Svetkovina Bezgrešne Djevice Marije čudotvorne medaljice poklapa se ove godine s prvom nedjeljom došašća (27. studenog) pa je svečano slavlje u Osijeku održano u subotu, 26. studenog u samostanskoj kapelici Družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice Hrvatske provincije Marijinih sestara sa sjedištem u Osijeku. Euharistijsko slavlje svetkovine u 17 sati je predvodio i propovijedao mons. Đuro Hranić, metropolit i biskup đakovačko-osječki, a suslavio Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata. Liturgijsko pjevanje družbina zbora i osječkih vjernika orguljski su pratile s. Samuela Markanović, provincijalna poglavarica DMSČM, i s. Franciska Gjonaj.
Svetkovanje je održano nakon trodnevnice od 23. do 25. studenoga s pobožnošću „Trajne (vječne) devetnice Gospi od čudotvorne medaljice“, večernjih misa i euharistijskoga klanjanja u kojoj su sudjelovali svećenici Matej Glavica, Josip Erjavac i Ivan Jurić.
Otvarajući slavlje nadbiskup Hranić je pozdravio sabrane podsjetivši kako je okupljanje u predvečerje prve nedjelje došašća, u subotu na poseban način posvećeno Gospi od čudotvorne medaljice, srdačno čestitajući Marijinim sestrama Dan DMSČM, svetkovinu Bezgrešne Djevice Marije čudotvorne medalje, koja se kao godišnja svetkovina slavi od 1894. godine, na kraju devetnice, 27. studenog u 17 sati. „Ukazanjem BDM sv. Katarini Laboure 27. studenog 1830. godine prvi put je Marija obznanila svijetu svoje bezgrešno začeće, što će kasnije (1858.) potvrditi u ukazanju sv. Bernardici u Lurdu. Od te objave sv. Katarini Laboure potječe medaljica Bezgrešne Djevice Marije, koju su vjernici nazvali čudesnom. Privatne objave i svet život sv. Katarine utjecale su i na duhovnost njezine susestre i Vaše utemeljiteljice Marije Leopoldine Brandis, rođene po Božjoj providnosti baš na današnji dan 27. studenoga 1815. godine. Ona je majka i utemeljiteljica Vaše Družbe; nadahnula je služenje i apostolat u Marijinu duhu te štovanje Bezgrešne Djevice Marije od Čudesne medaljice. Na današnji dan 27. studenoga 1940. Družba je odobrena i priznata na razini Ljubljanske nadbiskupije, a opet na današnji dan 1977. priznata na razini Svete Stolice i univerzalne Crkve“, uvodno je podsjetio nadbiskup Hranić dodajući: „Vaše je geslo, drage Marijine sestre, riječ BDM izgovorene anđelu Gabrijelu: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj’ (Lk 1,38). Marija u svom potpunom predanju Bogu je uzor i ogledalo u kojemu se ogledamo i mi večeras. U tom ogledalu prepoznajemo da naša srca nisu tako otvorena za Božju riječ niti predana Bogu, kao što je bilo Marijino.“
U prvomu dijelu propovjednik Hranić je uveo u duhovni ugođaj došašća (sv. Evanđelje po Mateju, Mt 24, 37-44) ukazujući kako je za nas kršćane, posebice u došašću, važna Božja blizina, svijest o Božjoj prisutnosti i naša budnost, dok je u drugomu dijelu s vjernicima promišljao o početku Božje prisutnosti među ljudima – o „došašću“ u BDM ( Luka 1, 26-38).
