Ovogodišnja proslava sv. Vinka Paulskog, našeg duhovnog oca, bila je značajna po mnogo toga što nam je Gospodin pripremio i čime nas je kao i uvijek iznenadio. Ovo je prva proslava sv. Vinka u našem novom samostanu, na koju smo se pripremale molitvom i promišljanjem o Vinkovoj duhovnosti, kao i apostolatu prema bolesnima i siromašnima kojim nas je preko naše utemeljiteljice službenice Božje majke Leopoldine Brandis nadahnuo. Ponosne što i mi Marijine sestre pripadamo velikoj Vinkovoj obitelji nastojale smo se obnoviti u njegovom duhu i provjeriti življenje svoje karizme i poslanja među potrebitima danas.
Taj dan je naša misionarka s. Jacinta Petrović slavila svoj zlatni jubilej -50 godina redovničkoog zvanja u zajedništvu s nama Marijinim sestrama koje smo se okupile iz raznih zajednica: Osijeka, Aljmaša, D. Miholjca, Nove Kapele i Strmca. Dan je započeo slavljenjem Gospodina svečanom pjevanom Jutarnjom, meditacijom okružnice našeg duhovnika Družbe p. Daria Grbac, sv. Misom na nakanu s. Vinke, kućne predstojnice koja je slavila svoj imendan. Misno slavlje predslavio je gvardijan kapucinskog samostna u Osijeku fra Anto Pervan.
U 11,30 imale smo svečanu sv. Misu na nakanu naše jubilarke. Misno slavlje predslavio je župnik iz Sarvaša vlč. Mario Brkić. U propovjedi je istaknuo da je naš poziv hod za Kristom. Živjeti naše poslanje znači biti raspoloživ za njegove planove. Rekli smo DA, neopozivo da, i idemo njegovim stopama, kao s. Jacinta koja već 50 godina nasljduje Isusa u djelima ljubavi, u navještanju radosne vijesti, pomaganju bolesnih i gladnih, u borbi protiv zapuštenosti, osamljenosti i bijede svake vrste. S. Jacinta u Beninu vać dvadesetak godina dariva svoj život Gospodinu, služeći nesebično i velikodušno svima koje joj je Gospodin stavlja na put.
Sestre su skladno i lijepo liturgiju pratile svečanim i radosnim pjevanjem, a dvije sestre kojima je s. Jacinta bila magistra u novicijatu s. Kaja, provincijalka i s. Božana su zahvalno i iz srca otpjevale psalam.
Kod zajedničkog stola osjetilo se radosno zajedništvo, nesebična ljubav i zahvalnost i to je bilo utkano u sve ono što su maštovito i kreativno pripremile za objed, kako to samo sestre znaju!!! Bilo je i pjesme; duhovne, narodne, afričke, hercegovačke, slavonske, bosanske i itd. Čuo se i beninski bubanj, što je sve davalo interkontinentalnu sliku i raznolikost Božjih darova.
Na kraju se s. Jacinta ganuta zahvalila sestrama na slavlju i pažnji koju smo joj, mi njezine sestre i provincijalka s. Kaja Ljubas, kao i kućna predstojnica, iskazale. Ovu proslavu je doživjela kao poseban Božji dar te je izrazila zadovoljstvo što je s nama. Unatoč olujama oko nas i u nama, sestre su spremne uvijek pripremiti ovakvu radost jedne drugoj, rekla je s. Jacinta. I to je Božji dar. To nas nosi. A mi smo zahvalne Bogu što nam je darovao s. Jacintu.
