Danas smo u zajedništvu sa sestrama naših zajednica proslavili imendan naše s. provincijalke, s. Samuele Markanović. Svetu misu predvodio je vlč. Ivan Kunčević, župnik u Čepinu.
U nadahnutoj propovijedi govorio je o dva važna ključa duhovnog napretka: prepoznavanju vlastite vrijednosti i otporu neprijatelju.
Mnogi su sveci govorili da, ako želimo napredovati u duhovnom životu, moramo voditi računa o dvije stvari: prvo, da prepoznamo kako u nama postoji nešto vrlo vrijedno i dragocjeno, a drugo, da budemo svjesni da postoji netko tko nam to dragocjeno želi oduzeti.
U kontekstu našega redovničkog života, vlč. Ivan nas je poveo kroz život Blažene Djevice Marije, Kraljice, promatrajući njezinu vjeru, otvorenost i spremnost na avanturu života s Bogom.
Kada kažemo „Kraljica“, govorimo o nečemu vrijednom i dragocjenom, o onome što je iznad svega. Blaženu Djevicu Mariju nazivamo Kraljicom jer je svojom svetošću i ljepotom duše privukla samoga Boga. Ona je bila otvorena njegovoj volji i spremna prihvatiti ono što je od nje tražio, premda joj nije bilo jasno kako će se sve ostvariti.
Marijin odgovor: „Neka mi bude po tvojoj riječi“ postaje putokaz i nama. I u našem redovničkom životu često ne znamo unaprijed kako će se nešto ostvariti. Korak po korak otkrivamo Božji plan, vjerujući da će nam On dati snagu za poslanje koje nam je povjerio.
Blažena Djevica Marija potom odlazi u Gorje i nosi Isusa drugima. Tako nam pokazuje da se iskustvo Božje blizine ne živi samo u odnosu „ja i moj Bog“, nego se živi u zajedništvu.
I mi smo pozvane svoje iskustvo Boga, svoju radost susreta s Njim, živjeti u zajedništvu jedne s drugima. To zajedništvo nije uvijek lako. Ponekad donosi nerazumijevanje, različite poglede, teškoće i križeve.
No, upravo tu Marija postaje naš uzor. Ona se ne vodi pitanjem: „Što će tko reći?“, nego Božjim nadahnućem.
I nama se često nameće pitanje: „Što će drugi reći ako ovako postupim, kažem ili učinim?“ Koliko puta upravo to uvjetuje naš život i djelovanje više nego Božje nadahnuće i srce prožeto ljubavlju?
Poteškoće koje susrećemo mogu postati naš križ. Naši različiti pogledi, nerazumijevanja, pa čak i riječi koje nas povrijede, ako ih prihvatimo u ljubavi i ako nam je cilj graditi zajedništvo, mogu postati put našega posvećenja.
Vlč. Ivan je podsjetio i na trenutke kada Blažena Djevica Marija „gubi“ Isusa. I u našem životu događaju se razdoblja kada nam se čini da smo izgubile Isusa, kada više ne osjećamo njegovu blizinu i ne znamo kamo dalje.
Tada je potrebno učiniti ono što je učinila Marija – vratiti se po svoga Isusa.
U takvim trenucima mogu se pojaviti i ozbiljna pitanja: „Isuse, što ja imam s tobom? Imaš li ti što sa mnom? Jesam li ja stvarno tvoja? Jesam li ja osoba na koju si pogledao i koju si pozvao?“
To su ozbiljna životna pitanja. No Gospodin nas i kroz takve trenutke oblikuje. Kada nam se čini da je odsutan, On nas uči još dublje vjerovati njegovoj prisutnosti.
Zato je važno vjerovati da smo vrijedne, da je Bog na nas pogledao i vidio ljepotu naše duše. On nas poziva da Njega donosimo drugima. Naš život ima smisao i naše poslanje ima vrijednost.
„Ja sam vrijedna. Ja imam poslanje. Bog je na mene pogledao.“
Čak i kada nam se čini da smo izgubile Boga, možemo mu se ponovno vratiti, a On će se ponovno darovati nama.
Drugi važan ključ duhovnog napretka jest prepoznati da postoji neprijatelj koji nam želi oduzeti tu spoznaju. Želi nas uvjeriti da je naš život promašen, da ono što činimo nema smisla i da naš trud ništa ne vrijedi.
Ali ne smijemo zaboraviti da nas je Bog izabrao i da nas želi učiniti svojim suradnicima. Svaka od nas može učiniti nešto što je Bogu dragocjeno, bez obzira na životne okolnosti, slabosti i poteškoće.
Bog je pogledao na svaku od nas. Pozvao nas je i dao nam poslanje.
Na kraju propovijedi vlč. Ivan je pozvao na molitvu da Bog našu s. provincijalku Samuelu, kao i svaku od nas, uvijek učvršćuje u spoznaji vlastite vrijednosti i u svijesti da postoji neprijatelj koji nam tu istinu želi oduzeti, kako bismo mogle biti vjerodostojne svjedokinje Božje ljubavi u svijetu.
Ovaj dan bio je prigoda za zahvalnost Bogu za dar naše s. provincijalke Samuele, za njezino služenje zajednici i za sve ono što preko nje Gospodin čini u našoj Družbi.
Za ovu prigodu iz Ljubljane su nam došle i s. Kristina Rihar, generalna poglavarica, te s. Petra i s. Solange. Njihova prisutnost bila je poseban znak zajedništva i radosti.
Nakon svete mise druženje je nastavljeno za zajedničkim stolom u blagovaonici. U ozračju sestrinske radosti, uz razgovor, smijeh i zajedništvo, nastavili smo zahvaljivati Bogu za dar naše s. Samuele i za sve milosti kojima nas Gospodin prati na našem redovničkom putu.
Neka ovo zajedništvo bude poticaj da i dalje, poput Marije, budemo otvorene Božjoj volji i spremne s ljubavlju služiti Bogu i jedne drugima.
Sretan i blagoslovljen imendan, draga s. Samuela!
