“… Sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama“
Rim 8,18
Sestra Slavica Tubak, redovnica Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice preminula je 5.3.2025. u 41. godini života i 21. godini svetog zvanja. Pokopana je u utorak 11. ožujka na Mirogoju, a misa zadušnica slavljena je istoga dana u crkvi Bezgrešnog začeća BDM na Malešnici.
Sprovodne obrede predvodio je župnik Župe sv. Mirka u Šestinama Robert Šreter, a misu zadušnicu slavio je župnik Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije na Malešnici Antonio Mario Čirko u koncelebraciji s još šestoricom svećenika.
Sestra Slavica Tubak rođena je 25. srpnja 1984. u Orahovici kod Žepča (BiH). Ljubav prema Bogu privukla je djevojčicu Slavicu u crkvu gdje se uključila u župni dječji zbor i u druge aktivnosti. Rado je boravila u Božjoj blizini, čitala i ministrirala na sv. Misama. Promatrala je naše sestre koje su djelovale u župi, i s njima se družila te im pomagala oko uređivanja crkve. Na kraju osmog razreda u Slavičinu je srcu pala odluka odgovoriti na Kristov poziv da bude redovnica, Marijina sestra.
Prve svete zavjete položila je 3. rujna 2005. u svom rodnom Žepču. Početkom listopada iste godine upisuje Katehetski institut na KBF-u i Subotnju školu sviranja. U vrijeme studija pokazuje istinsku volju za stjecanjem znanja, kako bi mogla naviještati Radosnu vijest malenima. Želja za rad s djecom i mladima poticala je u njoj kreativnost. Krasila ju je radost i velikodušnost, te potreba da svima pomaže dijeleći ono što je imala i naučila. Svoj konačni „DA“ Bogu i Družbi potvrdila je po doživotnim zavjetima koje je položila uoči Velike Gospe, 14. kolovoza 2010. u Zagrebu.
Nakon završenog studija počela je raditi kao vjeroučiteljica u nekoliko škola u Zagrebu te kasnije u Osijeku, Žepču i Malešnici. U rujnu 2012. imenovana je kao koordinatorica za rad s mladima. Bila je kreativna i skromna, samozatajna i dobronamjerna. Djeca su prepoznala njezinu jednostavnost, srdačnost i velikodušnost te su je rado slušali i okupljali se oko nje. Zauzeto je sa sestrama organizirala kampove za mlade na Cresu kroz koje se nesebično žrtvovala za njih. Lijepo je surađivala u župnom pastoralu, s ljubavlju uređivala crkve, vodila je u župama zborove za djecu, mlade i odrasle. Kroz dugi niz godina stjecala je iskustva, znanja, vještine i umijeća. Sa svojim zborovima koje je predano uvježbavala uljepšavala je liturgijska slavlja i nastupala na raznim koncertima.
Bila je vjerna molitvi, gajila je ljubav prema našoj dragoj Gospi čudotvorne medaljice. Nosila je duboko u srcu radost zbog pripadnosti Družbi. Krasila ju je poslušnost poglavarima i uvijek se stavljala na raspolaganju za potrebe Provincije. U zajednici je bila vrijedna, voljela je svaku sestru, rado je činila male usluge da ih razveseli, a što god bi tko zamolilo, odgovor je uvijek bio: „Može!“ Zaista je poput naše Gospe, bila službenica Gospodnja, prava Marijina sestra, sestra sa „zlatnim srcem.“
U bolesti se pokazalo njezino pouzdanje u Boga. Silno je željela živjeti i raditi na slavu Božju, ali je prihvatila da dragi Bog izabere, jer On zna što je najbolje i ima zadnju riječ.
Molili smo s njom i za nju čudo ozdravljenja, no Gospodin nas je uslišao, na svoj način. I dogodilo se čudo, iznad naših očekivanja: čudo njezinog prihvaćanja, potpunog predanja Bogu, herojske vjere i strpljivosti u patnjama. Sazrela je za Nebo i Gospodin ju je uzeo k sebi.
Iz propovijedi vlč. Antonia Maria Čirka
„Gdje god je bila, po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, sve do zadnjeg služenja ovdje u župi i školi u Malešnici, svugdje je donosila znakove i darove Božje ljubavi.
To je ona ljepota i smisao redovničkog života – donositi drugima Isusa“, istaknuo je vlč. Antonio Mario Čirko koji je predslavio misu zadušnicu koncelebraciji sa 6 svećenika, prenosi Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.
„Naša draga s. Slavica voljela je bližnje svim srcem, svakodnevnom vjernošću, ulažući u tu ljubav mnoge talente dobivene od Providnosti. U toj svojoj ljubavi, ne riječima, nego konkretnošću svojih djela, pokazala je ljepotu života s Isusom po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju u čiju je družbu ušla…
Otkako je susrela Isusa i posve mu se posvetila, odrekla se svega, umrla je sebi da bi svojoj braći i sestrama, dala sve što je bila i imala.
