Foto: Flickr
Ne sjećam se neke družbe i njenog imena koja bi siromahe nazivala svojom gospodom i gospodarima i imaju pravo. Njihova posebna zadaća je da otvaraju nebeska vrata, kako kaže Evanđelje. Zato nas to obvezuje da im služimo s poštovanjem i posebnom odanošću jer za nas predstavljaju osobu našega Gospodina koji je rekao: „Što ste učinili jednome od mojih najmanjih, meni ste učinili“! Tako drage sestre, naš Gospodin je stvarno u onima koji su potrebni naše skrbi. Zato morate biti pozorne da se uzdržite svake grubosti i nestrpljivosti, i da se trudite da im služite odvažno i s velikom nježnošću. Čak i najtežim ne zaboravite pokloniti lijepu riječ… Lijepa riječ koja je izgovorena iz srca i u pravom duhu bit će dovoljna da ih privede k Bogu.
Kako vidite, drage sestre, jedno je pomagati tjelesno onima koji su siromašni, međutim nakana našega Gospodina, kad je ustanovio vašu Družbu, nije bila da bi skrbile samo za tijelo, to može raditi bilo tko. Nakana našega Gospodina je da siromasima služite duhovno, zato morate o tome u sebi razmišljati: Kako djelujem u svojoj župi? Kako njegujem bolesnike? Jesam li pozorna na njihovo tijelo ili istovremeno vidim i tijelo i dušu? Ako je moja nakana brinuti se za tijelo, joj! To je malo, to svatko može učiniti! Turčin ili poganin lako se pobrinu za tijelo. Zato je naš Gospodin ustanovio družbu, za tu jednostavnu nakanu, koja nas kao ljude obvezuje. Nije pak jednako glede duše. U tom pogledu ne može svatko pomagati i Bog vas je zato izabrao, da bi ih poučavali istinama koje su potrebne za spasenje.
…Sestre, skrb za tijelo nije dovoljna. Ubuduće se potrudite sjediniti duhovnu pomoć s tjelesnom njegom, koju nudite. „Da Gospodine, od sada se najprije želim pored tjelesnih potreba bolesnika (siromaha), posvetiti također duhovnoj skrbi, koliko god mogu (Opća pravila).
Pripremila s. Marija Babić