Sv. Katarina Laboure

Sv. Katarina rodila se 1806. godine u selu Fain-les-Moutiersu u biskupiji Dijon u Francuskoj. Roditelji su joj bili pobožni i ugledni. Dok se otac bavio svojim imanjem, majka je skrbila o djeci i njihovom odgoju, osobito da im u srce usadi ljubav prema Bogu i blaženoj Djevici Mariji. Ali umrla je prerano u 42. godini života, ostavivši desetoro djece. Tri kćeri i 7 sinova. Katarina je tada imala nepunih 9 godina. Popela se na stolicu i zagrlila kip Majke Božje koji je stajao na ormaru i svojom dječjom iskrenošću predala se Gospi rekavši: „Od sada ćeš Ti biti moja majka“! To Katarina nije nikada zaboravila.  S Gospom je bila neraskidivo povezana cijeli život.

Katarina se već u ranim godinama djetinjstva odlikovala naročitom pobožnošću. Dvije godine bila je kod svoje tetke, zatim se vratila k ocu, odvažno se prihvatila kućnih poslova, a ujedno svakodnevni molila bilo kod kuće, bilo u crkvi. Rano je primila prvu sv. pričest, a cijelog se života odlikovala ljubavlju prema presvetoj Euharistiji.

Dok je otac razmišljao kako da je dobro uda ona je u dubini svog srca osjetila da je Bog poziva na nešto više. Željela je postati redovnica sv. Vinka Paulskog. Nakon očeve zabrane i drugih kušnji koje je morala proći, otac je popustio i ona odlazi u samostan.

Kao novakinji ukazala joj se blažena Djevica, najprije u noći od 18. na 19. srpnja 1830. godine. U tom joj je ukazanju navijestila da će joj Bog povjeriti neku posebnu zadaću. Drugi put joj se ukazala 27. studenog iste godine i objavila joj posebnu medaljicu te naložila da se pobrine oko izrade medaljice. Tu je zadaću s mnogo poteškoća uspjela ostvariti tek nakon dvije godine. Kad je medaljica bila izrađena i proširila se među  vjernike, blažena je Djevica preko nje činila mnoga čudesa te ju je pobožni puk nazvao “Čudotvorna medaljica”.

Kad je završila novicijat, radila je u staračkom domu u Engheimu blizu Pariza. Tu je ostala do kraja života: posvetila se njegovanju staraca s posebnom ljubavlju, požrtvovnošću i strpljivošću. Nemoguće je dovoljno naglasiti njezinu silnu ljubav prema blaženoj Djevici. Cijelog života iskazivala joj je srdačnu zahvalnost za one trenutke koje je proživjela gledajući je licem u lice.

Sv. Katarina je bila tako ponizna da sve do njezine smrti, punih 46 godina, nitko nije znao da joj se ukazala blažena Djevica i preko nje poslala svijetu Čudotvornu medaljicu.

Umrla je 31. prosinca 1876. godine. Blaženom je proglašena 28. svibnja 1933., a svetom 27. srpnja 1947. godine.