao apostoli Čudotvorne Medaljice?
Osvanuo je i dan blagdana, 26. studenog. Uz svo veselje, naša draga obitelj štovatelja iz Splita uveličali su naše slavlje došavši iz ne tako blizog mjesta i svojom pristunošću, veselim srcima toliko su učinili ovu našu, usudim se sada reći, veliku obitelj ponosnom! Okupilo se oko stotinjak Štovatelja.
Započetom molitvom Vječne devetnice toliko mi je srce zaigralo jer su glasovi sviju nas, toliko zvonili zajedništvom i jedna snaga te marijanske ljubavi odzvanjala je prostorijom da su mi navrle suze od sreće.
Zbor iz župe Malešnica je svojim lijepim pjevanjem uveličao misno slavlje koje je vlč. Anđelko predvodio, opet promatrajući Mariju kroz Isusa i tako jednostavno predočio naše poslanje, motivirajući nas da idemo bolji i kvalitetniji u život.
Nahranjeni kruhom života, po završetku sv. Mise, spustili smo se u blagovaonu podijeliti iskustva, osmijehe i uživali u zajedničkom domjenku koji smo pripremali zajedno. Čak se i pjevalo i u ovo kasno jesensko doba osjetila se toplina zajedništva.
Usudim se reći, da sam dio jedne divne tople velike obitelji koju je okupila Marija.
Sa Isusom i sa svima nama Majčice, hvala Ti!
Tanja Ćurić
Blaškovec
I ako nam se čini da se svake godine ponavlja isto, svaki naš blagdan je za nas novi događaj, kako za zajednicu tako i za svaku osobno. Priprava za Blagdan u našoj zajednici započela je devetnicom tijekom koje smo molile Vječnu devetnicu Gospi od Čudotvorne medaljice. Uslijedila je trodnevnica koju je predvodio naš dekan vlč Mario Migles, župnik u Sesvetama. Kroz tri dana nas sestre i naše vjernike koji su ispunili našu kapelu, na temelju dnevnih čitanja utvrđivao je u vjeri potičući nas na življenje vjere u svakodnevnom konkretnom životu. Često se pozivao na geslo naše Družbe pitajući sebe i nas jesmo li uistinu sluge i službenice Gospodnje? Nama sestrama je vlč. Mario na veoma snažan način ukazao na važnost našeg poslanja u župi u kojoj živimo i djelujemo. Osobito na važnost molitve za one koji ponekad malakšu i potrebu molitve za svećenike. Na sam blagdan već od jutra pokušale smo svečanom Jutarnjom , pa kroz cijeli dan provesti u snažnijem međusobnom zajedništvu i zajedništvu s našom Majkom Marijom kroz molitvu i rad.
Svečna sv. Misa slavljena je u 18 sati. Predslavitelj bio je vlč. Josip Šimunović ravnatelj Pastoralnog instituta u Zagrebu u koncelebraciji s još četiri svećenika. Našim župnikom Vjekoslavom Pavlovićem, bivšim župnikom vlč. Hinkom, vlč Denisom Barić i vlč. Marijanom Grandišćak župnikom iz Moravča. Ne može se ne zamjetiti vedrina i radost koja isijava iz vlč. Josipa što što bi trebala biti odlika onih koji pripadaju Kristu. Vlč. Josip je „prošetao“sebe i nas od Kane Galilejske do Gorja u pohode Elizabeti. Vrlo zanimljivo i neobično je bilo što je zapravo vodio dijalog sa nazočnima na sv. Misi.
Tijekom trodnevnice i na sam blagdan misna slavlja je popratio nas župski zbor svojim kako reče naš župnik zdušnim pjevanjem.
Slavlje se nastavilo za zajedničkim stolom s našim svećenicima i najbližim suradnicima.
Da Bog da se ova proslava nastavi u našem svakodnevnom životu živeći naše geslo: „Evo službenice Gospodnje!“
s. Ivana