Propovijed: „Kršćanski advent obilježava Božja blizina i naša budnost“
„Hrvatska riječ došašće je prijevod lat. riječi adventus koja znači dolazak. U došašću se sjećamo da idemo ususret Kristu Gospodinu i da smo zato pozvani svoju sadašnjost živjeti u perspektivi budućega susreta s Kristom, na čiju smo sliku stvoreni i koji je zato izvor, ali i konačni cilj te punina našega života. Dok se sjećamo njegova budućega dolaska, istodobno se sjećamo i njegova utjelovljenja u krilu Djevice Marije te povijesnog dolaska u Isusu Kristu. Krist je, dakle, već došao. On je ušao u našu ljudsku povijest i nerazdruživo se poistovjetio s čovjekom. No, on će ponovno doći na kraju vremena i mi čekamo njegov ponovni i konačni dolazak. U došašću se tako spominjemo blizine Boga koji je već sišao k nama, njegove već započete prisutnosti i istodobno njegove buduće blizine, za kojom mi kao vjernici trajno i silno žudimo. (…) On je s nama i među nama. Živimo i produbljujemo iskustvo njegove prisutnosti i njegova dolaska te svijest o potrebi naše trajne budnosti. Produbljivanje tog iskustva vjerničke blizine Isusa Krista i naše budnosti između povijesnog i ponovnog Kristova dolaska je i bit došašća kao razdoblja duhovne obnove i priprave na godišnju svetkovinu Kristova rođenja, na Božić. Tako su dvije riječi koje na osobit način obilježavaju naš kršćanski advent: blizina i budnost; Božja blizina i naša budnost. Zato je prvi stav i prva poruka došašća prepoznati da nam je Bog blizu, štoviše da je on već došao i da je prisutan, te ga pozvati i reći mu: ‘Još nam se više približi!’ To želimo ponavljati često, svakog dana došašća: ‘Još nam se više približi!’ Zato svaki dan želimo započeti tom kršćanskom sviješću i molitvom. Dolazimo na mise zornice, proživljavamo započetu Kristovu prisutnost i blizinu te pjevajući ponavljamo i vapimo: ‘Dođi, Gospodine Isuse.’ Živimo u nadi i u raspoloženju skorog susreta s njime! Savršeno ostvarenje takvoga iskustva Crkve je Bezgrešna Djevica Marija, Majka Crkve. U BDM je započela Kristova prisutnost i blizina; u njoj je započela Božja prisutnost u svijetu; u njoj je Isus Krist na skriven način bio prisutan i ona je živjela tu započetu prisutnost. Tako je i u Crkvi, koja u Mariji otkriva svoj pralik, sliku i uzor, Isus Krist već prisutan. U Crkvi je njegova prisutnost započela, ali još nije dovršena, nego je još u rastu, u nastanku i sazrijevanju. Mi, vjernici smo oni po kojima on hoće i po kojima on treba biti prisutan u svijetu! Po našoj vjeri, nadi i ljubavi on svoje svjetlo hoće neprestano unositi u svijet kako bi ono obasjalo tamu i noć“, razložio je nadbiskup Hranić. Također, pojasnio je kako smo „u svakodnevici zaokupljeni raznim prizemnim interesima, a često i rastreseni raznim ispraznostima, u opasnosti da izgubimo ono bitno i zato nas došašće poziva na budnost“. „Budni, budite! Napustite osrednjost! U osrednjost upadamo kada zaboravimo onu prvu ljubav prema Kristu Gospodinu i toplinu vjere. Bez trajnog rasta u vjeri i ljubavi prema Bogu, bez iščekivanja njegove novosti, mi kršćani postajemo osrednji, mlaki, svjetovni. To nagriza vjeru, koja je suprotnost osrednjosti. Vjera je gorljiva želja za Bogom, za njegovim licem, neprestana odvažnost za obraćenjem, hrabrost za ljubav. Vjera nije voda koja gasi, ona je vatra koja gori; nije sedativ za one koji su pod stresom, nego ljubavna priča za zaljubljene! Zato Isus u Knjizi Otkrivenja (Otk 3,16) mrzi mlakost više od svega i osjeća prezir prema mlakima“, poručio je nadbiskup Đuro Hranić.
