Zahvalna srca razmišljam o svome velikom jubileju. Zahvalna sam Bogu na milosti poziva i ustrajnosti u zvanju. Sada je puno lakše živjeti. Ali prije život nije bio lak, bilo je puno teže živjeti.
U mom redovničkom životu bilo je puno osoba koje je Bog slao i koje su mi puno pomagale. U Apatinu je naš ispovjednik bio p. Vladislav. Ne znam što bi bilo da on nije bio tamo. Nije dao sestrama da fantaziraju. U ispovijedi je bio konkretan i rekao je osobi ono što joj treba. On mi je puno pomogao, obranio me je od onoga što sam ja htjela a on je vidio da to nije dobro za mene. Bog je uvijek iznova slao osobe za trenutak u kojemu sam živjela. Sada to vidim i zahvaljujem na Njegovom vodstvu.
Svećenici su mi uvijek bili na pomoć i slušala sam ih, izbavili su me od mnogih nevolja. Ako svećenika ne slušam onda sigurno neće biti dobro. I brzo mi je prošlo tih 50 godina. Bila sam mlada i trčala sam kao zec. Hvala Bogu imala sam dobro zdravlje. No u tome se krila i velika opasnost za mene. Shvatila sam zašto sam dobila upalu pluća. U tom trenutku života samo sam radila i radila. Bog mi je poslao bolest da se zaustavim. Bila sam na liječenju 7 mjeseci, imala sam puno vremena za razmišljanje i molitvu. Shvatila sam da sam samo „letila“ bez cilja, takva je bila moja narav. Bila sam sva u aktivizmu. Duša mi je bila prazna. Bog mi je dao milost da to uočim. Moja sestra mi je isto tako uvijek bila velika podrška.
Radila sam u Apatinu 17 godina. Tamo sam završila školu. Sestra Angelina me je „natjerala“ da idem u medicinsku školu. Bila je uporna i tako sam završila školu i mogla sam bolje služiti drugima. Gospodin je bio ipak najstrpljiviji sa mnom i učio me da nisam samo za rad nego da svoju dušu otvorim Njemu. On me je vodio da stalno izgrađujem svoju narav. Tu mi je puno pomagala s. Violeta. Razumjela me i učila me polako raditi i vježbati se u strpljivosti i blagosti. Zahvalna sam joj. I slušala sam je jer sam uvijek htjela biti bolja i napredovati. Sestara Cecilija za vrijeme moga boravka u Njemačkoj bila mi je velika podrška. Posebno je bila uporna da naučim njemački jezik. Ostavila bi me u sobi i rekla da ne odustanem dok ne naučim glagole koje bi mi zadala. Imala je veliki dar za prenijeti znanje. Bila je strpljiva i zajedno smo radile u kući i u misiji. Imala je silnu volju i jako sam joj zahvalna.
U svom životu gledala sam druge sestre i željela sam biti kao one, biti vesela, radosna i voljeti ljude oko sebe.
Sada želim Bogu zahvaliti za ustrajnost kroz tih 50 godina. Za puno dobrih djela koja sam mogla učiniti. Zahvaljujem svojim poglavarima koji su vjerovali u mene i onda kada ja nisam.
Slavlje 50-te obljetnice zvanja bilo je u zaista lijepo. Provincijalka je bila s nama i radovala se s nama. S. Jelena nas je lijepo okitila. Poseban mi je bio ulazak u kapelu u procesiji i s lijepom glazbom orgulja. Zahvalna sam sestrama radi njihove ljubavi i brige.
Molim Gospodina neka sve primi i neka blagoslovi moj daljnji život i neka bude sve njemu na slavu.
s. Mirka Filipović
Pedeset godina predanosti Bogu
Kroz 50 godina duhovnih vježbi koje su do prije nekoliko godina trajale po 8 dana Bog je u izobilju svoga milosrđa izlio svoje milosti u izobilju, (ako su predzadnje) ove su do sada bile najbolje. P. Marijan Zubak, Misionar Krvi Kristove nam je tako divno izložio 10 Božji zapovijedi i mrvio ih u raznim primjerima i pričama. Toliko sam bila zapanjena i sretna u duši i htjela sam uzviknuti kao onaj mladić koje se pohvalio Isusu. Sve sam to vršio od svoje mladosti. Posebno mi je bio jedan lijep doživljaj na kraju duhovnih vježbi primiti bolesničko pomazanje. Poželjela sam nakon toga umrijeti, ali me Gospodin još ostavio. Nisam stvorila velike odluke, ali jesam odlučila biti malo zrno pšenice koje će svaki dan sijati u plodnu zemlju Božje riječi i jednoga dana donijeti obilat rod. Hvala svima koji su sudjelovali, svim akcijama – kuhinji, darovima, molitvom pravom sestrinskom ljubavlju i umijećem po našem zajedništvu.
s. Aleksija