U Franjevačkom samostanu na otoku Košljunu od 22. do 24. rujna 2015. god. održan je susret animatora za duhovna zvanja u organizaciji HBK. Predavač ovogodišnjeg susreta bio je p. Mihaly Szentmartoni, DI. Redoviti je profesor pastoralne psihologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana te predstojnik Instituta za duhovnost istog sveučilišta, teološki savjetnik Kongregacije za proglašenje svetaca, duhovnik Hrvatskog zavoda sv. Jeronima. A tema našeg susreta bila je Redovnik-jučer, danas, sutra i zauvijek. Na susretu se okupilo 45 animatora za pastoral duhovnih zvanja različitih redovničkih zajednica kao i svih (nad)biskupijskih animatora.
Pozdravnu riječ prvoga dan okupljanja uputio nam je predsjednik vijeća pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji za sjemeništa i duhovna zvanja Mons. Marin Barišić. Nakon toga uslijedilo je predstavljanje sudionika skupa i prvo predavanje „Pozvani i poslani“ u kojem nam je p. Mihaly Szentmartoni nastojao izazovnim pitanjima i osvrtima na temu redovništva senzibilizirati i više zainteresirati za ponuđenu temu. Izrazio je želju da ovaj skup ne bude samo frontalni stil izlaganja već da to bude jedan interaktivni skup u kojem bi svaki od prisutnih bio aktivni sudionik, a ne samo pasivni slušatelj. Želja za tom interaktivnošću očitovala se redovito u diskusijama koje bi nakon izlaganja uslijedile. Moglo se istinski osjetiti zajedništvo braće i sestara u Kristu gdje je svaki osvrt, komentar i pitanje pomoglo kako bi smo jedni druge bolje razumjeli i imali više otvorenosti i širokogrudnosti jedni za druge.
U svojoj drugoj temi o Apostolatu redovnika p. Mihaly Szentmartoni istaknuo je kako je netko rekao da trebaju biti u župnom pastoralu, ali redovnike treba pustiti da rade ono što znaju. Jer su redovnici pozvani na konkretnu bit evangelizacije. A temelj redovničkog apostolata mora se temeljiti više na vjeri nego na djelu. Sve ono što god redovnici rade, rade u zajedništvu i zbog toga trebamo biti ponosni to što jesmo i kome pripadamo. Moje sestre, moja zajednica, moja Družba…. na to nikad ne smijemo zaboraviti.
U zaključnom predavanju pater je ohrabrio nas redovnike da se ne trebamo ničega bojati, jer smo prije svega dio Crkve, Crkva nas treba i Crkva ne može bez redovništva.
s. Slavica