SVETKOVINA BLAŽENE DJEVICE MARIJE ČUDOTVORNE MEDALJICE U PROVINCIJALNOJ KUĆI

U provincijalnoj kući u Osijeku, Strosmayerova 141, svečano smo proslavile glavnu svetkovinu svoje Družbe, a to je svetkovina ukazanja bezgrešne Djevice Marije svetoj Katarini Laboure. Dogodilo se to 27. 11. 1830. u Parizu, u  Kapeli kuće matice Kćeri kršćanske ljubavi. Od toga ukazanja potječe čudotvorna medaljica koju je tražila Djevica Marija da se izradi prema uzorku koji je sama dala. Odatle i ime tom blagdanu kojeg je papa Pio XIII odobrio 23. srpnja 1894. godine.

Specifičan izraz povezanosti Marijinih sestara s Marijom jest i nošenje čudotvorne medaljice. Tako smo postale Marijini apostoli, širitelji čudotvorne medaljice, po kojoj ona dijeli svoje milosti svima koji je nose.  Noseći medaljicu svjedočimo Marijinu brižnost i zauzetost za čovjeka u potrebi.

Na svetkovinu smo se pripremale  devetnicom i trodnevnicom koju je vodio vlč. Tomislav Benaković, župnik župe  sv. Leopolda Mandića na Livani, gdje smo izgradile svoj novi samostan. Večernjom misom i propovijedi pripremio je sestre i štovatelje Gospe  od čudotvorne medaljice za proslavu središnje svetkovine Družbe.

Svečanu svetu Misu na sam blagdan, nakon cjelodnevnog klanjanja predslavio je pomoćni đakovačko-osječki biskup mons. Ivan Ćurić uz koncelebraciju nekoliko osječkih svećenika: župnika vlč Ivice Martića, preč. Ivana Jurića, kapucinskog gvardijana fra Ante Pervan i kancelara vlč Drage Markovića. U prepunoj kapelici naših sestara, drugih redovnica, vjernika i štovatelja Gospe čudotvorne medaljice biskup je istaknuo ljepotu i značenje poruke Čudotvorne medaljice te važnost povezanosti s Gospom i usmjerenosti na Krista. Osobito je bilo dojmljivo zajedničko složno pjevanje i jednodušno moljenje Vječne devetnice.

Na samom početku svete Mise, biskup Ćurić je pojasnio što nam znači medaljica? Na prvi pogled izdaleka nam se čini nešto čudno. Što to predstavlja taj komadić lima? No kad se približimo i bolje pogledamo, vidimo da su na njoj sadržane biblijske poruke i tajne našeg spasenja. Na poleđini medaljice su dva srca, Isusovo trnjem okrunjeno i  Marijino mačem probodeno. Medaljica nas podsjeća da pogled svog srca i svoje korake usmjerimo na ta srca, na tajnu našeg spasenja koju nam Marija posreduje. Mi ne štujemo taj komadić lima, nego Mariju koja je blisko povezana sa Isusom u otkupljenju čovjeka, rekao je biskup. U nastavku je upitao sve prisutne: što osjećamo kad u ruke primamo ovu malu Gospinu medaljicu koja je nastala nakon ukazanja Blažene Djevice Marije redovnici Katarini Laboure? Nikada ne bismo smjeli  u njoj prepoznati neku čarobnu moć koja dolazi sama od sebe. Medaljicu želimo gledati iz kršćanske vjere. Tu je još jedan znak Božjeg saveza i zajedništva s nama ljudima. Ta mala medaljica je i znak našeg zajedništva s Marijom. U Mariji vidimo da poniznost i nježnost nisu znak slabih neko jakih. Prava pobožnost prema   Mariji uvijek nas približava Isusu. Proizlazi iz duhovne perspektive, utemeljene na Bibliji. Ljubiti Mariju znači uvijek slušati njezinog Sina, poručio je biskup.  I danas kad toliki trpe zbog siromaštva  i krize morala, s Marijom možemo pobijediti svako zlo. Božja riječ nam pokazuje Mariju koja prepoznaje Božju blizinu na svom osobnom putu. Oslonjena na Boga, ona surađuje s njim. Prepoznala je i vjerovala da je tu živi Bog. Na putu naše vjere to je jako važno, istaknuo je biskup.

U Evanđelju koje donosi događaj iz Kane Galilejske, Marija primjećuje da su supružnici u poteškoći: vina nemaju, kaže Marija. Ona jednostavno iznosi problem svome Sinu. Nakon Marijine intervencije „I povjerovaše u njega njegovi učenici“.

Zatim je biskup sažeo Evanđelje o Kani u tri točke koje nas usmjeravaju na naš praktični život.

  1. Da sudjelujemo u životu ljudi, u jednostavnosti kako to donosi Evanđelje: bila je ondje Marija Isusova Majka. Ljudska bijeda mora i nas pogađati.
  2. Osjetljivost za potrebe drugih. Ne živjeti usredotočen samo na sebe. Vidjeti što drugima nedostaje. Ne smijemo biti udaljeni od drugih, poručio je biskup.
  3. Otkrivati Isusovu prisutnost. On je nazočan i na njega treba usmjeravati ljude i dati mu mjesto koje mu pripada. Marija kaže poslužiteljima, „što god vam rekne učinite“. To je Božje djelo, ali Bog se želi osloniti na ljude, želi ih uključiti u svoje djelo. To je put našega poziva. Živjeti od snage zajedništva s Isusom, poručio je nam biskup.

Na kraju propovjedi potaknuo nas je da ostvarimo djelo koje je službenica  Božja majka Leopoldina, naša utemeljiteljica,  započela na ovim prostorima. Još nam je posvjestio da održimo živom istinu: Isus je moj zaručnik! I da živimo od toga!

Na kraju svete Mise provincijalna poglavarica s. Kaja Ljubas je pozdravila i zaželjela dobrodošlicu pomoćnom biskupu Ivanu Ćuriću koji je po prvi puta kao pomoćni biskup predslavio euharistijsko slavlje u našoj samostanskoj kapelici. U znak zahvalnosti i podrške darovala mu je čudotvornu medaljicu sa željom da Bezgrešna Djevica Marija bude doista čudotvorna u njegovom životu kao što je čudotvorna u životu nas Marijinih sestara i svih vjernika koji s pouzdanjem nose medaljicu.

Svim nazočnima smo također pripremili spomen sličice s medaljicama i molitvom Bezgrešnoj.

Druženje sa uzvanicima se nastavilo svečanom večerom u samostanskoj blagovaonici.

Večer smo zaključili srcem punim zahvalnosti za sve duhovne darove koje nam Gospa po medaljici svakodnevno dariva. Još jednom smo osjetile ljepotu zajedništva u redovničkom pozivu i Gospin zagovor na putu nasljedovanja njezinog Sina Isusa. Njezin primjer služenja neka nam i nadalje bude poticaj za nesebično služenje svima kojima smo poslane.

Pripremila: s. Marija Babić