„Biti otvoren za dar milosti, kao što je bilo srce BDM“
Nadalje u propovijedi mons. Hranić je promišljao o došašću u Bezgrješnoj, kazavši: „Bog posla anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici Mariji. Ona bijaše zaručena s čovjekom imenom Josip iz kuće Davidove, a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: ‘Zdravo, milosti puna!’ Ovo je uistinu zvjezdani trenutak ljudske povijesti – jer tu je i na tom mjestu uistinu započela Božja prisutnost među ljudima – u punom i doslovnom smislu te riječi. Tu je stvarno nastalo ‘došašće’, Božja prisutnost i njegov dolazak. Taj zvjezdani trenutak svjetske povijesti istodobno je bio i jedan od njezinih najtiših trenutaka. Zaboravljeni trenutak, koji nije zabilježen ni u jednim novinama, kojega nije spomenuo ni jedan časopis niti bi ga spomenuo ijedan radio ili televizija da su i postojali u ono vrijeme. Ono što nam se poručuje u tom trenutku, najprije je tajna tišine. Ono što je doista veliko, raste neprimjetno i tišina je u pravo vrijeme plodnija od neprekidnoga aktivizma, koji vrlo lako može prerasti u prazan hod, bez duha. Mi smo danas opsjednuti neobičnim nemirom koji u svakoj tišini vidi gubljenje vremena, u svakoj smirenosti sluti neki propust. Mjeri se i važe svaki gram vremena i zbog toga zaboravljamo istinsku tajnu vremena, istinsku tajnu rasta i djelovanja: tišinu… U tišini i skrovitosti ostvaruje se naše primanje Boga. I u pastoralnom djelovanju sve očekujemo od svojega djela i nadamo se kako ćemo pastoralnim planovima i aktivnostima doći do Boga i prodrijeti do istinske tajne nutarnjega rasta u Bogu. A ipak je i na području kršćanske vjere primanje u najmanju ruku jednako važno kao i djelovanje! Otvorenost za Božji dar i spremnost primiti ga uvodi do druge dimenzije došašća – iskustvo i svijest započete Božje prisutnosti je plod i djelo milosti Božje u nama. Tajna anđelova navještenja Mariji nije samo tajna tišine, nego je prije svega i još više tajna milosti. Moramo računati na Božju milost i biti otvoreni za dar milosti, kao što je to bilo srce Blažene Djevice Marije.“ Propovijed je zaključena naglaskom na Isusov ulazak u ljudsku povijest po BDM te promišljanjem o tome kako „Božja prisutnost, Božje došašće u ljudsku povijest i spasenje svijeta jesu čisto Božje djelo i Bog djeluje upravo usred slabosti i nemogućnosti ljudskoga“. Naposljetku propovijedi mons. Hranić je osnažio Marijine sestre poticajima za življenje u započetoj Božjoj prisutnosti tako da u svjedočanstvu posvećenoga života „zrače u svakodnevnim susretima s ljudima i mirišu Bogom“ te da „i mi u susretu s vama i vi s nama možemo osjetiti ona je Božja, da se u nama osjeti mir Božje prisutnosti, a svaka od sestara bude toranj koji usmjerava naš pogled i srca prema Bogu, svim vjernicima ohrabrenje i podrška“.
S. Samuela Markanović: Hvala, nebeskoj Majci za znak svoje ljubavi i blizine!
Na kraju misnoga slavlja svim je sudjelovateljima u pripravi i slavlju svetkovine BDM čudotvorne medaljice zahvalila poglavarica DMSČM s. Samuela Marković, posebno zahvalivši nadbiskupu Hraniću: „Hvala, za riječi ohrabrenja i podrške koju ste nam uputili. Zahvaljujemo Bogu što nam je dao Majku po kojoj smo primili našeg Spasitelja. Hvala, nebeskoj majci Mariji što nam je darovala Čudotvornu medaljicu – znak svoje ljubavi i blizine. Molimo Majku da nas vodi putem svetosti i obasja zrakama Božje milosti! Danas posebno zahvaljujemo Gospodinu za našu Družbu, za svaku sestru i za sve vas naši dragi prijatelji štovatelji Gospe čudotvorne medaljice. Mnogi od vas ste svaku večer sudjelovati u trodnevnici i molitvi Vječne devetnice. Pozdravljam i vas sestre drugih zajednica: sestre Milosrdnice, koje s nama dijele karizmu sv. Vinka, Sestre naše Gospe s kojima smo dugi niz godina lijepo surađivali u retfalačkoj župi i našim dragim Milosrdnim sestrama sv. Križa s kojima nas veže lijepo prijateljstvo. Vjerujem da smo svi večeras, pod okriljem drage Gospe čudotvorne medaljice, osjetili njezinu majčinsku dobrotu, poniznost, čistoću i velikodušnost. Nosite s pouzdanjem Čudotvornu medaljicu! Ponesite ju ukućanima, prijateljima, osobito bolesnima!“ Uz završni blagoslov predslavitelj je poručio: „Posvijestimo si poziv na zajedništvo s Bogom i poslanje koje svi imamo od Boga i baveći se vremenitim stvarima hrlimo k njemu. Tako i ovaj svijet uređujmo da bude čestitiji, plemenitiji, humaniji, solidarniji, s više osjećaja jednih za druge, s više poštenja, istinoljubivosti, dobrote, milosrđa… Da bismo to uspjeli ostvariti, neka nas prati zagovor Bezgrešne Djevice Marije!“
Slavljeničko je zajedništvo, nakon otpjevane himne Gospi od Čudotvorne medaljice (tekst i glazba E. Pešek) nastavljeno uz trpezu i darivanje medaljice.
Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić
