HODOČAŠĆE U PARIZ
STOPAMA MAJKE LEOPOLDINE BRANDIS K IZVORIMA DRUŽBE
DOĐITE K OVOME OLTARU
U našoj Družbi razdoblje od 2026 do 2028 godine je vrijeme u kojemu obilježavamo 100 godina samostalnosti te 150 godina osnivanja Družbe. Za nas, Marijine sestre, to su važni jubileji kojima želimo dati puno prostora i sadržaja. Počeli smo s proslavom u Ljubljani, u ožujku ove godine, zatim smo krajem lipnja imali proslavu u Osijeku. Slijedeći korak bilo je hodočašće na izvore naše Družbe i karizme u Pariz, u kapelicu Gospe čudotvorne medaljice. Ovim hodočašćem željeli smo zahvaliti za dar samostalnosti Družbe, za karizmu služenja bližnjemu u potrebi, za dar čudotvorne medaljice, za svaku sestru koju je Gospodin pozvao u našu zajednicu, za svakog potrebitog kojega je Gospodin povjerio našem služenju. A i svaka od nas sestra u svome srcu nosila je puno nakana, molitava i zahvala koje smo položili u ruke Bezgrešne. Na hodočašću su sudjelovale sestre iz obje provincije; Hrvatske i Slovenske, bile su prisutne i sestre iz Ukrajine te sestre iz Benina tako da je bila predstavljena cijela Družba, sve zajedno 39 sestara, koje su se sporazumijevale na četiri jezika. Skrivena iza jednostavne fasade i ulaza kapelica u rue du Back je bogati trezor u kojemu je skriveno blago milosti za našu Družbu. Ona je i jedno od najvažnijih marijanskih hodočasničkih svetišta gdje se svake godine ulijevaju milijuni hodočasnika iz svih krajeva svijeta. U njoj se nalazi tijelo svete Katarine Laboure, svete Lujze de Marillac, srce svetog Vinka. U ovoj kapelici se 1830 godine dogodilo ukazanje BDM svetoj Katarini. Također u kući sestara Kćeri Kršćanske Ljubavi i kapelici je nekoliko puta boravila i naša Utemeljiteljica majka Leopoldina Brandis. Dolazila je ovdje s gorućom željom da zajednicu u Grazu pripoji Družbi Kćeri Kršćanske Ljubavi u Parizu. Naše je hodočašće bilo kratko, samo četiri dana, ali koja su bila ispunjena bogatim sadržajem na relaciji rue de Sevres – rue du Back. Svakodnevno smo slavili svetu misu ili u crkvi sv. Vinka ili u kapelici BDM. To su dva izvora, dvije ruke kojima nas Gospodin grli; karizma služenja siromasima te dar Bezgrešne po čudotvornoj medaljici. Poseban je osjećaj hodočastiti kao zajednica, kao redovnička obitelj. Prepoznali smo da je ovdje naš izvor, naš duhovni dom. Molili smo, zahvaljivali se i radovali se zajedno. I slušali smo što nama sada naši sveci žele reći, koji je poticaj za nas koje živimo u ovome vremenu. Najprije tu je Majka Marija koja nas poziva na to: Dođite k ovome oltaru, ovdje će se dijeliti mnoge milosti. Mnoge milosti primiti će i oni koji medaljicu budu nosili o vratu. A onda je tu sveta Katarina čiji nam život toliko toga govori. Mariju je uzela za svoju majku i njegovala je svoj odnos sa Njom. U zajedništvu s Marijom bila je jaka izdržati sve, primiti velike milosti, ustrajati, a ostati tako jednostavna i skrivena. Sa lijeve strane oltara je tijelo svete Lujze. Govori nam, poziva nas i potiče. Njezin je život kao nevjerojatna filmska priča. Govori da po križu Bog ulazi u naš život. Bila je nezakonita kći, odrasla je u internatu, udala se i ostala udovica. Ali kada se susrela sa svetim Vinkom ona je otvorila svoje srce Bogu i on je po njoj učinio velika djela za siromahe. Srce svetoga Vinka je sa desne strane oltara. Sveti Vinko nam toliko toga govori i želi govoriti. Ljubio je Gospodina i prepoznao ga je u siromasima.
Ako putuješ u Pariz, svakako dođi u ulicu rue du Back, ali i u rue de Sevres koja je u blizini. Uzmi si vremena za molitvu. Tu, odijeljena od buke svijeta čeka te Majka Marija. Ostani s Njom i stavi svoje ruke u Njezino krilo kao što je to učinila sveta Katarina Laboure.