„S. Slavicu poznavao sam skoro 20 godina, surađivali smo osobito u promociji duhovnog poziva, postali prijatelji i ponovno smo se susreli ovdje u župi. Kada je nešto trebalo, uvijek mi je znala reći: Nemaš brige!. Sve je preuzimala na sebe, ništa joj nije bilo teško.
S ljubavlju je vodila župni mješoviti i dječji zbor, a osobito djeci će ostati u sjećanju nedavni 8. veljače 2025. kada je, iako bila u bolesti, organizirala druženje u svom samostanu. Ispunila je dječje duše smijehom, radošću i svojim darivanjem. I zato itekako kroz ovaj primjer, ali i mnoge primjere koje svatko od vas nosi iz iskustva druženja i zajedništva sa našom sestrom, možemo čuti riječi za njezin život: Valjaš, službenice dobra i vjerna! Uđi u radost gospodara svoga!
Iz pisma zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše
„Primivši tužnu vijest da je nakon kratke i teške bolesti preminula s. Slavica Tubak, izražavam kršćansku sućut Vama, časnim sestrama Hrvatske provincije Marijinih sestara čudotvorne medaljice kao i rodbini i prijateljima drage pokojnice.
Duboko potreseni njezinim odlaskom, ali ispunjenim nadom u uskrsnuće, uzdižemo zajedno molitve Gospodinu za pokoj njezine duše. Prijelaz sestre Slavice iz zemaljske u nebesku domovinu upravo na prvi dan korizmenog hoda ususret proslavi otajstva uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista pun je simbolike.
U duhu svojeg poslanja katehete, kao da nam je svima posljednji put i iz svega srca uzviknula: „Obratite se i vjerujte evanđelju!”
Njezin odlazak u zagrljaj nebeskog Oca na Pepelnicu stavlja posebno svjetlo na njezin život te nas potiče da tragovima Božje logike promatramo ovozemaljski hod ove Kristove zaručnice. Zahvaljujemo Gospodinu za odvažnost sestre Slavice koja je, prepoznavši Kristov poziv, odlučila nasljedovati evanđeoske vrijednosti u posvećenom životu.
Njezino poslanje ostavilo je traga u trima mjesnim Crkvama, među kojima i u Crkvi zagrebačkoj, gdje je katehizirala povjerene joj duše pomažući im ostvariti osobni odnos s Isusom Kristom.
Vjerujem da ovih dana mnogi od vas koji ste se s njom susretali s pažnjom prebirete sjećanja na njezinu dobrotu i živo nastojanje u svjedočenju Božje ljubavi. Na završetku njezina zemaljskog putovanja, svjesni prolaznosti ljudskog života, opraštamo se od drage sestre Slavice i zahvaljujemo dobrom Bogu na daru njezina života nadajući se i vjerujući da već uživa slavu nebeske Crkve“, napisao je zagrebački nadbiskup.
Iz pisma provincijalne poglavarice s. Samuele Markanović
Draga naša s. Slavice, dok se opraštamo danas s tobom , znamo da je ovo nije kraj, nego ćeš nas čekati u Nebu. Vjerujemo da si svoju „bitku na zemlji završila, vjeru sačuvala i da ti je Gospodin pripravio neuveli vijenac slave.“ Usp Tim 4, 8
Zahvalni smo Bogu što nam te je darovao, što si utkala svoj život u našu Družbu. Sjeme riječi i dobrote koje si sijala u nas, u srca djece i mladih sigurno će donijeti obilan plod. Bolest koju ti je Gospodin poslao za sve nas je tajna Njegova plana s tobom. Vjerujemo da si izabrana biti žrtva zajedno s Isusom koji je svoj život položio za otkupljenje svijeta. Tvoj osmijeh, tvoja srdačna ljubav i vedri duh duboko će ostati u našim srcima. Hvala ti s. Slavice što si nam dala primjer uzornog život prave redovnice – Isusove Zaručnice. Sada nas s neba prati svojom molitvom u svim našim potrebama. Odmaraj se i raduj se draga s. Slavice u krilu Očeve ljubavi, u Bezgrešnom Srcu naše drage Gospe u potpunom jedinstvu s Presvetim Trojstvom. Izmoli našoj Družbi zajedno s Majkom Brandis nova, sveta duhovna zvanja, velikodušne djevojke koje će se rado odazvati Božjem pozivu i nasljedovati Presvetu Djevicu.
U ime zajednice Marijinih sestara izražavam iskrenu sućut Slavičinim roditeljima ocu Franji i majci Ankici te sestri Mirjani i njezinoj obitelji kao i ostaloj rodbini, prijateljima i suradnicima. Zahvaljujemo svima vama koji ste danas došli pokazati svoju blizinu, ljubav i poštovanje prema našoj s. Slavici, njezinoj obitelji i našoj Družbi.
